Jutarnji: Lürssen u tišini okupirao dio Hrvatske. Kao vlasnik 60-70 posto Opatije zamrznuo je rivijeru

Jutarnji list u svom nedjeljnom izdanju posvetio je tri stranice analizi poslovanja brojnih tvrtki povezanih s njemačkim brodograditeljem Peterom Lürssen u članku pod nazivom “OBITELJ LÜRSSEN Moćna njemačka dinastija u tišini je okupirala dio Hrvatske. Nikome nije jasno što rade i zašto su toliko toga nagomilali…”. Da se radi o vrlo zanimljivoj temi čitavoj javnosti potvrđuje i podatak da je to trenutno najčitaniji članak na webu Jutarnjeg. U članku autora Luke Benčića najviše pažnje posvećeno je Liburnia Riviera Hotelima, ali i marini Porto Baroš:

Kad je prije nekoliko godina njemačka obitelj Lürssen, svjetski poznata po proizvodnji ratnih brodova i jahti za milijardere, stigla na Kvarner kao “strateški investitor” u turizam, domaća javnost dočekala ju je kao “spasitelja” koji će povesti preobrazbu turizma na Opatijskoj rivijeri, revitalizaciju riječke obale i procvat hrvatske brodogradnje.

No, umjesto obnove hotelskih kapaciteta, luksuznih resorta i zapošljavanja lokalne radne snage, investicijska strategija Lürssena svela se na akumulaciju nekretnina. Napušteni hoteli, zatvoreni ugostiteljski objekti, prazne vile – i tvrtke, deseci njih. U Rijeci, marina u Porto Barošu trebala je već biti u poodmakloj fazi gradnje. Umjesto dizalica i pontona – hrđa i tišina. Zašto najveći europski proizvođači vojnih brodova gomilaju propadajuće hotele i neiskorištene kvadrate duž hrvatske obale? Je li riječ o dugoročnoj viziji ili tihoj okupaciji prostora?

Iza kulisa bombastičnih najava o luksuznoj obnovi kvarnerskog turizma, brojke i činjenice pokazuju posve drugačiju sliku. Od preuzimanja Liburnia Riviera Hotela 2019. godine, pod kontrolom tvrtke Gitone Kvarner d.o.o., u vlasništvu Lürssenove mreže povezanih društava, vrlo se malo toga uistinu pokrenulo. Najveći dio hotelskih objekata i dalje zjapi prazan, a pojedini vidljivo propadaju. Neki od njih, poput hotela Palace, osim što su sramotno zapušteni, postali su i opasnost za građane i turiste. Na Palaceu su već pet godina skele bez kojih bi se urušili balkoni tog velebnog zdanja, jednog od simbola Opatije, sagrađenog 1908. Jedina veća investicija bila je djelomična obnova hotela Kvarner, gdje se uložilo u novu fasadu, preuređenje plaže ispod tog hotela i otvaranje kavane u prizemlju hotela Imperial. No, to su samo promili onoga što su Lürsseni najavljivali kada su stigli na Kvarner.

Planirani investicijski ciklus, koji je, prema prijašnjim izjavama, trebao iznositi stotine milijuna eura, ostao je u domeni promotivnih članaka. Tvrtka Gitone je, u partnerstvu s domaćim ACI-jem, najavljivala gradnju elitne marine Porto Baroš, koja je trebala postati ključni luksuzni pristan za superjahte na sjevernom Jadranu. Unatoč ishođenim dozvolama i koncesiji, do danas nema fizičkih radova na terenu. Kako je nedavno rekla Morena Lekan iz riječkog Možemo!, jedino što se u Porto Barošu napravilo bilo je uklanjanje dvaju starih lučkih dizalica, a ni to nije bilo rezultat početka radova na marini, nego ih je srušila bura.

I dok su investicije stale, vlasnička mreža sve se više širi. Prema podacima iz sudskog registra, Austrijanac Johannes Böck, menadžer Lürssenove grupacije za Hrvatsku koji s tom obitelji radi od 2007. godine, povezan je s 80 različitih poslovnih subjekata – većinom bez zaposlenih i aktivne djelatnosti. Ove tvrtke služe prije svega za akviziciju nekretnina ili upravljanje postojećima, a znatan broj njih otvoren je upravo posljednjih nekoliko godina. Osim na opatijsku rivijeru, interes Lürssenove strukture širi se i na područje Rijeke. U samom priobalnom pojasu zabilježeno je više preuzimanja nekretnina, uključujući vrijedna zemljišta, poslovne prostore i objekte koji bi, prema izvornim obećanjima, trebali služiti razvoju turističke i nautičke infrastrukture. Međutim, stanje na terenu sugerira nešto drugo: stagnaciju, zanemarivanje i postupno gašenje komercijalne aktivnosti. Činjenica da niti jedan veći zahvat još nije pokrenut, a većina postojećih objekata ostaje zatvorena, postavlja legitimna pitanja o stvarnim namjerama njemačkih milijardera.

Šest godina poslije dogodilo se to da jedinice lokalne samouprave Opatija, Lovran, Mošćenička Draga i Matulji, koje su vlasnici kontrolnog paketa dionica (25 posto plus jedna) LRH, neuspješno pokušavaju dobiti odgovore od kompanije koji su njezini planovi i zašto samo kupuju nove nekretnine umjesto da ulažu u postojeće kapacitete. LRH je u šest godina pod vodstvom Lürssena promijenila već pet uprava, a sadašnja, pod vodstvom Ante Barića i Filipa Močiboba, već se treći put nije odazvala na sjednicu opatijskog Gradskog vijeća, na koju je pozvana kako bi transparentno obavijestila suvlasnike (lokalnu samoupravu) o svojim planovima s kompanijom, kao ni na poziv na sastanak sa stanovnicima Lovrana koje su šokirali zatvaranjem autokampa Medveja za turiste i njegovim pretvaranjem u (navodno privremeno) naselje za strane radnike.

Među poznatim opatijskim objektima koje su Lürsseni kupili je Villa Kapetanović, hotel koji je bio u vlasništvu Krune Kapetanovića, a danas je izvan funkcije. Također, kupili su i tvrtku Zorana Maržića koja ima koncesiju na kupalište s klubovima (koji su također zatvoreni), kao i hotel Bevandu. Kupili su tvornicu za preradu ribe u Iki, kao i zgradu Doma zdravlja u Opatiji, poljsku tvrtku Pol – Mot koja je u vlasništvu imala hotel Lovran u Lovranu, tvrtku Magnum s hotelima… Vlasnici su i nekretnina izvan Opatijske rivijere, poput hotela Apoksiomen u Malom Lošinju i Toplica Sveti Martin, kao i brojnih nekretnina u Rijeci.

Na riječkoj sceni Lürsseni su se, pak, pojavili tako što su prvo otvorili Lürssen Design Center Kvarner, inženjerski ured za brodogradnju, u kojem su zaposlili desetke inženjera brodogradnje i strojarstva, a potom su, u partnerstvu s državnim ACI-jem, osnovali tvrtku ACI-Gitone (u kojoj su suvlasnici s udjelom od 49 posto), s kojom su dobili koncesiju na 30 godina za gradnju marine u Porto Barošu, što bi trebala biti najmodernija i najluksuznija marina na Jadranu, no iako je ove godine trebala već biti završena prva faza njezine gradnje (koja uključuje rekonstrukciju i produljenje sušačkog lukobrana za 80 metara), radovi na njoj još nisu niti počeli.

Paralelno s pokretanjem projekta marine, Lürsseni su pokupovali tvrtke s koncesijama i nekretninama po riječkoj obali, pa su u njihove ruke dospjeli ugostiteljski objekti poput Boonkera i Karoline na riječkoj rivi, kao i zgrada Terminala na Molo Longu, a kupili su i tvrtku Steel Express, čime su dobili i skladišta pokraj riječke tržnice, odnosno buduće marine. Prije nekoliko godina zabilježen je i neuspješan pokušaj kupovine bivšeg riječkog diva Brodokomerca, a tada se naveliko počelo govoriti da Lürsseni kupuju sve što se može kupiti na Kvarneru, zbog čega je počela rasti zabrinutost zbog monopola i moguće gentrifikacije. Naime, koncesija za marinu u Porto Barošu, koja je namijenjena za jahte dužine do 25 metara, uključuje i mogućnost proširenja na riječku rivu, od Boonkera do Terminala, na čijem su području Lürsseni namjeravali napraviti marinu za megajahte i superjahte od 100-tinjak metara. Prema postojećim riječkim prostornim planovima, to je područje predviđeno kao putnička obala i zona za pješake, pa su se Riječani zabrinuli da bi s luksuznom marinom mogli izgubiti jedini pristup moru u centru grada.

Toj zabrinutosti doprinijela je tajnovitost planova njemačke obitelji koja ne komunicira s domaćom javnošću, a doprinosi joj velik broj tvrtki koje su pokupovane i pootvarane. Iako do točnih podataka nije moguće doći, procjenjuje se da su brodograditelji iz Bremena danas vlasnici 60 do 70 posto Opatije, kao i 40-ak posto Lovrana, što je zabrinjavajuća brojka, budući da lokalna samouprava nema nikakvog utjecaja na njihove strateške odluke. Lokalna samouprava u LRH, preko tvrtke Nova Liburnija, ima, formalno, kontrolni paket (a tu najveći udio ima Opatija), međutim, jedino na što mogu utjecati je promjena statuta društva ili promjena temeljnog kapitala. Drugim riječima, Lürsseni mogu kupovati i prodavati što god žele, bez da ikoga u gradovima i općinama išta pitaju, što je nezgodna situacija, budući da je LRH strateški važna kompanija za cijelu Liburniju, koja živi od turizma. Opatijsko Gradsko vijeće već skoro pola godine traži sastanke s njezinim predstavnicima kako bi saznalo koji su joj planovi, no uprava LRH na to se ne odaziva, kao što se nije odazvala ni na sastanak sa stanovnicima Lovrana koji su sami zakazali u hotelu Excelsior, a potom ga otkazali na dan na koji se trebao održati, piše u dijelu članka Luke Benčića za Jutarnji list.