Gradsko vijeće Grada Rijeke prošloga je tjedna donijelo proračun za 2018. godinu i to je očekivana «točka na i» ove turbulentne godine. Turbulentne u političkom smislu jer je 2017. bila jedna od najzanimljivijih godina u riječkoj povijesti. Svibanjski izbori donijeli su građanima Rijeke politički novitet koji se zove kohabitacija.
Naime, po prvi puta u povijesti demokracije, SDP nije imao većinu u predstavničkom tijelu. Gradonačelnik Vojko Obersnel bio je prisiljen na suradnju s većinom u vijeću koja se okupila oko tzv. «srednjeg bloka» predvođenog Akcijom mladih. Većinu u vijeću čine sada predstavnici raznih političkih opcija. Osim Akcije mladih, tu su demokršćanski HDZ, njihov bivši član sa svojom nezavisnom listom Hrvoje Burić, regionalisti iz Liste za Rijeku, nekadašnji Obersnelovi partneri iz HNS-a, (ne)odlučni MOST pa čak i antirežimski Živi zid. Ideološki heterogena i programski kakofona skupina za predsjednika Vijeća izabrala je do tada nepoznatog Tihomira Čordaševa, prvaka AM koji je preko noći postao važan politički akter u gradu na Rječini. Vrlo brzo došlo je i do raznih prelazaka, razlaza, prešutnih koalicija i distanciranja od nekadašnjih političkih partnera, ali to je tema za neku drugu analizu.
Obersnel pobjednik, Burić gubitnik
Mjesecima su političari pregovarali, predlagali amandmane i optuživali jedni druge za suradnju s onima drugima da bi nakon maratonske sjednice Gradskog vijeća proračun bio donesen uz podršku gotovo svih aktera ove predstave. Očekivano, protiv su bili HDZ-ovci od kojih se nije ni očekivalo da podrže prijedlog proračuna omraženog im Obersnela. Iako je sjednica trajala punih 12 sati (uz brojne i dugotrajne pauze), iako je proračun donesen, prosječan će građanin uvidjeti kako političari nisu donijeli nikakve odluke koje će im poboljšati kvalitetu života niti omogućiti realizaciju kapitalnih projekata. Kanalu RI će se ostaviti sredstva za preživljavanje, a KBC će napokon dobiti nešto više novaca. I to je to.
Nakon dugog zasjedanja krenula je PR kampanja u kojoj se svaka strana nastoji prikazati pobjednikom. Srednji blok se hvali kako je gradonačelnika napokon naučio demokraciji i umijeću kompromisa, HDZ se diči svojim konstruktivnim «NE Obersnelu», a SDP i gradonačelnik pokazali su kako je dugogodišnje političko iskustvo ipak presudilo u borbi za proračun. Donekle su u pravu. Pripadnici srednjeg bloka pokazali su dozu neiskustva i nesnalaženja u čitavoj situaciji i omogućili da gradonačelnik u očima prosječnog promatrača postane pobjednik prve veće bitke u političkoj areni. Ipak, proračun kojega je upravo gradonačelnik predložio, donesen je njihovim glasovima. Prihvaćene amandmane pamtit će samo oni koji su ih predlagali. Kada se već spominju pobjednici, valja spomenuti i gubitnike ove bitke. To je ponajprije Obersnelov nekadašnji izazivač Hrvoje Burić koji prilikom izglasavanja proračuna nije bio u vijećnici. Ma koliko god se ono pravdao poslovnim obvezama, za odgovornog je političara donošenje proračuna najvažniji zadatak njegovog djelovanja.
Obersnel: “Lex šerif je idiotski zakon”
Gradonačelnik za donošenje proračuna ipak mora zahvaliti HDZ-u. Iako su vijećnici HDZ-a u riječkom predstavničkom tijelu glasali protiv proračuna, u jednoj drugoj areni – Hrvatskom saboru HDZ-ovci su svojim glasovima donijeli zakon kojega su mnogi mediji nazvali «Lex šerif.» Osim brojnih drugih promjena Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi, za Obersnela je ovoga puta najvažnija bila odredba da ako predstavničko tijelo odbije prijedlog proračuna, ono se raspušta. Podsjećamo, izvan snage je stavljena odredba Zakona da se nakon odbijanja proračuna održe izvanredni izbori i za izvršno i za predstavničko tijelo, odnosno i za gradonačelnika i gradsko vijeće. Bili smo svjedoci brojnih situacija kada se zlorabila mogućnost izbora za političke obračune, poput izvanrednih izbora u Matuljima i Čavlima, stoga se ovim rješenjem odlučilo sankcionirati samo predstavničko tijelo koje proračun nije donijelo. Što bi u slučaju nedonošenja lex šerifa učinila većina u riječkom GV – možemo samo nagađati. Ne želeći raspravljati o kvaliteti pojedinog rješenja, ovo važeće je išlo na ruku Obersnelu.
«Lex šerif je jedan idiotski zakon koji nije pomogao nikome, a najmanje gradonačelnicima. On se posprdno naziva tim imenom, ali je upravo gradonačelnicima oduzeo jedno od najsnažnijih sredstava koje su imali, a to je izazivanje izbora u svakom trenutku», rekao je Vojko Obersnel prilikom gostovanja u jednoj poznatoj emisiji na lokalnoj televiziji pritom odajući dojam da je riječ o jednom vrhunskom spinu prema srednjem bloku. Teško je reći kome bi novi izbori trenutno najviše odgovarali. SDP bilježi najveći pad popularnosti posljednjih godina, a niti Vojko Obersnel nije na listi najpopularnijih političara u Rijeci te je teško prognozirati kako bi građani reagirali na novim izborima. Situacija oko proračuna pokazala je da niti srednji blok nije sasvim na čisto što učiniti u trenucima krize. Izgleda da za nove izbore nije spreman nitko i da je lex šerif spasio i Obersnela i većinu u vijeću, a ono što je najvažnije – spasio je građane Rijeke od nepotrebnog trošenja novaca, dosadne kampanje i brojnih izbornih obećanja koja se nikada neće realizirati.
