Čekada se “opekao” s izgubljenim paketima: To je porez na budale. A ima nas, kako vidim, uključujući i mene

Poznati riječki fotograf Josip Čekada, čije smo veliko razočaranje nakon kupnje i otvaranja četiri misteriozna izgubljena paketa već prenijeli, sada je cijelo iskustvo detaljnije i opširnije komentirao, bez zadrške iznoseći svoje viđenje koncepta koji je u Rijeci izazvao golem interes „Još davno, prije puno desetljeća, jedan Amerikanac je prodavao 100 posto efikasno sredstvo za uništavanje skakavaca. I to za samo jedan dolar“, započinje Čekada svoju usporedbu. „Skakavci su tada bili golem problem za farmere, u milijunima bi sletjeli na polja i pojeli sve što postoji. Ljudi su kupovali masovno, nije bilo interneta da se upozore.“

Kako navodi, kupci su nakon otvaranja paketića unutra pronašli dvije drvene pločice i uputstvo: „Skakavca staviti na pločicu jedan i udariti ga pločicom dva. Skakavac je 100 posto uništen. Samo, jel’, njih je milijune.“ Dodaje kako je prodavač „zgrnuo lijepi novac, zakonski nikoga nije prevario, a i tko će se s nekime natezati za jedan dolar“.

Sličnu paralelu povlači i s tombolama na maturalnim zabavama i narodnim veselicama. „Svi kupuju tombolu jer je to način da se financijski pomogne organizatoru. Svi znaju da će više-manje dobiti niš’, neke trićarije. Ali ljudima je to zabava, a ne uvjerenje da će nešto vrijedno dobiti.“

Čekada opisuje kako je i sam među prvima došao na pop-up trgovinu u Tower Centeru Rijeka te tamo svoja četiri paketa platio oko 45 eura. „Bio bih na kraju beskrajnog reda, ali dobri prijatelj Fredi mi je ustupio mjesto. Tko će te zajebati ako ne tvoj“, napisao je ironično.

Posebno mu je zapela za oko procedura pri ulasku. „Prvo je važno da učitaš bar kod i uneseš svoje podatke. Što će im to, ne znam. Valjda da se dobije na uvjerljivosti.“ Nakon toga, kaže, ulazi se u prostor s paketima. „Kopaš, pipaš, provjeravaš, samo što ne njuškaš.“

Dodaje da se pod rukom uglavnom osjete „papuče, majice i roba koju ne bi znali izabrati da vam je u otvorenom paketu, a kamo li dobro zapakirano“. U početku je razmišljao uzeti samo jedan paket, ali se predomislio. „Mislim si – nije to to. Pa uzmem četiri. Plaća se po kilogramu. Četrdeset i pet eura se skupilo, nije malo. Ali neka u jednom bude nešto vrijedno, isplati se.“

Kako navodi, već u startu razmišljao je o prostoru za manipulaciju. „Još u najavi akcije razmišljao sam koliki je prostor organizatora za prevaru. Jako velik.“ Ističe da se zbog zaštite podataka na paketima ne vidi ni pošiljatelj ni primatelj. „Većina paketa je prepakirana u ‘secret pack’, što znači da je netko već imao uvid u sadržaj.“

Opisuje i samu kvalitetu pakiranja. „Originalni paketi su ljepljeni selotejpom, površno i sumnjivo.“ Ishod za njega bio je jasan. „Od četiri paketa, u tri sam dobio trićarije za djecu, a četvrti je neka pumpa za nešto.“

Njegov zaključak je izravno kritičan. „Moje mišljenje je da je riječ o prilično velikom biznisu. Nagađam da netko masovno otkupljuje, u Kini recimo, bezvezarije koje nitko ne kupuje, pa je osmislio ovu ‘secret’ prodaju.“

Postavlja i logično pitanje: „Ako je ovaj način prodaje toliko raširen u svijetu, kako je moguće da se toliko paketa izgubi? I kako to da se izgube baš bezvezarije, vrijedne tek nešto više od najlon vrećice u koju ste ih stavili?“

Zaključuje bez uljepšavanja: „Ovo je buvljak, a ne korisna kupnja. Očekivati da ćete baš vi dobiti najnoviji iPhone ravno je očekivanju dobitka na lotu. I jedno i drugo su porez na budale. A ima nas, kako vidim, uključujući i mene.“

Na samom kraju dodaje kako je svjestan vlastite odluke. „Zakonski je, barem na prvi pogled, sve čisto i na takvu vrstu kupnje sam dobrovoljno pristao. Dobro, jednom. I to je to. Sve da i zlatne poluge imaju u ‘secret packu’. Ali Hrvati, priznajmo, u pristajanju na prevaru imaju veliko iskustvo.“