Jasmina Jakopanec je studentica Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, trenutno se nalazi na diplomskoj godini smjera primijenjene umjetnosti. Jedna od vrlo aktivnih i ažurnih studenata, koja iza sebe ima niz postignuća što se tiče projekata, izložba  i volontiranja.  Bila je organizator prve kulturno-umjetničke manifestacije ”Noć akademije” povodom ”Noć muzeja 2016.”,zatim voditeljica radionice ”Stvori i ponesi”, volonter snimanja i montaže ”Fen festivala”. Radila je na produkciji  scenografije za kazališnu predstavu ”Ja glumac” pod mentorstvom umjetničkog suradnika Sanjina Stanića. Uslijedilo je dosta važnih nagrada za studenta akademije poput: ”Nagrade Akademije za najbolji rad u novim medijima”, “Rektorove nagrada za najbolji studentski umjetnički rad”, zahvalnica za sudjelovanje na projektu ”Moj kraj”, diploma na fotografskom natječaju ”Foto si teć”, prva nagrada na fotografskom natječaju “Rijeka – moj grad”.

U par navrata razgovarale smo o projektima i izložbama, o tome kako treba biti konstantno uporan i raditi na svim svojim idejama te me je to potaklo da intervjuiram  studenticu Jasminu i  napišem članak o tome koliko kao student umjetničke akademije mora razdvajati  za svoje radove i projekte.

Da li ti je od potrebnog materijala  dosta toga dostupno?

”Kod umjetničkih zanimanja je dosta teška nabaviti materijala, najviše zbog nedostatka trgovina umjetničkim priborom i visokih cijena. Ono malo što imamo je preskupo, osobito za studente. Naravno ima i jeftinijih materijala ali najčešće je teško doći do njih, osobito u Hrvatskoj. ”

Da li si do sada prošla na svakom natječaju za koji si prijavila  svoj rad?

”Što se tiče izlaganja, nije lako. Prvo treba imati dobru ideju, a zatim napraviti radove koji će biti dobri i kvalitetni i to s onim materijalima koje si kao student možemo priuštiti. No tu se javlja problem izlaganja. Postoji mnogo natječaja. Nažalost, najčešće za većinu njih se već zna tko će izlagati. Već sam se susrela nekoliko puta s time. Prijavila bih se na natječaj i za par tjedana saznala od osoba koje su upale da je sve to bilo dogovoreno već prije par mjeseci. Ponekad postavim sama sebi pitanje zašto su ih uopće raspisali ako su već unaprijed znali koga će odabrati. No, postoje i natječaji gdje se pošteno biraju radovi. Također ima mnogo studenata koji se boje odbijanja pa najčešće odustanu od prijave. Iskreno, na puno njih sam bila odbijena, i to nije ugodno, ali to je iskustvo koje je potrebno da te ojača i da se nauči kako se prijavljivati. Svaka prijava je drugačija iako izgleda slično. ”

Da li si razmišljala što ćeš raditi nakon fakulteta,gdje ćeš se zaposliti?

”Posao… to je jako dobro pitanje. Primijenjena umjetnost. Što je to? Mnogi to pitaju. Nažalost mi ne postojimo u sustavu. Primijenjena umjetnost ne postoji.  Dobijemo diplomu i to je to. Na burzi rada, kada su se moji kolege došli prijaviti, žene su im se smijale i rekle da to ne postoji i da ih mogu samo upisati kao akademske slikare, kipare ili grafičare.  Pet godina studija i mi smo akademski slikari, kipari ili grafičari. Primijenjena umjetnost je posebna, no to nitko ne uvažava. Jedni je ne uvažavaju zbog neznanja, a drugi zbog straha. Zašto zbog straha? Pa zato jer mi kao studenti primijenjene umjetnosti biramo što želimo učiti i nakon pet godina imamo iskustva raditi više stvari. Naučimo primjenjivati umjetnost među ljude. Istina, postoje glavni moduli; slikarstvo, grafika, kiparstvo, ali uz njih MI BIRAMO čime se želimo baviti. Osim tih modula možemo se baviti i novim medijima, fotografijom, videom, scenografijom, kostimografijom, keramikom, grafičkim dizajnom, mozaikom, ilustracijom, stripom, staklom, nakitom,… Dakle, mi uzimamo kolegije koji nas zanimaju i što je najbolje od svega MI SMO TI KOJI BIRAMO ŠTO ŽELIMO STUDIRATI. Primijenjeni umjetnici su ljudi koji znaju raditi u raznim medijima i njih primijeniti u svijetu na određen problem. Mi bi trebali imati ista prava na posao poput diplomiranih scenografa, snimatelja, montažera, kostimografa, grafičara, slikara, kipara, naravno ako znamo u tim medijima raditi i ako smo radili. Trebao bi se gledati i rad, a ne samo diploma.

Jer postoje ljudi koji su diplomirali primijenjenu umjetnost, a genijalni su npr. u scenografiji ili video snimanju, ali oni ne mogu dobiti posao u tim zanimanju jer na diplomi ne piše magistar scenografije ili video snimanja, nego magistar Primijenjene umjetnosti. PRIMIJENJENI UMJETNICI TREBAJU DOBITI ISTA PRAVA, AKO STUDIRAJU I SLUŠAJU ISTE KOLEGIJE.

Istina ima studenata koji ne rade, ali toga ima na svim fakultetima, kao što ima isto i kvalitetnih studenata. Kako sam prošle godine preuzela udrugu USAPURI i putem toga smo organizirali par izložaba i projekata shvatila sam da ima mnogo studenata s odličnim i kvalitetnim radovima, kreativnim idejama i tužno je što kad diplomiramo u sustavu ne postojimo. ”

Da li si prilikom studiranja dosta kupovala i nabavljala materijale za svoj rad?

”Naravno. To se podrazumijeva, osobito ako je u pitanju umjetnička akademija. Platna, papiri, boje, ugljen, olovke, blokovi, bilježnice i sl.”

Da li si se služila recikliranjem nekih materijala kako bi završila  svoj rad?

”To je prvo što nas uče na akademiji. Ako nedostaje materijala reciklirajte stare ili pronađite način na koji ćete završiti svoj rad, što je po jednoj strani dobro. Naučimo kako ostvariti ideje i radove iako možda nemamo sve potrebne materijale. Učimo tražiti druge načine i učimo jednostavnije razmišljati. Ponekad su jednostavne stvari koje susrećemo svakodnevno zapravo pravo rješenje. ”

Da li naručuješ dosta materijale?

”Ne, ne naručujem. Kada mi nešto treba osobno odem i kupim. Ne volim preko internetskih stranica naručivati. Nije isto naručiti preko stranica ili doći tamo i dotaknuti taj papir, kist. Ali kad odem onda tamo ostanem jako dugo. ”

Da li ti trenutno grad Rijeka pruža dovoljnu mogućnost za razvitak vlastite umjetničke karijere?

”Mislim da je Rijeka trenutno jedini grad u državi koja to pruža.”

Da li smatraš da grad Rijeka pruža mnogo  studentima umjetničkih akademija i umjetnicima u smislu da ima dovoljno galerija za izlaganje  i muzeja?

”Rijeka ima muzeja i galerija, ali nema baš nekog velikog prostora sa visokim stropovima. Neki umjetnici imaju ogromne radove, neki radove koji trebaju biti smješteni izvan galerijskog prostora, vani. Rijeka ima masu ogromnih napuštenih zgrada koje samo stoje. Tamo bi se bez problema moglo napraviti odlično, prostrano mjesto za izlaganje vani i unutra . ”

Da li smatraš da Rijeka nudi mogućnost boljeg i bržeg zaposlenja  umjetnicima?

”Možda kroz par godina kada se razviju trenutni planovi vezani uz kulturu i umjetnost u Rijeci.”

Koji su ti trenutni planovi za budućnost?

”Trenutno radim na diplomskom radu koji bi trebao biti gotov na proljeće. Ove jeseni ću upisati DPPO na filozofskom. Također  imam u planu završiti neke započete projekte, a u slobodno vrijeme pripremam samostalnu izložbu u Galerijskom centru u Varaždinu.”