Irina je mir pronašla u Rijeci i zaposlila se kao frizerka: Još prije sam se zaljubila u Hrvatsku

U Hrvatsku je do sada stiglo više od 13 i pol tisuća izbjeglica iz Ukrajine. Među njima su i Irina i njen sin, koji su iz ratom zahvaćenog Harkiva pobjegli u Rijeku. Irina se zaposlila kao frizerka dok 12-ogodišnji Nazar ide u šesti razred osnovne škole. Kako su se snašli, provjerila je ekipa HRT-a.

Ukrajinka Irina odmah je u Rijeci pronašla posao. Frizerka je već 20 godina i željela je nastaviti raditi. Priča nam o bijegu iz Ukrajine te o razlozima dolaska u Hrvatsku.

– Ja sam iz Harkiva. Kada je u Ukrajini počeo rat 24. veljače, mi smo 28. veljače odlučili pobjeći iz zemlje. Počelo je bombardiranje, pa smo moj sin i ja, s roditeljima mojega supruga, automobilom otišli u Njemačku. Ondje smo bili dva tjedna, no nisam željela ostati u Njemačkoj. Budući da smo u Hrvatskoj već tri puta bili na ljetovanju, već tada smo se odmah zaljubili u Hrvatsku jer je prelijepa zemlja, ljudi su divni, tako da smo odlučili nastaniti se u Hrvatskoj, govori Irina Sevastianova, izbjeglica iz Harkiva.

Iako je sada na sigurnom, u mislima je i dalje u svojoj zemlji. Suze nije mogla suzdržati.

– Pa nisam još opuštena jer mislim na Ukrajinu svaki dan, danju, noću, ujutro. Plačem zbog svojih prijatelja. Moja obitelj je na sigurnome, ali prijatelji su mi ostali u Ukrajini, a moj grad potpuno je uništen. Nadam se da će biti sve u redu. Moja je zemlja jaka, naša vojska također i mislim da će se moja obitelj nakon rata vratiti u Ukrajinu, kaže Irina.

Suprug plovi i doći će u Rijeku svojoj obitelji. Sin Nazar krenuo je u školu.

– Bio je vrlo iznenađen jer su ga djeca prijateljski dočekala, pomažu mu, uče ga hrvatski jezik, pitaju ga treba li mu hrana, igraju se s njim, žele mu biti prijatelji. Tako da je on zadovoljan, iako ne govori dobro hrvatski. Govori ponešto engleski, ali djeci to nije problem, kaže Irina.

Vlasnica salona govori nam o nedostatku radne snage u Hrvatskoj. Sa zadovoljstvom je zaposlila Irinu.

– Bio mi je problem jezik, međutim Irina dosta razumije hrvatski, zna vrlo dobro engleski i sjela sam s njom na kavu, porazgovarala o svemu, bila mi je simpatična, a i zbog svojih nekih osjećaja željela sam da joj ponudim posao i barem na neki način ustupim, kaže Larisa Đogo, vlasnica salona u Rijeci.

Irina nije sigurna kakva je budućnost čeka.

– Ne znam još. Željela bih se vratiti, ali u ovom trenutku ne znam. Moj sin već pohađa nastavu u osnovnoj školi, a nama je njegova budućnost najvažnija. Vidjet ćemo, kaže Irina za HRT.