Lukanović: Temelji su postavljeni, vrijeme je za ubrzanje razvoja naše županije

Uoči samog početka nove godine, u trenutku kada se istodobno osvrćemo na ono što je iza nas i gledamo prema razdoblju koje dolazi, razgovarali smo sa županom Primorsko-goranske županije Ivicom Lukanovićem. U intervjuu govori o prvoj godini mandata i načinu na koji je postavljen novi model upravljanja Županijom, o ravnomjernom razvoju prostora od priobalja i otoka do Gorskog kotara, velikim infrastrukturnim i investicijskim projektima te o ključnim izazovima u zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj skrbi i gospodarstvu. Poseban naglasak stavlja na demografska pitanja, dostupnost javnih usluga i potrebu jačanja povjerenja građana u institucije, uz poruku kakvu županiju želi graditi u godinama koje slijede.

2025. godina je završila– kako biste ocijenili proteklu godinu za Primorsko-goransku županiju i u kojim je segmentima, po Vašem mišljenju, ostvaren najveći pomak?

“Za Županiju je ovo bila godina u kojoj smo ozbiljno postavili temelje za tempo koji želimo imati u sljedećem razdoblju. Tek smo krenuli i čeka nas velik posao. Od izbora je prošlo skoro sedam mjeseci i to vrijeme smo svjesno posvetili terenu i detaljnom upoznavanju sustava. Zatekli smo dobru razinu pripremljenosti brojnih projekata i upravo nam je to omogućilo da odmah pokrenemo širi investicijski ciklus u različitim resorima.

Najveći pomak vidimo u načinu upravljanja i organizaciji posla, jer bez toga nema realizacije konkretnih mjera. Redizajnirali smo organizaciju rada službi tako da svaka investicija ima nositelja zadatka, jasne faze, mjerljive rokove i redovito izvještavanje. Jačamo vezu između ustanova i osnivača, ubrzavamo koordinaciju s gradovima i općinama i uvodimo sustavno praćenje realizacije kako bismo smanjili prostor za improvizaciju. Paralelno pripremamo nove investicije, s naglaskom na kvalitetno pripremljenu dokumentaciju, realno procijenjene troškove i stalnu provjeru učinka.

Tamo gdje smo u hodu uočili manjkavosti, doradili smo dokumente i organizaciju, a gdje je bilo moguće rasteretili smo ustanove vlastitim sredstvima kako bismo izbjegli nepotrebna zaduženja. Taj novi način upravljanja i organizacije po meni je najvažniji pomak ove godine, jer se iz takvog načina rada onda prirodno događaju i vidljivi rezultati na terenu.”

Primorsko-goranska županija izrazito je heterogena, od priobalja i otoka do Gorskog kotara. Kako u praksi osigurati ravnomjeran razvoj svih dijelova županije, a da se pritom ne zanemari nijedan prostor?

“Ravnomjeran razvoj u praksi znači da svakome omogućite usporedivu kvalitetu života i jednake šanse. To traži drugačiji pristup priobalju i otocima, a drugačiji Gorskom kotaru, jer su potrebe, dostupnost usluga i troškovi života i poslovanja objektivno različiti.

U praksi to radimo kroz nekoliko vrlo konkretnih stvari. Prvo, planiranje i ulaganja moraju imati jasne kriterije, a kriteriji moraju prepoznati specifičnosti prostora, od udaljenosti i demografije do dostupnosti javnih servisa. Drugo, dio mjera mora biti ciljano usmjeren na područja koja imaju teže uvjete razvoja. Tu će biti važan goranski ruralni bonus kao alat kojim planiramo kompenzirati objektivne teškoće života i rada u Gorskom kotaru i motivirati ljude da ostanu, da se obitelji odluče na život u tom kraju i da se gospodarstvo lakše razvija.

Treće, ravnomjeran razvoj ne postiže se iz Rijeke “na daljinski”. Zato mi je važno da imamo stalnu prisutnost i operativnu točku na terenu, i u tom smislu najavljeni ured za Gorski kotar vidim kao praktičan instrument. On će biti mjesto gdje se problemi rješavaju brže, gdje se povezuju općine i gradovi, ustanove i županijske službe, i gdje se razvojne inicijative ne gube u administraciji.

Na kraju, najvažnije mjerilo je vrlo praktično i ljudima razumljivo. Ako ljudi na otocima i u Gorskom kotaru imaju dostupnu skrb, školu, prometnu povezanost i realnu priliku za posao, onda Županija radi svoj posao kako treba.”

Prometna povezanost i infrastruktura često se ističu kao ključni preduvjeti razvoja. Koji su trenutno najvažniji infrastrukturni projekti na razini županije i gdje vidite najveće prepreke njihovoj realizaciji?

“Primorsko-goranska županija ima veliku prednost, a to je njezin geografski položaj. Nalazimo se na prirodnom raskrižju srednje Europe i Jadrana, imamo snažan lučki potencijal i općenito smo dobro cestovno povezani. Zato kod nas pitanje infrastrukture nije tema radi dojma, nego temelj razvoja i preduvjet da se taj potencijal u potpunosti iskoristi.

Za puni razvoj Rijeke i riječkog prometnog pravca, ali i za Hrvatsku u cjelini, neophodan je drugi kolosijek pruge iz smjera Zagreba prema Rijeci i luci. To je projekt koji je, s obzirom na stratešku važnost, realno trebao biti završen već ranije, a danas smo još uvijek u fazama u kojima se previše toga koncipira i planira. Očekujem da se tu procesi ubrzaju i da se konačno uđe u dinamiku koja odgovara važnosti projekta.

Kad govorimo o onome što je u nadležnosti Županije i što direktno utječe na svakodnevicu ljudi, bitan je županijski linijski autobusni prijevoz. Pripremamo provedbu postupka javne nabave za odabir prijevoznika koji će izvršavati tu uslugu, jer javni prijevoz je osnovna usluga. On ljudima omogućuje dolazak do škole, posla, liječnika i drugih javnih sadržaja, i bez njega nema ravnomjerne dostupnosti usluga u županiji. Taj ćemo izazov privesti kraju u sljedećoj godini, jer dostupnost javnog prijevoza je jedan od najkonkretnijih načina da se ravnomjernije povežu naši krajevi i podigne kvaliteta života.”

Gorski kotar suočava se s dugogodišnjim demografskim i gospodarskim izazovima. Smatrate li da su dosadašnje mjere bile dovoljne i što bi se, po Vašem mišljenju, trebalo mijenjati u pristupu tom području?

“Kada imate desetljeća depopulacije, manju dostupnost usluga i tržišta te veće troškove života i poslovanja, onda parcijalne mjere daju učinak, ali ne mijenjaju trend dovoljno brzo. Zato mislim da moramo mijenjati pristup, od povremenih intervencija prema stalnom, programskom radu na kvaliteti života i gospodarskim prilikama.

Prvo, Gorski kotar mora se gledati kroz dostupnost osnovnih usluga. Ljudi ostaju tamo gdje mogu normalno organizirati život, gdje imaju školu, zdravstvenu skrb, prijevoz, sigurnu infrastrukturu i gdje je administracija brza i prisutna na terenu. U tom smislu važna je i stalna operativna prisutnost, da se problemi rješavaju odmah, a ne da se sve “vozi” kroz udaljenu administraciju.

Drugo, treba uvesti ciljana demografska rješenja koja su jednostavna, jasna i mjerljiva. Zato uvodimo goranski ruralni bonus, konkretno prva mjera tog bonusa su stipendije od 250 eura za učenike srednjih škola koji odluče pohađati škole u Gorskom kotaru. To je poruka mladima i njihovim obiteljima da prepoznajemo specifičnost tog prostora i da želimo potaknuti ostanak i život u sredinama koje su dugo pod pritiskom iseljavanja.

Treće, gospodarski dio mora biti realan i naslonjen na ono što Gorski kotar može nositi dugoročno. To znači podržati lokalno poduzetništvo, obrtništvo i male proizvodnje, bolje povezati poljoprivredu i turizam, jačati cjelogodišnje sadržaje i poticati projekte koji stvaraju dodanu vrijednost, a ne samo sezonsku potrošnju.

Ukratko, promjena pristupa koju zagovaram je da Gorski kotar ne tretiramo kao temu koja se otvara povremeno, nego kao područje na kojem se kontinuirano upravlja razvojem, s jasnim mjerama, odgovornostima i praćenjem učinka. Kada ljudi u Gorskom kotaru osjete da su usluge dostupne, da se može raditi i živjeti normalno, i da mladi imaju razlog i uvjete za ostanak, tada će se trendovi početi mijenjati na bolje.”

Zdravstveni sustav jedna je od tema koja redovito izaziva interes javnosti, osobito kada je riječ o dostupnosti usluga i kadrovima. Kako danas ocjenjujete stanje zdravstva u županiji i koji su prioriteti za naredno razdoblje?

“Zdravstvo u Primorsko-goranskoj županiji danas je funkcionalno i oslanja se na velik trud i stručnost ljudi u sustavu, ali pritisci su sve veći, osobito u dostupnosti usluga i u kadrovima. Zato na zdravstvo ne gledamo površno ni kratkoročno, nego kroz dvije stvari koje građani najbrže osjete: koliko brzo mogu doći do usluge i u kakvim uvjetima rade naši zdravstveni timovi.

S te strane, ušli smo u ozbiljan investicijski ciklus i već se rade konkretni zahvati. U Opatiji se gradi novi Dom zdravlja, u Crikvenici je u tijeku energetska obnova nakon koje slijedi uređenje interijera, a energetske obnove provode se i u Ravnoj Gori i Delnicama. Na Lošinju je pred nama velika odluka i priprema gradnje novog Doma zdravlja, jer postojeći prostori više ne odgovaraju razini usluge koju želimo.

Posebno važan projekt je zdravstveni centar na Rujevici, vrijedan oko osam milijuna eura, kojim se objedinjavanjem službi podiže dostupnost i sigurnost skrbi za širi dio županije. U ovaj investicijski okvir ulazi i rekonstrukcija objekta Park IV u Lječilištu Veli Lošinj te druga ulaganja u domove zdravlja. Zdravstveni projekti su snažan dio ukupnog investicijskog ciklusa Županije, koji danas obuhvaća projekte vrijedne više od 160 milijuna eura.

No ulaganja u zgrade i opremu nisu dovoljna ako ne ulažemo u kadrove. Specijalizacije su u tijeku, ali moramo sustavno, zajedno s gradovima i općinama, složiti višegodišnje planove i mjere koje ljude dovode i zadržavaju u sustavu, osobito tamo gdje je najteže popuniti timove. To uključuje stipendije i programe školovanja, bolje uvjete rada, tehnološko unaprjeđenje i, gdje je potrebno, stambena rješenja za novo osoblje.

U narednom razdoblju fokus je na tome da građani osjete konkretnu promjenu: da su usluge dostupnije, a da ustanove imaju ljude i uvjete u kojima se može raditi kvalitetno i dugoročno.”

Obrazovanje, posebno srednje školstvo i domovi za učenike i studente, u nadležnosti su županije. Koje su ključne investicije i reformski koraci koje smatrate nužnima kako bi se sustav prilagodio stvarnim potrebama tržišta rada?

“Cilj nam je da do kraja mandata jednosmjenska nastava u osnovnim školama postane standard, jer tada možemo govoriti o kvalitetnoj organizaciji nastave, kapacitetima i uvjetima rada. Zato smo investicije posložili tako da rješavamo upravo ono što je godinama usko grlo, a to su prostorni kapaciteti i prateća infrastruktura.

U tom kontekstu posebno je važno da je potpisan ugovor za školu na Rešetarima. To je jedna od ključnih investicija i nakon opremanja ukupna vrijednost projekta prelazi 19 milijuna eura. Uz Rešetare, veliki projekt su i Marinići s investicijom oko 22,3 milijuna eura, dok je na Čavlima kroz NPOO ugovor vrijedan oko 3,33 milijuna eura važan korak da se škola kapacitetno prilagodi jednosmjenskom radu. Paralelno ulažemo i u sportsku infrastrukturu koja je dio školskog standarda i života zajednice, pa su u planu dvorane u Malom Lošinju i Triblju, pokretanje gradnje dvorane Prometne škole u Rijeci, a u Moravicama se gradi dvorana Željezničke tehničke škole vrijedna gotovo 2,46 milijuna eura.

Domovi za učenike i studente dio su iste slike, jer bez smještaja i mobilnosti nema jednakih šansi za djecu s otoka i iz Gorskog kotara. Tu pristup mora biti vrlo pragmatičan, kapaciteti, uvjeti i dostupnost, tako da mogućnost školovanja ne ovisi o adresi nego o radu i znanju.”

Gospodarstvo županije uvelike se oslanja na turizam, ali i na industriju, logistiku i energetiku. Kako vidite daljnji gospodarski razvoj Primorsko-goranske županije i koje grane smatrate strateški najvažnijima?

“Kad govorimo o gospodarstvu, prilično sam kritičan prema trendu koji već dugo imamo u Hrvatskoj. Previše smo naviknuti na to da nam rast dolazi izvana, kroz razne dotacije i fondove, i da se oslanjamo na turizam kao na glavnu polugu. Lijek za takvu strukturu je rad i dodana vrijednost, u realnom sektoru, ali i u javnom sektoru kroz učinkovitost, brzinu i kvalitetu servisa.

Strateški najvažnijim vidim nekoliko grana. Logistika i prometni pravac s riječkom lukom kao sidrom, jer tu možemo stvarati poslove koji nisu sezonski i koji povlače niz pratećih djelatnosti. Energetika, gdje imamo realnu šansu biti snažan čvor i graditi sigurnost sustava, ali i nove investicije. Industrija i proizvodne djelatnosti, ali s jasnim pomakom prema modernizaciji, tehnologiji i većoj dodanoj vrijednosti, jer bez proizvodnje i ambicije teško zadržavamo najbolje ljude.

Turizam vidim kao strateški važan, ali ne kao “ bilo kakav turizam ”, nego kao turizam koji diže vrijednost, produljuje sezonu i povezuje se s lokalnom proizvodnjom, posebno hranom i pićem, sportom, kulturom i zdravljem. Tu su važni i ambiciozni projekti koji mijenjaju sliku prostora i stvaraju novu potražnju, poput Hrvatske kuće vina, ozbiljnijih razvojnih zahvata u goranskim sredinama ili projekata poput žičare na Učku. Takve investicije ne donose samo objekt, nego otvaraju čitav niz malih poduzetničkih prilika oko sebe.

Investicije su razvojna poluga, to je jednostavno. Kad gradimo i ulažemo, netko radi, isplaćuju se plaće, puni se proračun i stvara se prostor za novi razvoj. Ono što nam treba je više izvrsnosti i više ambicije, jer bez toga mladi ljudi koji traže izazov odlaze drugdje. Želim da ova županija bude mjesto u kojem se isplati raditi, stvarati i biti dobar u onome što radiš.”

Zaštita okoliša i održivi razvoj sve su važnije teme, posebno u prostoru koji je istovremeno turistički atraktivan i industrijski opterećen. Kako županija balansira te interese?

“Primorsko-goranska županija je prostor u kojem se priroda, turizam i industrija dodiruju na malom području, i zato balans nije pitanje dojma nego jasnih pravila. Razvoj nam je potreban i takve procese ćemo podržati, ali očekujemo ultimativnu zaštitu okoliša i zdravlja građana. To mora biti zajednički prioritet svih dionika.

U praksi to znači da potičemo projekte koji donose dodanu vrijednost i radna mjesta, ali uz striktno poštivanje propisa, kvalitetne studije utjecaja na okoliš, transparentne postupke i stalni nadzor. Tamo gdje postoji rizik za zdravlje ljudi ili trajno narušavanje prostora, Županija mora biti glas razuma i zaštite javnog interesa.”

Socijalna politika, briga za starije i ranjive skupine stanovništva postaju sve važniji izazov. Koje mjere Primorsko-goranska županija provodi i gdje vidite prostor za dodatna poboljšanja?

“Socijalna politika i skrb o starijima danas su jedno od ključnih pitanja u Primorsko-goranskoj županiji, i tu nema prostora za uljepšavanje. Najveći problem su kapaciteti u domovima i dugačke liste čekanja. Na listi je oko 3.500 ljudi, više od 560 starijih je od 90 godina, a županijske ustanove danas mogu smjestiti oko 750 korisnika.

Zato smo krenuli u širenje smještajnih kapaciteta na više lokacija i s jasnim brojkama. U Opatiji je potpisan sporazum o proširenju Doma “Volosko” za dodatnih 150 kreveta. U Kostreni je u tijeku gradnja doma za oko 150 korisnika. U Cresu je planirana nova ustanova sa 100 kreveta. U Gorskom kotaru iduće godine otvaramo pedesetak mjesta u Delnicama, uz razvoj modela manjih domova u drugim goranskim mjestima.

Istovremeno, dio rješenja mora doći i izvan institucionalnog smještaja, jer nije svima potrebna ista razina skrbi. Zato razvijamo usluge u zajednici i gradimo mrežu dnevnih boravaka, gdje se starijima pruža dnevna podrška i sadržaj, a obiteljima rasterećenje. Općina Jelenje pripremila je prvi takav projekt, a ambicija je u ovom mandatu otvoriti te sadržaje na desetak lokacija, uz jačanje pomoći u kući i mobilnih timova.

Prostor za dodatna poboljšanja vidim u dva smjera. Prvi je da ovo vodimo kao regionalno pitanje, uz koordinaciju svih dionika, jer ga pojedina općina ili grad ne može nositi sam. Drugi je da stalno mjerimo učinak, koliko novih mjesta otvaramo i koliko se listi čekanja stvarno smanjuju. Naš cilj u ovom mandatu je otvoriti najmanje 500 novih mjesta u domovima i paralelno podići standard izvaninstitucijske skrbi, tako da ljudi imaju sigurnost da sustav prati njihove potrebe, a obitelji realnu podršku.”

Kako ocjenjujete suradnju s gradovima i općinama na području županije te s Vladom Republike Hrvatske? U kojim segmentima ta suradnja funkcionira dobro, a gdje bi mogla biti učinkovitija?

“Suradnju s gradovima i općinama želim graditi kao ozbiljno partnerstvo, a ne kao vertikalan odnos u kojem Županija nekome “odobrava” ili “koči” stvari. Moj je stav da se Županiju treba doživljavati kao podršku, a ne kao prepreku, i to nije samo pitanje mojih obilazaka terena nego i svakodnevnog rada pročelnika i županijskih službi.

Tamo gdje suradnja funkcionira dobro, to se vidi odmah. Informacije teku, dogovori se brzo pretvaraju u provedbu, projekti se pripremaju kvalitetnije i svi trošimo manje vremena na administrativno preklapanje. Prostor za veću učinkovitost vidim upravo u tome, u još više koordinacije, ranijem uključivanju svih dionika i jednostavnijim procedurama, da se energija troši na rješenja, a ne na papir.

S Vladom RH suradnja mora biti korektna i operativna, jer bez države nema realizacije velikih strateških projekata. Mi kao Županija tu želimo biti pouzdan partner koji nudi pripremljene projekte i jasne argumente, a očekujemo dinamiku i odluke koje prate stvarne potrebe ljudi i razvojni potencijal ovog prostora.”

U političkom i društvenom smislu, koliko je važno povjerenje građana u institucije i što županijska vlast može učiniti kako bi to povjerenje dodatno ojačala?

“Povjerenje građana u institucije je temelj društvene stabilnosti i kvalitete života. Kad ga imate, manje je tenzija, više je suradnje i ljudi lakše planiraju budućnost. Kad ga nemate, sve postaje teže. I zato ja to ne gledam kao apstraktnu temu, nego kao vrlo praktično pitanje svakodnevice.

Mnogi misle da se na pozicijama župana, gradonačelnika i načelnika cijelo vrijeme bavimo politikom. Moj je stav da se to poglavlje završava izborima, a da tada počinje posao upravljanja sustavom. Upravljanje je zanat i plod kvalitetnog upravljanja su javni servisi koji su brzi, pošteni i učinkoviti. Kad čovjek dođe u županiju, kod doktora ili u školu i dobije dobru uslugu, to mu ulijeva sigurnost i povjerenje. Kad zove, piše i čeka mjesecima, i nitko ne odgovara, to ostavlja dubok trag i urušava povjerenje u cijeli sustav.

Zato županijska vlast povjerenje jača na najjednostavniji način, tako da sustav radi. To znači jasna odgovornost, mjerljivi rokovi, brža komunikacija prema građanima, transparentno donošenje odluka i nulta tolerancija na nepoštenje i improvizaciju. Vjerujem da se ozbiljnim radom možemo pomaknuti iz regije potencijala u regiju rezultata, i da će se taj pomak najbrže vidjeti upravo kroz povjerenje koje građani ponovno počnu osjećati prema institucijama.”

Za kraj, s kakvim očekivanjima Primorsko-goranska županija ulazi u novu godinu i koju biste poruku uputili građankama i građanima županije?

“U novu godinu ulazimo s realnim optimizmom, svjesni da je pred nama puno posla. Imamo dobre temelje, imamo pripremljene projekte i imamo potencijal koji ova županija objektivno ima, od ljudi i znanja do geografskog položaja i resursa. Ono što želim je da u idućoj godini taj potencijal još brže pretvaramo u rezultate koje građani mogu osjetiti u svakodnevici.

Očekujem godinu u kojoj ćemo pojačati tempo realizacije, ubrzati procese u sustavu i biti ambiciozniji u onome što radimo. To znači više ulaganja, bolje javne servise, veću dostupnost usluga i više reda i učinkovitosti u upravi. Razvoj se ne događa sam od sebe, nego ga netko mora voditi, i za to su potrebni rad, odgovornost i upornost, iz dana u dan.

Građankama i građanima želim poručiti da Županija želi biti pouzdan oslonac. Da radimo na tome da se ovdje može kvalitetno živjeti, raditi i odgajati djecu, bez obzira živite li u Rijeci, na otocima ili u Gorskom kotaru. U novu godinu idemo s jasnom obvezom da ubrzamo razvoj naše županije i da je uređujemo tako da bude po mjeri svakog čovjeka”, rekao je Lukanović u razgovoru za Fiuman.