Na početku treba spomenuti kako za pojam norijada u našem kraju postoje mnogi drugi nazivi poput: matuRIjada i zadnji dan maturanata. Norijada je navodno pojam koji se za zadnji dan škole učenika četvrtih razreda srednjih škola koristi pretežito u Zagrebu i okolici. Ipak, povrh ovih alternativnih naziva, događaj u kojemu povampireni mladci na nedužne prolaznike bacaju brašno i jaja, polijevaju ih vodenim balonima, špricaju octom iz vodenih pištolja i rade ostale nepodopštine u narodu se jednostavno naziva norijada. Isto tako postoje razni nazivi za analni otvor. Često se primjenjuju izrazi poput anus ili čmar, ali će se u narodu uvijek koristiti riječ šupak.

Niti ove godine maturanti nisu razočarali. Nakon njihovog mimohoda kroz središte našeg “ŠTA DA?” grada, Korzo je nalikovalo zagrebačkom skijalištu Sljemenu za vrijeme trajanja Snježne kraljice. Bijeli pokrivač od brašna prekrio je glavnu riječku ulicu kojom su paradirali maturanti u majicama raznih boja s originalnim ili manje originalnim natpisima. Pjevali su, plesali, vriskali i skakali izazivajući pozornost svih koji su se zatekli u njihovoj blizini. No, da ne duljim…svi smo to prošli. Norijada, ludovanje, matura i to. Sjećate se? Neki možda i ne. Upravo ti koji se ne sjećaju nazivali su tog dana maturante raznim pogrdnim imenima poput: pijana banda, nekontrolirana bagra, niškoristi kreteni i slično. Takve ljude nazvao bih zlonamjernicima, ljigavcima, licemjerima, ali u narodu će uvijek ostati poznati kao…šupci.

Te sam se srijede dok su maturanti slavili svoj posljednji dan školovanja prisjetio jednog momka kojeg sam nekoć poznavao. Mislim, još ga uvijek poznajem jer je itekako živ, ali se uvelike promijenio od prije dvanaest godina kada je sa svojim školskim kolegama u crvenim majicama s natpisom 4.b ludovao ulicama pjevajući “Ne možeš, ne možeš pendrekom po leđima, kol’ko mogu ja…popit’ bambusa…nabujala Rječina!” Već sam se mnogo puta opekao kada sam u kolumnama pisao prava imena svojih prijatelja i poznanika, pa ću ovoga puta glavnom liku nadjenuti konspirativno ime Patrik Jugo. Da ga ne prepoznate.

“Reci mi Jugo, od čega je izgrađena atomska jezgra?” Dok su se ispred jedne gimnazije u riječkom prigradskom području okupljali maturanti kako bi krenuli u pohod, profesor Pintur iz fizike ispitivao je mladog Patrika gradivo iz nuklearne fizike. Patrik se čitavo polugodište zafrkavao i očekivao je da će inercijom iskamčiti toliko željenu dvojku i zauvijek raskrstiti s fizikom. Profesor Pintur imao je druge planove.

“Joooj nemojte profesore, zadnji dan mi je. Pa imam dvojku u prvom polugodištu, dajte mi je i sada. Studirat ću pravo i više nikada neću imati posla s fizikom u životu. Vidite da svi vani piju, samo vi mene maltretirate…”, pokušao je Patrik igrati na profesorove emocije.

“Dosta si ti mene maltretirao ove godine. Jedno pitanje i imaš dva”, inzistirao je profesor Pintur na odgovoru.

“Od protoooona…”

“I čega još Jugo?”

“Elektro…” Patrik nije ni izustio riječ, a profesor Pintur se namrštio.

“Neutrona, neutrona”, povikao je na koncu Patrik. Uskoro je sretan i veseo izletio iz učionice sa zaključenom dvojkom. “Kakav kreten”, prošaptao si je u bradu da ga profesor Pintur ne čuje.

“Jugo, jesi ispravio tu fiziku napokon?” Upitala ga je profesorica povijesti Kukić-Depope, njegova razrednica koja ga je susrela u školskom hodniku.

“Jesam profesorice. Dao mi je dva ipak. A zaslužio sam je i prije, samo me maltretirao namjerno. Možete li vi to zamisliti?” U jednom je dahu izgovorio trčeći prema izlazu. “Sada kada smo gotovi profesorice, moram vam nešto priznati. Vi ste najzgodnija profesorica u školi”, rekao je opijen dvojkom iz fizike.

“Nemoj tako Jugo. Ne mogu se mjeriti s profesoricom Dvanaestić”, rekla je razrednica promijenivši boju u licu.

“Dobra je i Dvanaestićka, ali ona me mrzi. Vi ipak imate – ono nešto” ispalio je Patrik.

“Kakav si ti šarmer Jugo. Da nisi tako nezreo, lijen i površan rekla bih da možeš postati što god želiš u životu.” Patrik je zastao i okrenuo se prema razrednici.

“Vidjet ćete vi profesorice. Upisat ću pravo, završit’ ga u rokui onda postati bogat i slavan. Glavno da sam ja završio ovo sranje od srednje.”

“E moj Jugo. Ni svjestan nisi da ti je ovo bilo najbolje razdoblje u životu. Samo smo mi mogli tolerirati tvoje ponašanje. Težak si ti bio znaš?”

“E pa i vi ste bili meni. Šta će meni u životu neka matematika, fizika, onaj luđak Pogrmilović ili Kovačićka koja mi priča o onim kromosomima kao da ću ih ikada vidjeti. Sada se rasko moja draga idem napit i onda upisujem faks i postajem kralj svemira…”

“Znaš ti…između ovog dana danas i tvojih planova dogodit će ti se nešto na što sigurno nisi računao. Dogodit će ti se život..:” govorila mu je razrednica, a Patrik Jugo viknuo je: “Ne slušaaam vaaaas…boook.” Prije nego se pridružio svojim razrednim kolegama u slavlju, Patrik je otrčao ispod prozora predavaonice gdje je profesorica Tatjanić držala sat sociologije trećašima i viknuo: “Evo me Tatjanićka, završio sam, a govorila si da nikada ništa od mene…evo ti ga na….hahaha.” Golemi balon napunjen vodom bacio je u prozor ispod kojega je sjedila profesorica Tatjanić. Srećom po nju, prozor je bio zatvoren i voda se umjesto po njoj i ostatku razreda raspršila po staklu. Pogledala je kroz nj i pomislila: “Doći ćeš ti meni na maturu Jugo.” Lakomisleni Patrik nije se sjetio da će mu ta ista profesorica Tatjanić nekoliko tjedana poslije držati ispit na maturi.

Patrik je tog dana osvojio svijet. Popio je nekoliko pića previše, konzumirao čaj od indijske konoplje u nekom smotuljku te bezuspješno pokušavao obljubiti Helenu iz četvrtog ce. Šetao je kroz grad kao Brad Pitt kada novi vrti se hit, prolaznike gađao jajima, vodenim balonima i ostalim teškim naoružanjem te nakon toga bježao od tih istih bijesnih prolaznika koji su se htjeli fizički obračunati s njim. Navodno je tim istim prolaznicima pokazivao svoje spolovilo, ali za to ne postoje nikakvi materijalni dokazi. Kada je napokon s razredom stigao na plažu kako bi nesmetano nastavili zabavu poveo je pjesmu: “Nećemo noćas doma, nećemo do zore!” U tom se trenu srušio na tlo i prijatelji su ga morali odnijeti kući jer je bio suviše pijan da nastavi zabavu. Bilo je pet sati poslije podneva i dok je ostatku maturanata zabava tek počinjala Patrik je kod svoje kuće snivao najdubljim snom.

Zapravo Patrik se nije uopće razlikovao od većine današnjih maturanata. Zadnji je dan škole proslavio u svom “nabrijanom” stilu. Drugog se jutra probudio s djelomičnom amnezijom, ali sretan što je sa svojim kolegama položio ispit zrelosti. Taj je ispit vjerojatno prepisao od nekoga, jer zreo nije postao niti nekoliko godina kasnije.

Često se nasmijem kada se sjetim srednjoškolskih dana tog neobičnog momka. Iako se mnogo promijenio u tih dvanaest godina koliko je prošlo od njegove norijade, ostao je isti. Između te norijade i njegovih planova uistinu mu se dogodilo ono na što nije računao. Dogodio mu se život kao što mu je govorila njegova razrednica Kukić-Depope. Baš kao što su mu se tog dana nakon ispravka fizike i dubokih snova u koje je zapao već u pet popodne dogodili: vodeni baloni, pivo, gemišt, indijska konoplja, Helena iz četvrtog ce, spolovilo (!?!?) i ostale gluposti. Kao i uvijek, uzdao se u inerciju koja ga je trebala usmjeriti k cilju kojeg si je postavio. Ali u životu nije imao dobrog profesora Pintura koji mu je usprkos kroničnom neznanju poklanjao dvojke iz fizike.

Patrik Jugo upisao je pravo i proživio je svoje turbulentne studentske dane. Nije postao bogat i slavan, niti je pokušao to postati. Nije uspio pronaći posao, već radi mnoge usputne poslove kako bi zaradio koju kunu. Još uvijek živi s roditeljima koji ga trpe samo zato što ih zabavlja svojim doskočicama. Ponekad dragi čitatelji, napiše kolumnu i za ovaj portal. Da se i vi malo nasmijete njegovim životnim dogodovštinama.