Evita očarala riječku publiku

Nakon iznimnog uspjeha mjuzikla Sunset Boulevard prošle sezone riječki HNK odlučio je nastaviti s praksom postavljanja ove  zahtjevne,  često omalovažavane, umjetničke forme. Ove sezone izbor je pao na Evitu Andrewa Lloyda Webera i Tima Ricea. Riječ je o mjuziklu koji prati uspon i pad jedinstvene i neponovljive Evite Peron. Argentinsku heroinu koju su obožavali milijuni mjuzikl  portretira kao vrlo kompleksnu osobu koja se bori što s okolinom, što sama sa sobom. Razvojna nit Evitinog sazrijevanja u mjuziklu  pomno je opisana i vjerno dočarana. Produkcije Evite uhvatio se provjereni autorski tim na čelu s dirigentom Igorom Vlajnićem i redateljicom renatom Carolom Gaticom. Nositeljica glavne role na premijeri bila je Leonora Surian Popov koja se iskazala kao uvjerljiva interpretkinja naslovne uloge, ocrtala je Evitin karakter iznimno uvjerljivom glumom koja je odisala dinamičnim scenskim pokretom, ali i kvalitetnom psihološkom karakterizacijom slavne Argentinke. Surian Popov je bila posebno dojmljiva u tragičnom finalu predstave kada se bolešću shrvana Evita oprašta od svijeta, uz želju da se njezino nasljeđe njeguje i dalje. Što se tiče pjevačkog aspekta Surian Popov se mučila s ispjevavanjem visina, dok je znatno bolje plivala u songovima koji su pisani u polaganijem tempu.

Pjevajući poznatu pjesmu Don’t cry for me Argentina inducirala je posebnu atmosferu u kazališnoj dvorani, a to je na kraju krajeva jedini indikativ uspješnosti izvedbe. Dario Bercich bio je uvjerljiv Peron glasom i stasom, obzirom na činjenicu da je Bercich  operni pjevač pokazao je kvalitetnu kontrolu glasa, ugodan ton i solidno baratanje srednjom lagom. U glumačkom smislu suptilno  je opisao Peronovu suzdržanost i izvjestan otpor ustaljenim društvenim normama. Dueti Evite i Perona dobro su funkcionirali donjevši svu slojevitost njihova odnosa koji je u biti vrlo kompliciran. Kompliciran je prevenstveno zato što je to sudar dva oprečna karaktera, a s druge strane opterećen je politikom i društvenim očekivanjima, navedeno je u predstavi sjajno ocrtano i na tome iskrene čestitke interpretima. Stefano Surian igrao je Augustina Magaldia, pjevača koji se periodično pojavljuje na pozornici.

Surian nam je podario zaigranu interpretaciju  povremeno previše karikiranu, songove je pjevao punim zapjevom u maniri starih pjevača šlagera poput Ive Robića, spomenuto je na pozornici jako dobro funkcioniralo. Ana Majdak interpretirala je Ljubavnicu, uvjerljivom gestikulacijom i lijepo ispjevanim frazama, posebnu pažnju pridala je za mjuzikl specifičnom parlandu. Majdak je iznimno osvježenje na riječkoj sceni, a posebno nas se dojmio i njezin kostim. Fabijan Pavao Medvešek pjevao je zanimljivu ulogu  Chea, riječ je o zanimljivoj ulozi koja predstavlja ima višestruku fukciju: Che je i pripovjedač i Evitina savjest, u takvom kolopletu Medvešek se solidno snašao. U interpretaciji mu je pomogla i njegova karizma koja je kod publike pala na plodno tlo što se moglo čuti u komentarima predstave po kazališnim hodnicima. Članovi PZM „Josip Kaplan“ i dječjeg zbora „Kap“ svoju su zadaću odradili solidno. Zborovoditeljica je Doris Kovačić. Dirigent Igor Vlajnić vodio je orkestar suvereno. Orkestar je bio smješten na pozornici pa je trebalo obratiti više pažnje na glasnoću zbog čijeg se intenziteta remetila ukupna zvučna slika Weberove glazbe, a dolazilo je i do nadglasavanja pjevača. U dinamičkom  smislu Vlajnić je oblikovao solidnu predstavu. Treba spomenuti da je Igor Vlajnić autor odličnog prijevoda i prepjeva Evite.

Redateljica Renata Carola Gatica napravila je dinamičnu  inscenaciju iskoristivši ukupnost kazališnog prostora kako bi ispričala priču. Mjuzikl je, kako smo već rekli, kompleksna forma čije je sve segmente Gatica istaknula i povezala u funkcionalnu cjelinu. Posebno moramo istaknuti katarzični prvi i posljednji prizor predstave koji nas tjeraju na razmišljanje. Redateljska koncepcija u ovoj je predstavi uspjela u najvažnijem i najtežem segmentu: prikazati specifičan mentalitet Latinske Amerike. Navedeno je najveći uspjeh ove predstave. Koreografi Tihana Strmečki i Damian Cortes Alberti napravili su lijepi balans između različitih plesnih fragmenata okrunjenih Tangom. Dalibor Laginja oformio je zanimljivu višeetažnu scenu koja je bila prilagođena posebnim uvjetima u kojima se orkestar nalazio na pozornici.

U samoj scenografiji posebno su nam se dopali neki opći američki motivi, prije svega obelisk u pozadini. Kostimografija Sandre Dekanić bila je u potpunosti prilagođena vremenskoj epohi u kojoj se mjuzikl odvija. Predstavu je pratilo dinamično osvjetljenje Dalibora Fugošića, dok je za oblikovanje zvuka bio zadužen Saša Predovan. S obzirom na prijem publike produkcija mjuzikla Evita je i više nego uspješan projekt, sve izvedbe su rasprodane. Jer na kraju balade o svakoj predstavi najbolji sud daje publika koja možda ne poznaje note i zakonitosti režije ali nepogrešivo osjeća. Produkcije mjuzikla su u Rijeci pale na poldno tlo, stoga ne sumnjamo da će se tradicija produciranja mjuzikla u Zajcu nastaviti.