Povežite se s nama


Na redakciju portala HoćuRi je pristiglo pismo jednog gledatelja čija je želja ostati anoniman. Podaci su poznati redakciji. Radi se o samo jednom slučaju od mnogih koji dokazuju kako je naš zamjenski i privremeni stadion na Rujevici postao mjesto na kojemu se trenira strogoća nad navijačima Rijeke, mjesto koje prestaje biti ugodno posjećivati, a sve na štetu onih koji plaćaju jako skupe ulaznice da bi gledali i bodrili svoje nogometaše. Stadion, prije svega istočna tribina, se pretvorio u najobičniju utvrdu, ustanovu strogo čuvanu od strane specijalnih postrojbi MUP-a, mnoštva redara, nazubljenih ograda i stotina UHD kamera. To više nije mjesto na koje navijači Rijeke odlaze sa guštom, a zašto je to tako, moramo upitati one koji upravljaju stadionom i koji upravljaju nogometnim klubom Rijeka. Pismo ogorčenog navijača prenosimo u cijelosti:

“Dana 19.04.2016. oko 17 sati sam se zajedno sa svojom zaručnicom zaputio na Rujevicu gdje se odigravala utakmica između Rijeke i Dinama. Trebao je to biti naš dan, sjeli smo u restoran “Lovorka” gdje smo ručali i poslije ručka sam popio par pivi zajedno sa zaručnicom.

Oko 19.40 sati smo se zaputili na stadion na koji smo normalno ušli i zauzeli svoja mjesta na tribini I5.

Međutim po početku utakmice zaručnica je morala ići u WC, pošto je njoj ovo drugi put da je na stadionu krenuo sam ja sa njom da joj pokažem gdje se nalazi WC. Dok sam je čekao ispred WC-a prišla su mi dva interventna policajaca, tražili me osobnu i pitali jesam li popio šta, ja sam odgovorio da sam neposredno prije utakmice sa zaručnicom bio na ručku i da sam popio par pivi. Tu su me odmah uhvatili i krenuli vodit sa strane, ja sam ih molio samo da pričekaju da mi zaručnica izađe iz WC-a da joj se javim da zna da su me odveli. Po izlasku iz WC-a druga dva policajca su i nju uhvatili i bez objašnjenja je odveli sa strane stadiona gdje se nalazi njihov ured daleko od očiju svjedoka i ostalih navijača. To bi još dodao  da su naredili da skine jaknu iako je vani puhala bura, uzeli su joj torbicu, oteli mobitel iz ruke kad je iz straha htjela nazvati roditelje, tu je još bilo prijetnji da će je odvesti u postaju i držati cijelu noć, trebala su dva interventna policajca da odvedu žensku od pedesetak kila.

Nisam znao da ne smijem popit pivu, jer svaku utakmicu do sad se normalno piva točila i prodavala na samom stadionu ispod tribina.

Nakon puhanja u alkotest nju su pustili, a mene zadržali, jer sam napuhao 0,9 p/kg.

Ja sam bio zatvoren u nekakvom stadionskom pritvoru, moja cijela obitelj se digla na noge jer nisu znali gdje se nalazim, pošto su policajci koji su bili smješeteni van stadiona rekli mojoj sestri da sam odveden u pritvor u grad. Dobio sam kaznu od 2500 kuna , iako nisam ništa loše napravio što možete potvrditi snimkama nadzornih kamera.

Napomenuo bi da nisam radio nikakve probleme nego sam zajedno držeći za ruku zaručnicu izašao van sa tribine do WC-a. Nikad prije nisam kažnjavan niti sam doživio ovako nešto na nekom sportskom natjecanju. Taj dan nam je trebao biti obiteljski dan i odlazak na utakmicu,a pretvorio se u jednu veliku tragediju gdje sam ja, moja zaručnica i cijela moja obitelja koja je zna da sam normalan dečko doživjeli takav šok  ,a ni nas dvoje nismo cijelu noć spavali. Uzoran sam građanin i bio sam uzoran na tribinama ali ova situacija je bacila jednu veliku ljagu na mene i zbog par pivi koje smo znali piti prije svake utakmice do sad, ja sam ispao huligan,a i zaručnica je doživjela takav šok da mislim da više nikad neće se usuditi poći na utakmicu.

Ja od sada ostajem i dalje veliki navijač Rijeke ali samo ispred malog ekrana.”