Vijesti - Rijeka
Inspektorat prijavio Euro-asfalt zbog prevelike buke na gradilištu tunela Podmurvice, sud ih je oslobodio
Prekršajni postupak koji se vodio zbog prekomjerne buke tijekom radova na tunelu Podmurvice u Rijeci nedavno je završio oslobađajućom presudom za tvrtku EURO-ASFALT d.o.o. Sarajevo – Podružnica Zagreb i odgovornu osobu u toj tvrtki.
Riječ je o radovima na važnoj prometnici, dionici državne ceste DC403 koja povezuje čvor Škurinje s lukom Rijeka. Tijekom 2021. godine, točnije sredinom ožujka, sanitarna inspekcija obavila je nadzor na gradilištu i utvrdila da razina buke tijekom izvođenja radova prelazi dopuštene granice, i to u svim razdobljima – dnevnom, večernjem i noćnom.
Radovi na tunelu odvijali su se neprekidno, 24 sata dnevno, na dvije lokacije – kod sjevernog ulaza na području čvora Škurinje te kod južnog ulaza u blizini zapadnog trgovačkog centra, ispod Trogirske ulice. Upravo na toj lokaciji zabilježena su najveća odstupanja, pri čemu su mjerenja pokazala da buka prelazi dopuštene razine kod stambenih objekata u Trogirskoj ulici, udaljenih oko 130 metara od gradilišta.
Kao izvori buke identificirani su teški građevinski strojevi koji su se koristili za bušenje i iskapanje, uključujući i strojeve s udarnim čekićima, ali i druga prateća oprema na gradilištu. Propisi jasno određuju maksimalno dopuštene razine buke u zonama mješovite namjene sa stanovanjem, a izmjerene vrijednosti bile su iznad tih granica.
Zbog toga je Državni inspektorat pokrenuo postupak protiv tvrtke i odgovorne osobe, tereteći ih da nisu proveli potrebne mjere zaštite od buke tijekom izvođenja radova.
No, unatoč utvrđenim činjenicama o prekoračenju buke, sud je donio oslobađajuću presudu. Ključan razlog nije bio u tome što buke nije bilo, već u načinu na koji je optužba sastavljena.
Sud je zaključio da optužni prijedlog ne sadrži dovoljno konkretne i precizne navode o tome koje su točno mjere zaštite od buke okrivljenici bili dužni provesti, a nisu ih proveli. U obrazloženju se navodi da optužba u bitnome ponavlja zakonske odredbe, ali ne opisuje jasno konkretne radnje ili propuste, što je nužno kako bi se dokazalo postojanje prekršaja.
Zbog nedostatka tih ključnih elemenata sud je zaključio da djelo, kako je opisano u optužbi, ne ispunjava zakonska obilježja prekršaja. Posljedično su i tvrtka i odgovorna osoba oslobođeni optužbi, a troškovi postupka pali su na teret državnog proračuna.










