Kostrenski plivač Maro Miknić osvaja Harvard, a sanja Olimpijske igre u Los Angelesu

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Nakon što je prošle godine započeo studij na prestižnom Harvardu i postao prvi hrvatski plivač koji nastupa za Harvard Swimming Team, danas već može pogledati iza sebe i procijeniti svoju prvu godinu u SAD-u. U međuvremenu je uspješno spojio zahtjevan akademski život s vrhunskim sportom, a tijekom ljeta nastupao je i za hrvatsku reprezentaciju – nakon Europskog prvenstva u Parizu, na Mediteranskim igrama u Tarantu osvojio je četvrto mjesto na 100 metara delfin.

Novinarka Naše Kostrene, Mia Mohorić, razgovarala je s Marom o razlikama između američkog i hrvatskog sustava obrazovanja i sporta, njegovoj prvoj sezoni na Harvardu, svakodnevnom ritmu, novim seniorskim izazovima, ali i o tome što mu najviše nedostaje iz Kostrene.

Iza tebe je prva godina na Harvardu. Kad danas pogledaš unatrag, što ti je bilo najveće iznenađenje, akademski i sportski, u odnosu na ono što si očekivao prije odlaska u SAD?

Prva godina na Harvardu pokazala mi je koliko se američko školstvo, pogotovo na prestižnim sveučilištima, ali i sport, razlikuju “od europskog, točnije hrvatskog. Predavanja, ispiti i ostale akademske obaveze baziraju se na zajedničkom radu profesora, asistenata i studenata. Načini učenja i ponavljanja su drugačiji. Ono što mi se najviše svidjelo jest osjećaj da profesori zaista uživaju u podučavanju i da su željni podijeliti svoje znanje sa studentima. Također, profesori i asistenti spremni su pomoći koliko god treba svim studentima i svi zajedno uspijevaju stvoriti vrlo ugodnu, pozitivnu i motivirajuću atmosferu tijekom semestra.

Sport je također dosta drugačije posložen. Harvard omogućuje svim sportašima da se nastave baviti sportom dok studiraju i potiče bavljenje sportom zbog zdravlja tijela i uma. Primijetio sam kako se jako podržavaju timski rad i timski duh te svi članovi tima, čak i u individualnom sportu kao što je plivanje, smatraju timski duh jednim od najbitnijih dijelova sporta. Sportašima je također omogućena odlična medicinska skrb i zdravstveno osiguranje.”

Na Harvardu si tijekom prve sezone ostvario vrlo dobre rezultate – kako bi ocijenio svoju prvu sezonu i postoji li rezultat ili utrka na koju si posebno ponosan?

“Prošla sezona bila je dosta uzbudljiva i bilo je puno lijepih trenutaka. Od samog početka uživao sam u svakoj utrci i smatram da sam sa svakim natjecanjem postajao malo iskusniji u američkim bazenima koji su u jardima i američkom načinu natjecanja između fakulteta.

Jednu od utrka koju bih posebno izdvojio definitivno je 50 jardi slobodno na jednom od najiščekivanijih natjecanja sezone, Harvard-Yale-Princeton. Tu sam pobijedio i donio Harvardu ključne bodove na tako važnom natjecanju. Atmosfera je bila odlična i smatram da me upravo taj timski duh podržao da prijeđem svoje granice i ostvarim pobjedu protiv najboljih sprintera u Ivy Leagueu.”

Takvi trenuci možda najbolje pokazuju koliko se njegov sportski pristup promijenio nakon dolaska u SAD. Iako je individualni rezultat i dalje je važan, jednako važan postao je i doprinos momčadi. Maro je i tijekom prve sezone na Harvardu nastavio ostvarivati zapažene rezultate, a službena statistika sveučilišta potvrđuje da je sezonu završio među najboljim sprinterima momčadi.

Harvardov plivački program podrazumijeva vrlo jaku konkurenciju. Koliko se način treniranja i pristup natjecanjima razlikuju od onoga na što si navikao u Hrvatskoj?

“Najveća promjena koju sam primijetio u Americi u odnosu na Hrvatsku je puno veći broj natjecanja i pojedinačnih utrka. Najveći dio natjecanja su „dual meetovi“, u kojima se natječu dva Ivy League fakulteta jedan protiv drugoga. Natjecanje najčešće traje jedan, najviše dva dana i na svakom natjecanju otplivam pet do šest utrka. Također, konkurencija je dosta jaka i svaki tim daje sve od sebe kako bi svake godine bio sve bolji. Time se stvara zdrava konkurencija unutar samog tima, ali i između različitih fakulteta.

Na kraju sezone održava se NCAA prvenstvo (National Collegiate Athletic Association), za koje je potrebno kvalificirati se tijekom sezone. Na njemu nastupaju najbolji plivači američkih fakulteta, među kojima su i aktualni osvajači medalja s Olimpijskih igara i svjetskih prvenstava, što dovoljno govori o razini konkurencije.”

Istovremeno gradiš akademsku karijeru. Kako izgleda tvoj svakodnevni život? Je li teško pronaći ravnotežu između sporta i fakulteta?

“Svaki dan je dosta intenzivan i kombinacija plivanja i akademskih obaveza ostavlja malo vremena za odmor. Gotovo svaki dan u tjednu imamo dva treninga, od kojih je jedan jutarnji, od 6:30 do 8:30, a popodnevni od 15 do 17 sati.

Predavanja kreću odmah u 9 ujutro i najčešće traju do 13:30. Ipak, najviše vremena za akademske obaveze odlazi na učenje i pripremanje za iduće satove, što rasporedim između predavanja i popodnevnog treninga te nakon treninga.

Harvard se trudi sportašima izaći u susret kako bi mogli ispuniti sve obaveze, ali i sudjelovati na brojnim natjecanjima tijekom sezone. Naravno, vikendima, a ponekad i nakon treninga, uspijem pronaći vremena za odmor i druženje.”

Prijelaz u seniorsku konkurenciju za Mara je već donio nove izazove i na međunarodnoj sceni. Ovoga ljeta nastupio je za Hrvatsku na velikim natjecanjima, a na Mediteranskim igrama u Tarantu stigao je do četvrtog mjesta u disciplini 100 metara delfin.

Ulaziš u novu fazu svoje plivačke karijere. Koji su ti trenutno najveći sportski ciljevi vezani uz Harvard, ali i uz nastupe za hrvatsku reprezentaciju?

“Sada već kao seniorski plivač, shvatio sam da imam još jako puno toga za raditi i poboljšati kako bih se probio u vrhunsko seniorsko plivanje. Glavni cilj za ovu sezonu upravo je napraviti uspješnu tranziciju i posložiti svoje tijelo, glavu, spremnost i treninge za seniorske izazove.

Ovogodišnji cilj mi je i kvalificirati se na prvenstvo NCAA i naravno isplivati moja najbolja vremena u metarskim bazenima, ali i u jardima. Najviši cilj i želja mi je isplivati normu za Olimpijske igre 2028. godine u Los Angelesu.

Smatram da uz velik trud i disciplinu, ali i pomoć trenera, stručnih savjetnika i kolega, mogu napraviti odličnu tranziciju i prilagodbu na seniorsko plivanje.”

Govoreći o tome što mu najviše nedostaje dok je u SAD-u, Maro je prije svega izdvojio obitelj i prijatelje, iako je tijekom boravka u Americi stekao i nova prijateljstva. Nedostaje mu i svakodnevica na koju je navikao kod kuće, posebice zdrava i raznolika prehrana koju smatra važnim dijelom sportskog, ali i akademskog uspjeha. U Bostonu, kaže, posebno primjećuje razliku u klimi, pa se tijekom hladnog vremena često sjeti kostrenske blage klime i jednostavnih trenutaka druženja na terasama u Žurkovu, uz more.