Fiuman Plus
Je li itko u izborima govorio o siromaštvu djece?
Izbori su prošli. Frapantna je činjenica da se u predizbornim kampanjama pitanjem siromaštva, a posebno siromaštva djece, nitko nije bavio. A zašto i bi kada na potresne priče o ljudima koji žive ispod ruba siromaštva nerijetko odmahujemo rukom ili ih ne čitamo do kraja. Zašto i bi kada pitanje siromaštva nije pitanje svjetonazorskih ideologija kojima se političari, izgleda, isključivo bave.
I mi izbjegavamo te priče jer su nas učili da ako marljivo radimo, moći ćemo zbrinuti sebe i svoju obitelj. Dok čitamo njihove ispovijesti u medijima, često pomislimo da autor članka preuveličava ili ne otkriva pravu istinu stvari – jer posla za one koji žele raditi uvijek ima. Uz to, u moru svakodnevnih tragičnih vijesti, velikih globalnih problema, normalno da će priče o siromaštvu pojedinca ostati ispod radara. Čak i ako isplivaju na površinu, „siromahovim“ se riječima teško može vjerovati, jer – da se vratimo na početak – on je po svemu sudeći neuvjerljiv. Kada na to sve dodate i poziv na broj i IBAN na koji mu se može pomoći – čitateljeva skepsa postaje još veća. Ima dvije ruke i noge, a traži moju pomoć?
Tako nekako, uz veće ili manje razlike, započinju i završavaju komentari na priče o ljudima koji trebaju ili traže našu pomoć. No, što ako neki ljudi zbilja nemaju mogućnost ili priliku raditi i zaraditi za sebe i svoju obitelj? Je li to doista tako teško zamislivo? Koja bi majka radije bila nezaposlena, nego bila u mogućnosti priuštiti svome djetetu topao obrok, struju i vodu?
U nastavku slijedi priča 50-godišnje Riječanke zbog koje treba postaviti to pitanje, kao i mnoga druga, a njezina je priča sve samo ne neuvjerljiva. Ona je tek jedna od previše priča koja prolazi ispod radara politike i javnosti, a tiče se vrlo konkretnog i opipljivog života ljudi u Hrvatskoj.
Kada imaš malo, nije se teško naći u ozbiljnom problemu
Ona je majka koja je godinama sama odgajala sina. Živjela je s roditeljima, kao i mnogi drugi samohrani roditelji. Bez obzira na to što nije imala puno ili viška, svome je djetetu mogla priuštiti ono što mu je bilo potrebno. Međutim, preminula joj je sestra koja je nekoliko mjeseci ranije rodila djevojčicu s nizom zdravstvenih tegoba. Djevojčicu svoje sestre uzela je pod svoje, što bi većina od nas napravila, neovisno o stanju na računu. Nedugo zatim, preminuo joj je otac, a potom i majka. Nakon njihove smrti, braća su je izbacila iz roditeljskog stana.
I na takav se način – kada imaš malo i nemaš viška, s još jednim djetetom o kojem trebaš i želiš skrbiti – vrlo brzo nađeš u ozbiljnim egzistencijalnim problemima.
Iz roditeljskog se stana sa sinom i sestrinom kćeri morala preseliti u podstanare, a djevojčica je zahtijevala posebnu zdravstvenu skrb, zbog čega nije mogla naći stalan posao. „Ja od kad imam djevojčicu, ja ne radim. Tko će ti dati posao? Ti si ponedjeljak, srijedu, i petak na terapijama“, priča ona svoju priču i nastavlja, „Jedno vrijeme, znali smo i svaki dan biti po bolnicama. Čak i dan danas smo često u bolnici ili na raznim terapijama. Nema teoretske šanse da ti netko da posao, eventualno ako te neka starija gospođa zove. Imam dvije starije gospođe kojima znam nekada pomoći jer su teže pokretne, pa se one nekako oduže, daju nešto djevojčici.„
Postoji mjesto u kojem se ne trebaš stidjeti toga da primaš socijalnu pomoć
Ubrzo je zakonski posvojila djevojčicu. Nakon par godina podstanarstva, po socijalnom kriteriju dobili su stan od Grada Rijeke.
Žive od socijalne pomoći, dodatka za njegu i dječjeg doplatka. I ponosne su štićenice programa Mojeg mjesta pod suncem. Opisujući što taj program za nju znači, rekla je: „Prijateljica mi je rekla da ima jedna udruga u gradu. Tu ima puno djece, oni se igraju, uče, vježbaju. Ako imaš nekakav problem, tu je i psihologica, budu i grupe za mame, čak i izleti. Ja sam sama sebi rekla – super, idem vidjet. Ja čim sam tu ušla, ja sam se oduševila. Odmah sam pomislila bit će to super za moju djevojčicu. Ona je tada zbog svog zdravlja bila jako sramežljiva.“
U Mojem mjestu pod suncem vjeruju da je promjena na bolje moguća
Moje mjesto pod suncem program je koji djeci i roditeljima poput naše sugovornice, pruža sveobuhvatnu podršku. Djeci i obiteljima koje žive u lošim socijalnim i ekonomskim uvjetima pruža razne oblike pomoći: instrukcije, radionice, izvanškolske aktivnosti i psihosocijalnu podršku. „U biti što god mi treba, ja se tu mogu obratit, pitat za pomoć. Kada sam je upisivala u srednju školu, puno se toga moralo online. Meni su sve ovdje pomogli riješiti i ja sam je bez problema upisala u srednju školu. Isto je bilo i prilikom prijave za stipendiju, ona je odlična učenica“, rekla je naša sugovornica.
Za kraj razgovora, pitali smo je da nam ukratko kaže što joj znači Moje mjesto pod suncem: „Svaki put kad je rođendan moja kćer ovdje od udruge dobije neki poklončić koji joj ja ne mogu priuštit. To mi je tako lijepo. Oni mi pošalju poruku, vidite što bi dijete htjelo, i ona to dobije. I meni je puno značilo, kada sam u jednom trenutku potonula, išla sam ovdje na razgovore sa psihologicom.“
Njena je kćer sada već srednjoškolka i zdravstveno joj je stanje uvelike bolje, a i njihova se životna situacija poboljšava. Ono što je sigurno, da nije bilo programa Mojeg mjesta pod suncem, njihov bi put bio znatno teži – njoj kao majci, a onda i njenom djetetu.
Pet po pet i mijenjamo njihov svijet!
Međutim, i oni koji pružaju pomoć ponekad trebaju našu pomoć. Iz godine u godinu sve je veći broj djece kojima je Moje mjesto pod suncem potrebno, a sustavna podrška djeci zahtijeva stabilne iznose prihoda. Kako bi ih ostvarili, pokrenuli su fundraising kampanju „Pet po pet i mijenjamo njihov svijet“ u kojoj potiču građane na trajne mjesečne donacije programu.
Odvojite 5 EUR svakoga mjeseca i pomognite im da neometano rade kako bi riječkoj djeci koja žive u siromaštvu pružili sve ono što im sustav, njihovi roditelji ili skrbnici ne mogu priuštiti.
Priključite se kampanji i donirajte na: https://donacije.mojemjestopodsuncem.com/, putem QR koda ili putem trajnog naloga na IBAN HR1924020061500087226.