Dekan Rukavina otkrio kako se nosio s korona-krizom i pomagao Sveučilištu

Sretna okolnost u cijeloj predpandemijskoj atmosferi u radnom okruženju na Sveučilištu u Rijeci bila je ta da je, eto, nama na čelu Medicinskog fakulteta – baš epidemiolog! I prije no što je rektorica operacionalizirala rad tzv. Kriznog stožera, u kojem se neizostavno našao i prof. dr. sc. Tomislav Rukavina dr. med. u funkciji savjetnika rektorice, Uprava Sveučilišta sudjelovala je u komunikaciji i radu nacionalnog i županijskog kriznog stožera. No, usporedo, na dnevnoj su se bazi krojili planovi koji su ovisili o specifičnim okolnostima jedne ogromne obrazovne institucije, a trebalo je brzo reagirati. I tu je ključnu ulogu igrao prof. dr. sc. Tomislav Rukavina. Koja god bi se informacija pojavila u moru drugih, u naznaci da bi mogla postati realna, prva reakcija sviju koji bi trebali donijeti odluke ili provoditi one centralnih vlasti bila je: šta kaže dekan Rukavina?

A dekan bi već slao emailove s najnovijim uputama, ili mišljenjima, sugestijama, prijedlozima, bez obzira koje je doba dana ili noći – najnovije informacije uvijek su bile tu, točno onda kada treba, a nekad i prije.

Prof. dr. sc. Tomislav Rukavina aktualni je dekan Medicinskog fakulteta u Rijeci, koji u svojoj impresivnoj radnoj biografiji bilježi i trenutno nama zanimljive za priču dvije specijalizacije: prvu s područja mikrobiologije koju je stekao 1993. godine, a onda 2010. specijalizirao je i epidemiologiju.

Prof. dr. sc. Rukavina je inače od 2011. voditelj Odsjeka za molekularnu dijagnostiku Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ, i tu negdje, u tom prostoru između Laboratorija i organizacije rada i nastave na Medicinskom fakultetu, dočekao je širenje Covid-19 virusne zaraze.

Razgovarajući s dekanom Rukavinom o ovim vremenima, koja su pomalo i na sreću izgleda na sve sigurnijoj udaljenosti od nas, pokušava se prisjetiti kako je iz jedne rutine starog normalnog kreirao novu rutinu…

„Daleko je to bilo od rutine, daleko…iskreno, niti jedan dan nisam proveo radeći od kuće, pa ti dani kada sam „bio doma i radio od kuće“ bili su mnogo naporniji nego kad sam obavljao posao redovito“ prisjeća se dekan Rukavina. Kaže, isprva je trebalo na paralelnim tračnicama reorganizirati aktivnosti, uz konstantnu brigu o sigurnosti i zdravlju i djelatnika i studenata; plus, sve vrijeme komunikacija oko mjera Nacionalnog i županijskog kriznog stožera tekla je bez prestanka, kao i prilagodba situacije tim vijestima, uputama, mjerama. S druge strane, kao dekan angažiran je bio i u organizaciji nastavnog procesa, naravno online, a trebalo je odraditi ogroman posao, da nema zastoja. Iz dana u dan izazovi su se nizali, no kada sada sumira prve dojmove, prof. dr. sc. Rukavina prisjeća se kako mu je u profesionalnom smislu bio jedan od njih posebno značajan; kada su morali uspostaviti dijagnostičku metodu za Covid-19 u laboratoriju, budući da je osnovna uloga Nastavnog zavoda briga o javnom zdravlju. S jedne strane organizacija rada na faksu, provedba mjera i prilagodba cijelog Sveučilišta njima, a s druge strane izazov u laboratoriju, koji unatoč brojnim stručnim ljudima, koje je pokretala izrazita želja da se uhvate u koštac s problemom i doprinesu zajedničkom rješenju, ipak jednostavno nisu bili iskustveno, kadrovski dovoljno ekipirani u tom segmentu molekularne dijagnostike. Ali, trebalo je brzo razmišljati, donositi odluke – i, od kolega iz timova koji su bili na dispoziciji – odabrati one koji znaju, mogu i žele krenuti sada i odmah u jedno novo, u tom trenutku nepoznato područje molekularne dijagnostike.

„To mi je stvarno bio veliki izazov“ kaže prof. dr. sc. Tomislav Rukavina, dok mu zbog vremenske distance probija ton zadovoljstva u glasu dok prepričava ovu epizodu.  I, to i nije baš posve obična epizoda budući je dr. sc. Rukavina sudjelovao u timskom radu i doprinio velikom uspjehu naših stručnjaka u sekvencioniranju genoma COVID-19, što je pomoglo boljem razumijevanju virusa koji nas je napao. Interdisciplinarni tim hrvatskih znanstvenika uspio je odrediti sekvencu genoma virusa uzročnika COVID19 te pozicionirati Hrvatsku uz bok znanstveno razvijenih država poput SAD, Japana, Italije. Prva detaljna analiza genoma virusa SARS-CoV-2, uzročnika COVID19, provedena je na Institutu Ruđer Bošković u Laboratoriju za naprednu genomiku pod vodstvom dr. Olivera Vugreka, a u suradnji s izv. prof. Igorom Jurakom s Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci te prof. Tomislavom Rukavinom i Nevenom Sučićem s Medicinskog fakulteta u Rijeci i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo.

Što se tiče prilagodbi nekih aktivnosti u privatnom životu, hobija primjerice, prof. dr. sc. Rukavina kaže da toga u ‘lockdownu’ za njega gotovo da i nije bilo.

„Nije bilo vremena. Ono malo što sam ga imao, stvarno sam uživao provodeći s obitelji, razgovarajući. Evo, da…i u šetnji s psom. Tu i tamo pogledao bih neki film, ciljano, birao sam sadržaje koji su mi odgovarali, i to me odmaralo, opuštalo“ ističe dekan Rukavina.

Na pitanje ima li životni moto, odnosno neku ideju koja ga motivira ili najbolje reflektira njegov duh, osobnost, dekan Rukavina prisjetio se jedne priče: stari otac na samrti ostavio je sinu dvije zatvorene kutijice uz upute da jednu otvori onda kada mu u životu bude bilo najbolje, a drugu kad osjeti da su mu sve lađe potonule.

I, prođoše godine od smrti oca, a sinu doista krene u životu, pa sve bolje i bolje, i na vrhuncu sreće prisjeti se riječi pokojnoga oca i ostavštine. Uzme prvu kutiju, otvori poklopac, a na dnu nađe poruku na kojoj je starčevim rukopisom sitnim slovima pisalo: „ I to će proći.“ Zagleda se dublje u tekst, i nakon nekog vremena odloži ga u kutiju za dobra vremena. Ne prođe tome dugo vremena, niotkuda, niodakle krenuše zla vremena. Sin se opet sjeti dragog oca i njegove druge kutije. Brzo je pronađe, otvori, a na dnu ga je čekala poruka ispisana starčevim rukopisom sitnim slovima: „ I to će proći!“

„Evo, tako i ja gledam na život: kad je dobro, odlično, sjajno… sjetim se da će i to proći. Kad su zla vremena, pomislim: i to će proći.“ poručuje za kraj razgovora prof. Tomislav Rukavina.