Film koji je zaludio svijet, ali ne i Rijeku

Kad sam prvi put uzela u ruke knjigu 50 nijansi sive, nisam ju mogla spustiti – savršeno ljetno štivo, knjiga “za na plažu”. Za razliku od klasika koji se čitaju kao obavezna lektira u školi i na studiju književnosti, ovakva literatura neće vas natjerati na razmišljanje danima o svom životu i kojim smjerom se krećete. Ovakva literatura zabavljat će vas onoliko dugo koliko ju čitate, olakšati vizualizaciju događaja i likova te eventualno biti tema za razgovor uz kavu. Prvi dio trilogije još je koliko-toliko dobro koncipiran jer je zagrebao u neke frojdovske problematike, no već u drugom dijelu vidljiva je komercijalizacija djela.

Službeni trailer filma zaludio je svijet – u kina stiže vizualizacija BDSM-a, erotičan seks koji je dignut na neku višu, umjetničku razinu, svaka žena će uzavrela (srca) izaći iz kino dvorane u iščekivanju nastavka! Ne.

Filmska adaptacija će uvijek teško nadmašiti literarno djelo: neke apstraktne scene je jako teško prikazati (Kao voda za čokoladu), a ponekad je teško cijeli siže’ knjige filmski prilagoditi i uključiti (Parfem), ali 50 nijansi sive kao da je zeznuo sve što je imao za zeznuti.

Krenimo od samog castinga. Max Martini i Victor Rasuk pokazali su se odličnim glumcima za likove Taylora i Josea, iako je njihova uloga sporedna (pa ni to!). Za Rachel Skarsten kao Christianovu asistenticu nije trebalo puno razmišljati, visoka i plava Norvežanka uklapa se u fizički opis iz djela, ali izbor glavnih uloga izazvao je negodovanja već pri samoj objavi imena glumaca. Sive oči i bakrena kosa glavnog lika jedva se primjećuju u filmu, a grižnja usnice famozne Mrs Steel toliko je isforsirano, da se gubi sva erotična energija koju je ta gesta trebala izazvati. Trebala. Likovi su jednodimenzionalni, površni i nezaokruženi. Ako je lik dobar, onda možete u glavi osmisliti situaciju, ubaciti lika u tu scenu i točno znati kako bi se on tamo ponašao. Likovi iz filmske adaptacije to ne prikazuju, a za literarno djelo je diskutabilno.

Beyonceina pjesma Haunted i obada Crazy in love, koje se mogu čuti u trailerima, jedine su pjesme koje su puštene u pravom trenutku. Ostalo je totalno, ali totalno na krivom mjestu u krivo vrijeme. Love me like you do izvođačice Ellie Goulding ljubavni je pjesmuljak koji je dokrajčio ionako lošu scenu Anastasijinog kreveljenja u avionu dok ju gospodin “Iman-šoldi-ma-niman-dušu” kupuje skupim ekshibicijama.

S druge strane, mala filmska dvorana u poznatom riječkom kinu bila je daleko od pune, tek četvrtina sjedala bilo je zauzeto. Očito se Rijekom pročulo da je film loš ili se Riječani još uvijek odmaraju od Riječkog karnevala.

Ako želite pogledati dobar film slične tematike, preporučujem vam Sekretaricu, film iz 2002. godine koji je dobro obradio psihološku stranu BDSM-a i gdje nema toliko eksplicitnih scena seksa, već sve ono što dovodi do toga, u prvom planu psihološke igrice dominacije i submisije. Film Killing me softly s Heather Graham u glavnoj ulozi također je podcijenjeni erotski triler koji datira uz 2003. godine. Od novijih naslova valja spomenuti film Nymphomaniac redatelja Larsa von Triera, dio trilogije Depresija (uz Antichrist i Melancholia). Klasik Sirove strasti ne treba posebno isticati i izdvajati, kao ni lik Catherine Tramell.

Filmski tvorci najavili su ekranizaciju i ostala dva dijela trilogije. Sačuvajte šolde. Dodajte još 5 kuna i za cijenu kino ulaznice pojedite porciju ćevapčića.

Matea Lacmanović