Povežite se s nama



Dijabolična hrvatska priča: odete u šumu koja je kao pod ingerencijom Hrvatskih šuma i tamo poberete malo šparoga, za svaku od njih imate platiti 50 lipa. Ako nemate novca kod sebe, ispostavit će vam se račun za svim pripadajućim troškovima. Recimo da ste proždrljiv hrvatski radnik i da ste pobrali cca 50 šparoga, to znači da imate platiti 25 kuna. Ne znam da li se na to obračunava porez. Dakle, dobili ste račun, ali ne više na 25 kuna nego mrvu više zbog manipulativnih troškova (slinjenje marke i kuverte prilikom zatvaranja). Ako nemate za platiti ili pokažete građanski neposluh odnosno odbijete plaćanje kazne, ovršit će vam račun, ali ne za mrvu više od početnih 25 kuna nego vjerojatno za otprilike tisućicu. O da, i tu su uračunati manipulativni troškovi, ovog puta javnoga bilježnika: za te pare koje vama planira dignut javni bilježnik će otići u neku istarsku konobu i naručiti specijalitet sa šparogama. Zašto bi se on lamatao po šumama kad za to ima prosječnog hrvatskog čovjeka s ovršenim računom zbog duga od 25 kuna? Tko vas jebe što vi niste to što oni jesu…

Recimo da su vas te šparoge tol’ko ujebale i niste mogli odblokirati račun jer niste dobili plaću ili jer nemate posao (zaboga, pa u Hrvatskoj smo, ne?). Ili ste poduzetnik i posjetila vas je porezna ekipa za očevid. I naravno, zatekla vaše poslovanje u općem kaosu i neredu. Kojem god razredu da pripadate, za očekivati je da će onih početnih 1000 kuna narasti do potpuno neslućenih visina. Ono kad je samo nebo granica. Naravno, prvo ćete zamrziti šparoge, od njih je sve i krenulo, lakonski ćete objašnjavati sami sebi trseći se ostati pri svijesti.

E sad, ako ste radije ubrali dvije šparoge po pedeset lipa što zajedno čini kunu, umjesto da ste tu istu kunu uložili u kupnju nekog poduzeća, to je onda vaš problem. U tom grmu zeko leži. Jer, ne samo da niste dobacili do pozicije javnoga bilježnika, niste bili u stanju čak niti dobaciti do kupnje tvrtke za kunu, pobogu kunu, to je tek lipu više od 0,99 kn. Zaista, di vam je pamet bila, šta pamet, di ste vi bili ’91?

No dobro, tu ste gdje ste sada, u Hrvatskoj, popili bi tablete za smirenje, ali nemate para, račun je ovršen i štoviše, ako ste poduzetnik vjerojatno ste i na listi srama, pa ipak pokušavate pronaći rješenje i vratiti smisao svom životu. Odlazite u svoju malu banku i pokušavate podići kredit, mali, nenamjenski, onaj za zatvaranje dospjelih obveza, onaj za kao novi početak. Je l’ vam trebam reći kako ste završili taj razgovor? Ne.

Ali mogu vam reći zašto ste ga završili tako kako jeste. Jednostavno: zato što niste onomad kupili preduzeće za jednu kunu, jer ste bili škrti i slabovidni, niste ga kupili i potom razgranali uzduž i poprijeko šireći multiplus i multiminus kartice, dijeleći bodove za vjernost kupcima i bonove umjesto plaće radnicima. Jer da jeste, sve to i više, lagano bi sad prošetali do svoje male banke i uzeli što vam treba za novi početak. Jer da jeste, sve to i više, ne bi vas posjećivale nikakve ekipe za izvide i očevide iz kojekakvih poreznih ustanova i inih institucija što provode kontrolu donjeg veša običnim smrtnicima.

Jer niti vi živite u dvorcu niti imate tvrtku u tornju koji seže do samog nebeskog plavetnila. Zato je vama crno pred očima, vi ste mali miš kojeg su upravo stjerali u kut. Zbog prokletih, prokletih šparoga. A barem da ih možete u tavu pa koje jaje na njih, da se, ako ništa, najedete u svem svom jadu, da patnja padne na pun želudac… A ne, ne možete: isključili su vam struju, baš jutros – jedna nevolja nikad ne dolazi sama. No ruku na srce, pa tko vam je kriv? To što vam je dug za struju, koliko? Pet stotina, tisuću, dvije…?

Dajte se više trgnite, prestanite raditi i živjeti s malim brojevima. Natucite par stotina tisuća milijuna kuna/eura, kako vam drago, duga za struju, poreze, doprinose, dugovanja dobavljačima, peračima prozora na vašemu dvorcu…

Dajte, postanite domoljub napokon. Jebale vas šparoge…. Od njih je sve i krenulo…

Marketing