Bipolarizacijom političke scene u Hrvatskoj, regionalne stranke dovedene su u neravnopravan položaj spram “nacionalnih” stranaka. Tome u prilog ide konstrukcija izbornih jedinica koje u nekim dijelovima Lijepe naše u svom sastavu imaju nekoliko mikroregija koje sup o svojim kulturno-gospodarskim obilježjima posve različite. Tako se recimo u sastavu 7. izborne jedinice nalaze: Kastavština, Grobinština, dijelovi Hrvatskog primorja, Gorski kotar, Kordun, Pokuplje, Žumberak pa čak i dijelovi Grada Zagreba i Zagrebačke Županije. Eventualni izborni uspjeh neke regionalne opcije na tako heterogenom području znanstvena je fantastika.
Osma izborna jedinica, sastavljena od Istarske Županije, Rijeke, Liburnije, primorskih otoka te Crikvenice, Kraljevice i Kostrene relativno je najhomogenija izborna jedinica u Hrvatskoj. Upravo se u tom očituje uspjeh regionalne opcije koji se sustavno ponavlja svakim parlamentarnim izborima. Ovim je izborima, IDS potvrdio svoj status najjače regionalne stranke osvojivši tri mandata u Hrvatskom saboru. Baš kao i na izborima 2015., četvrti mandat izmakao im je za dlaku.
Na posljednjim je parlamentarnim izborima, baš kao i 2015. IDS nastupio u koaliciji s PGS-om i Listom za Rijeku, strankama koje svoju bazu imaju u Rijeci. PGS djeluje na području čitave Primorsko-goranske Županije, dok Lista za Rijeku svoje operacije vodi isključivo na području Grada Rijeke. Koalicija se pokazala punim pogotkom te je osvojila simpatije 40 725 birača osme izborne jedinice što iznosi 22.79 % glasova. Usporedbe radi, 2015. Godine ova je koalicija dobila nešto više glasova, njih 42 193, ali je zbog veće izlaznosti taj postotak iznosio 19.77. Veliki je to uspjeh za jednu regionalnu opiju pogotovo zato što je na poziciji lijevog centra u političkom spektru osme izborne jedinice poveća gužva. IDS se percipira kao lojalni saveznik SDP-a, ali birači očito nisu smatrali da bi njihova opcija trebala dijeliti sudbinu starijeg brata. Birači IDS-a odani su svojoj stranci već dugi niz godina.
Boris Miletić – najpopularniji političar u regiji
Iako se Željko Jovanović i Peđa Grbin trude prikazati svoju opciju pobjedničkom i pribrojiti rezultate IDS-a rezultatima Narodne koalicije kako bi se u medijima pokušala nametnuti teza da birači osme izborne jedinice žele povratak Zorana Milanovića, to nije baš tako. Ti isti birači, listu IDS-ove koalicije birali su iz niza razloga neshvatljivih vodstvu SDP-a. Prvenstveno je to lokalpatriotizam, potom glavna programska smjernica koalicije – decentralizacija te u konačnici kvalitetni kandidati na listama. Nositelj liste, pulski gradonačelnik i predsjednik IDS-a Boris Miletić osvojio je 13 187 glasova čime je postao rekorder osme izborne jedinice. Njegov kolega, rovinjski gradonačelnik Giovani Sponza saborski je mandat osvojio drugom mjestu na listi, a tome nije odmoglo niti 2 178 preferencijalnih glasova. Gradonačelnik Labina Tulio Demetlika u Sabor će s trećeg mjesta na listi s 2003 preferencijalna glasa. Gradonačelnik Krka i predsjednik PGS-a Darijo Vasilić s 2 809 preferencijska glasa imao je mandat sve do prebrojavanja posljednjih listića iz Rijeke kada je SDP-u pripalo još jedno mjesto nauštrb IDS-ove koalicije. Predstavnica Liste za Rijeku Laura Marchig-Šesnić osvojila je 400 preferencijalnih glasova (od toga 291 u Rijeci) te nije bila blizu osvajanja potrebnih 10 % od liste. Valja spomenuti da je kandidatkinja na ovoj listi bila i predsjednica riječkog gradskog vijeća Dorotea Pešić – Bukovac koja je uspjehu svoje liste pridonijela s 394 preferencijska glasa.
Prema ostvarenim rezultatima Boris Miletić je postao najpopularniji političar u regiji. Njegova populistička kampanja u maniri Milana Bandića, popraćena rezanjem voćki na pulskoj tržnici čime istarskim nonicama objašnjava program stranke baziran na decentralizaciji, polučila je uspjeh. Iako su Sponza i Demetlika na nacionalnoj razini politički anonimusi, biračima osme izborne jedinice očito je dovoljno da već godinama više-manje uspješno stoluju u svojim gradonačelničkim foteljama. PGS je glasove Riječana izgubio činjenicom da na listu nisu postavili niti jednog prepoznatljivog kandidata te je Darijo Vasilić bio jedina opcija za regionalno nastrojene Riječke birače. Tu je prazninu pokušala popuniti kandidatkinja Liste za Rijeku, no njezinih 400 preferencijskih glasova nije mnogo pomoglo. Ostaje samo nagađati kakvi bi rezultati bili da je na ovoj listi bio netko od viđenijih riječkih PGS-ovaca.
(Ne)principijelna koalicija?
Decentralizacija kao okosnica programa koalicije IDS-PGS-RI privukla je veliki dio lijevo orijentiranih birača. No, malotko je iz Miletićevih rezuckanja voća i povrća uspio razaznati mnoge nelogičnosti i nepodudarnosti programa ove tripartitne koalicije. Iako se sve tri opcije zalažu za svojevrsnu decentralizaciju, u pogledu regionalizacije Hrvatske postoje velike nesuglasice. IDS se tako zalaže za samostalnu istarsku regiju u okvirima sadažnje Istarske županije, prvenstveno zbog geo-povijesnih i kulturoloških razlika Istre i ostatka Hrvatske. PGS se pak zalaže za regionalizaciju Hrvatske pri čemu bi Istra i Primorsko-goranska županija zbog geo-povijesnih i kulturoloških sličnosti (da, dobro ste pročitali) bile u istoj regiji. Lista za Rijeku se pak u svom programu zalaže za autonomiju Rijeke kao posebnog grada – regije.
Približavanjem SDP-u na lokalnoj razini i sve vjerojatnijom koalicijom s najvećom oporbenom strankom u Hrvatskoj, PGS je napravio korak bliže političkoj provaliji u koju bi mogli uskoro upasti. Iako se usporedbom načina regionalizacije ova koalicija čini neprincipijelnom, biračima se očito svidjelo udruživanje regionalnih opcija u jednu snažnu koaliciju što su honorirali s preko 40 000 glasova. Ova koalicija bi, stoga trebala biti slamka spasa za nekada snažnu regionalnu opciju kakva je bila PGS. Lista za Rijeku, anakrona politička stranka trebala bi napokon izaći iz 1920. godine kada je Rapallskim ugovorom osnovana Slobodna država Rijeka i djelovati u skladu sa svojim progresivno-liberalnim odrednicama u modernoj političkoj zbilji.
