Elektra – operna predstava za povijest u “Zajcu”

Posljednja ovosezonska operna premijera u HNK Ivana pl. Zajca protekla je u znaku opere Elektra njemačkog skladatelja Richarda Straussa. Jednočinka Elektra amblematski je primjer svježeg pristupa opernom stvaralaštvu s početka 20. stoljeća. Elektra se u današnje vrijeme izvodi jedino ako se pronađe pjevačica koja je u mogućnosti udovoljiti ekstremnim zahtjevima Staussovog skladateljskog izraza. Niti velike operne kuće ne izvode Elektru tako često, dok dirigenti koji u današnje vrijeme glase za najveće interprete glazbe Richarda Straussa uvijek izvode njegove opere s istim pjevačima u koje imaju povjerenja, kao primjer za navedeno možemo uzeti maestra Christiana Thielemanna. Kada sve to uzmemo u obzir moramo čestitati upravi HNK Ivana pl. Zajca na ovom hrabrom i odvažnom repertoarnom iskoraku. Režiju riječke Elektre potpisuje Marin Blažević a glazbeno vodstvo povjereno je maestru Villeu Matvejeffu. Solističku podjelu čine: Maida Hundeling kao Elektra, Dubravka Šeparović Mušović kao Klitemnestra, Helena Juntunen kao Krizotemis, Dario Bercich kao Orest, Marko Fortunato kao Egist te u ostalim ulogama: Slavko Sekulić, Sofija Cingula, Dominika Glinšek, Morana Pleše, Vanja Zelčić, Ana Majdak, Olga Kaminska, Ljubov Judčenko Košmerl, Sergej Kiselev, Saša Matovina i Mirko Soldano (nijema uloga).

Elektra u interpretaciji Maide Hundelin odisala je iskustvenim pristupom, odmjerenom dramatskom artikulacijom i angažiranim scenskim pokretom bespogovorno posvećenom režiji. U pjevačkom smislu Maida Hundeling podarila nam je moćan sopran s odlično razrađenim visinama i milozvučnim pianima, posebno nas se dojmilo njezino odlično vladanje specifičnim pjevačkim izrazom kakav uloga Elektre zahtjeva. Riječ je o modusu pjevanja koji graniči s govorom i traje perpetualno kroz dva sata opere. Valja reći da Elektra posjeduje „sigefriedovski kompleks” što konkretno znači da se tijekom cijele predstave nalazi na pozornici (poput Wagnerovog Sigefrieda u trećem djelu tetralogije Prsten Nibelunga) tim više, interpretacija Maide Hundeling zaslužuje naš naklon. Helena Juntunen kao Krizatemis pružila nam je sjajan ritmički obrazac otpjevane uloge koji je postigla discipliniranom kontrolom glasa, pored navedenog su njezine iskričave visine itekako došle do izražaja. U scenskom smislu bila je vrlo dinamična i okretna čime je apstrahirala pažnju gledateljstva u točno pogođenoj mjeri bez pretjeranog afektiranja. Ono što je problem u scenskom pristupu i Maide Hundeling i Helene Juntunen je konfekcijski pristup, za navedeno nisu krive umjetnice već današnji užurbani stil života koji ne ostavlja prostor za poniranje u dublje umjetničke slojeve.

Dubravka Šeparović Mušović bila je nezaboravna Klitemnestra, njezin odlično postavljen mezzo ocrtao je burnu dinamiku Klitemnestrinih osjećaja koji nisu nipošto jednolični već obiluju krzmanjima. Svaki izraz lica Dubravke Šeparović bio je prizma drugog emotivnog stanja, sve je to pratio i zadivljujući scenski pokret u kojem nije bilo prije spominjane konfekcije, time se Dubravka Šeparović pokazala kao jedna od najkompletnijih umjetničkih osobnosti našeg vremena. Odlično postavljen mezzo naše nacionalne prvakinje iznio je svu ljepotu Straussove glazbe s mnogo figura od kojih svaka ima svoje mjesto u cjelini. Kontrastnost pristupa u glasu Dubravke Šeparović posebno je došao do izražaja u duetu Elektre i Klitemnestre gdje je Klitemnestra u jednom momentu ljuta i dominantna nad Elektrom a u drugom je na podu i Elektra, barem na kratko, dominira nad Klitemenstrom, sve navedeno je u svojoj interpretaciji na atome razbila i publici predstavila Dubravka Šeparović Mušović. Ovdje se možemo poslužiti jednom komparatističkom dosjetkom pa parabolu Klitemnestrinih stanja opisati citatom iz epa Osman Ivana Gundulića: „Kolo od sreće uokolo vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje”. Dario Bercich solidno je otpjevao Oresta te ponovo upotrijebio svoj veliki talent za scensku izražajnost. Moramo posebno istaknuti vrlo uvjerljivu zajedničku scensku igru Darija Bercicha i Maide Hundeling pri kraju opere. Marko Fortunato kao Egist bio je glasovno siguran i scenski uvjerljiv. Od ostalih tumača spomenimo raspoloženu Olgu Kaminsku i izražajnu Vanju Zelčić, ostatak pjevačke podjele bio je na visini zadatka. Maestro Ville Mavejeff ravnao je velikim orkestrom od preko sto glazbenika. U dirigentskom oblikovanju predstave maestro je u prvi plan stavio protok glazbe, takav pristup je u potpunosti pogođen iako realizacija nije išla baš glatko

Kako bilo da bilo ovo je prvi put da se Elektra izvodi u Rijeci te ne sumnjamo da će se orkestar s vremenom sljubiti s novom partiturom na notnom stalku, koncertni majstor bio je Anton Kyrylov. Zbor je uvježbala Nicoletta Olivieri. Režija Marina Blaževića polazi od suvremenih tendencija izvedbenog teatra a to je, prije svega, interakcija tj. blizina publici. Iako je Blažević izbacio predstavu iz klasičnog kazališnog okvira ipak je svaki prizor bio uokviren i mogao se promatrati kao zasebna slika. Lajtmotivski redateljski potpis Marina Blaževića – razrada odnosa među likovima i ovom je prilikom odlično funkcionirao. Alan Vukelić i Marin Blažević potpisuju i intrigantnu scenografiju koja se sastoji od platforme u gledalištu iza koje se orkestar nalazi na pozornici, na malom prostoru platforme vidjeli smo ljudsku dramu veću od života, nije li to iskonska svrha teatra? Navedeni dvojac zaslužan je i za dinamično ali fokusirano svjetlo. Kostimografkinja Sandra Dekanić izvukla je Elektru iz klasičnih kostimografskih uzusa kakve viđamo u produkcijama opere po svijetu, ti uzusi su: crnina, crnina i još malo crnine. U Zajcu smo mogli doživjeti šarenu i zanimljivu kostimografiju. Mila Čuljak postavila je scenski pokret u duhu grčke tragedije. Moramo posebno pohvaliti adaptaciju i prijevod libreta Huga Hofmannsthala koji je načinila Sofija Cingula vjerno sačuvavši Hofmannsthalovu genijalnost. Elektru je riječka publika ispratila na nogama i povicima bravo, to dokazuje koliko je operna publika u Rijeci željna novih glazbenih doživljaja. Na kraju još jednom od srca čestitamo upravi HNK Ivana pl. Zajca na ovom povijesnom pothvatu.