Hermina Brajković 40 godina brine o opatijskim parkovima: Oni su duša Opatije, oni su njen identitet

Parkovi su duša Opatije, oni su njen identitet, bez njih Opatija jednostavno ne bi bila Opatija. Njihova vrijednost i ljepota je prepoznata i visoko rangirana, mnogo puta nagrađivana… Taj standard treba kontinuirano održavati i unaprjeđivati, čuvati parkove kao zaštićene hortikulturne spomenike… – tako govori mag. ing. hort. Hermina Brajković (65), voditeljica hortikulturnih radova i ZNR (Zaštite na radu) u opatijskoj komunalnoj tvrtki „Parkovi“, jedna od onih samozatajnih osoba kojima sigurno pripada velika zasluga što je Opatija s razlogom ponosna na uređene parkove i zelene površine. Inženjerka Hermina, kako je se obično oslovljava, sprema se početkom iduće godine u zasluženu mirovinu, nakon 42 godine radnog staža odrađenih u „Parkovima“, osim dvije godine koje je radila u opatijskom hotelu Adriatic, javlja List Opatija.

– Odrasla sam u Otočcu, a studirala na Agronomskom fakultetu u Zagrebu ono što se tada zvalo vrtlarstvo i oblikovanje parkova i pejzaža. Kada sam 1983. godine diplomirala, roditelji su me poslali na odmor njihovim prijateljima u Opatiju, a oni su mi potražili posao koji sam, najprije kao pripravnik, odmah dobila u tadašnjem opatijskom poduzeću koje je brinulo o parkovima. Voditeljica, a kasnije i direktorica, bila je Mira Đeldum uz koju sam mnogo naučila o svim fazama posla, o proizvodnji biljnog materijala, jer smo tada imali rasadnike u Ičićima i u Parku Angiolina, o održavanju zelenih površina, dinamici i planiranju njihova uređivanja, o zaštiti bilja, o važnosti higijene gradskih površina koje moraju biti čiste i uredne. Puno sam učila i od iskusnih vrtlara koji su zaista bili kvalificirani za svoj posao – prisjetila se naša sugovornica svojih početaka u Opatiji gdje joj je trebalo vremena da se prilagodi ljudima i njihovu govoru, mentalitetu nove sredine, ali je, priznaje, brzo zavoljela Opatiju kao svoj novi dom. 

Inženjerku Herminu svih proteklih godina često se viđalo „na terenu“ gdje je svojim stručnim znanjem i s puno ljubavi brinula o zelenim nasadima, osmišljavala cvjetne gredice, vodila računa o zdravlju starih stabala i s ekipom svojih suradnika uljepšavala grad.

– Vegetacija je živa stvar, nije to papir kojeg možeš odložiti pa rješavati sutra. Zato treba kontinuirano primjenjivati sve mjere i radnje koje nalaže struka, raditi po terenu ovisno i o klimatskim faktorima, uvijek s ciljem da sve bude čisto i uredno, lijepo i zanimljivo, što onda privlači i pažnju građana. Važan je i izbor cvijeća, dolaze u modu nove sorte koje biramo iz kataloga ovisno o tome koje su najprikladnije za naše podneblje. Treba pratiti i sva nova saznanja o vrtlarstvu i hortikulturi i to primjenjivati u praksi. U posljednje vrijeme sadi se jako puno novih stabala i drugih biljaka, više nego prije kada nije bilo europskih fondova iz kojih se financiraju ti važni zahvati na opatijskim zelenim površinama – objasnila je Hermina Brajković svoj posao. Rezultati njenog rada mogu se vidjeti u centru grada, od Slatine preko parkova Svetog Jakova i Angioline, okoliša Imperiala, vile Antonio, pa sve do Tržnice. To je područje na kojem posljednjih godina vodi grupu vrtlara, s obzirom da su druga područja grada raspodijeljena među drugim članovima njene ekipe koja je brojčano puno jača nego što je to bilo prije više desetljeća. 

– Ostavljam mlađima da se nastave brinuti o opatijskim parkovima koji su neprocjenjive vrijednosti i vjerujem da će parkovi i dalje biti na ponos gradu. Puno je godina rada iza mene, dala sam sve od sebe kako bi sve bilo kako treba biti. U „Parkovima“ sam kao voditeljica hortikulturnih radova promijenila pet direktora, zaposleni su novi ljudi u našoj službi, puno se toga promijenilo od mojih početaka. Na kraju, mogu reći da sam ponosna na rezultate moga rada, da mi je drago što su oni vidljivi i priznati – kazala je Brajković, pripremajući se za odlazak u mirovinu i priznajući da joj taj rastanak ipak emotivno teško pada, jer osim posla kojeg voli, napušta i dobro organiziranu tvrtku i kolege s kojima ima dobru komunikaciju.

Moglo bi se očekivati da će u mirovini biti posvećena uređenju okoliša obiteljske kuće u Matuljima, u koju je uselila s obitelji, suprugom i dvije kćeri, nakon višegodišnjeg podstanarstva u Opatiji, ali Hermina to ne planira.

– Brigu o vrtu je već odavno preuzeo moj suprug i to će tako ostati. Nema u tom vrtu nikakve parkovne arhitekture, samo nekoliko voćaka i zasađenog povrća, a moj suprug ima zlatne ruke za rad na zemlji – zaključila je Hermina Brajković, zadovoljna što je interes za hortikulturu naslijedila njena najstarija od četvero unučadi, koja je danas studentica na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

Autor: Mirjana Rončević / List Opatija