Crkva sv. Kuzme i Damjana stara 900 godina dobila tri nova vitraja

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Više od 900 godina stara crkva sv. Kuzme i Damjana u mjestu Sv. Kuzam dobila je tri nova vitraja, autorski rad akademskog slikara i restauratora-konzervatora vitraja Roberta Mijalića. Bio je to povod za radost župljana ove filijalne crkve župe sv. Andrije u Bakru, jer su na misnom slavlju u subotu 27. lipnja vitraji i blagoslovljeni. Misno slavlje i blagoslov vitraja predvodio je riječki nadbiskup i metropolit Mate Uzinić, u zajedništvu sa župnikom Bakra Zdenkom Lendlom i svećenicima bakarskog dekanata. Tri nova vitraja prikazuju sv. Andriju, sv. Jurja i blaženog Alojzija Stepinca.

Nadbiskup Uzinić u propovijedi je pozvao na nasljedovanje i učenje iz primjera njihovih života. „Imali su povjerenje u Isusa, bili su drugima znak Isusove blizine. Sveti Andrija je bio prvi Isusov učenik i dovodi Isusu svoga brata Šimuna koji će postati Petar, ali nikada ne ističe sebe već Isusa stavlja na prvo mjesto.“ Nastavivši povijesnim slijedom, rekao je kako je „sv. Juraj kao vojnik ubijen, jer se suprotstavio svojim zapovjednicima zbog načina kako su od njega tražili da vrši vojničku službu. Danas trebamo više onih koji će se zalagati da oružja bude manje, a da jedni drugima budemo braća i sestre. Zmaj s kojim se sv. Juraj bori je zlo u nama i on nas uči kako to zlo pobijediti. Treći je blaženi Alojzije Stepinac, kojeg ste odlučili prikazati kao pastira. Njegova pastirska uloga je tijekom Drugogay svjetskog rata bila snažna; pomogao je tisućama ljudi, obiteljima, svećenicima, djeci. Želim da ga vidimo kao onoga koji je činio dobro u duhu evanđelja, a tako trebamo i mi činiti.“

Na početku propovijedi nadbiskup se nadovezao na misna čitanja napomenuvši da je postavljanje vitraja na crkvu dugogodišnja želja župljana da nastave uljepšavati Božji dom. Nastavivši s evanđeljem kao odgovorom na ljudske probleme i patnje, nadbiskup je poručio: „Isus u evanđelju susreće ljude u teškim situacijama. Najbolji odgovor na vlastite životne poteškoće nalazi se u prilaženju rimskog satnika, potrebnog pomoći, Isusu. On ga moli za pomoć i ima povjerenje u plan koji Bog ima za njega. Vjeru kakvu ima ovaj satnik, Isus ne nalazi u Izraelu.“ O stavu koji drugi trebaju zauzeti u odnosu na one koji pate, nadbiskup je naglasio kako „im moramo donositi Isusa, njegovu utjehu i blizinu, imati za njih suosjećanja. Suosjećanje nas treba povezati i s drugim žrtvama stradanja, kao što je primjerice slučaj sada u Venezueli. Pomogli smo migrantima, izbjeglicama iz Ukrajine, tako trebamo činiti i za njih, ako ničim drugim, onda molitvom. Isto vrijedi i za one koji su nam blizu. Potrebno je pokazati brigu za starije, one koji se osjećaju osamljeni, kojima treba pomoć u odgoju djece. One koje susrećemo uvijek možemo pomagati molitvom i savjetom.“ U evanđelju Isus ozdravlja Petrovu punicu, a to čini svojom prisutnošću. „Ta Isusova prisutnost moramo biti i mi među drugim ljudima. Mi možemo, primjerice mladima, posvjedočiti radost koju u Crkvi doživljavamo.“

Nadbiskup je propovijed zaključio riječima pape Franje iz apostolske pobudnice „Gaudete et exultate“ („Radujte se i kličite“) da nam „sveci mogu biti nadahnuće, ali mi moramo biti autentični. Ne možemo biti kopije drugih. Pronađimo sebe i svoj poziv na svetost, a ovi nam sveci u tome mogu pomoći svojim zagovorom.“ U nastavku misnog slavlja nadbiskup Uzinić blagoslovio je vitraje.

Na kraju misnog slavlja, župnik Zdenko Lendl obratio se okupljenim vjernicima i zahvalio nadbiskupu na blagoslovu, istaknuvši kako su još dva vitraja u pripremi, a prikazivat će titularne zaštitnike, sv. Kuzmu i Damjana. Zahvalio je i prisutnom autoru vitraja Robertu Mijaliću na ostvarenju ovog djela, kao i svim vjernicima koji su svojim darom doprinijeli tom ostvarenju, a čiji spomen se na vitrajima nalazi. Tom prigodom, uručio je zahvalnice i prigodne darove mežnjaru crkve Lorenzu Tommasiju te mežnjarici crkve sv. Majke Božje od Porta u Bakru, Karmeli Klepac, za njihovu više od tri desetljeća dugu skrb oko sakralnog prostora i okupljanja u njima.

Eva Marković