Jučer sam prisustvovao premijeri predstave „Neobično dijete“ u režiji glumice Jelene Lopatić, koju su izveli polaznici Kazališne radionice Malik iz Rijeke. Predstava je to koja govori o različitosti, drugačijem dječjem pogledu na svijet i toleranciji.
Prije predstave razgovarao sam s dvoje mladih glumica koje su podijelile sa mnom neka svoja iskustva koja su stekle u Kazališnoj radionici Malik kroz razne dramske vježbe i pripreme za kazališni komad.
„U Maliku sam već tri godine, sviđa mi se način rada na predstavi u kojem svaki od nas da svoj doprinos, svoju ideju za kreaciju predstave. Stekla sam puno iskustava jer sve što radimo, radimo zajedno kao ekipa“, rekla mi je devetogdišnja Nina.
„Sve što radimo, pomaže mi i u nekim životnim situacijama, osjećam da sam više otvorenija prema ljudima. Trema uvijek dolazi na početku predstave, kada se uigram u predstavu, trema nestane“, rekla mi je Chiara.
Kazališna radionica Malik kontinuirano djeluje u Rijeci već šesnaest godina i kroz nju su prošle brojne generacije djece i mladih koji su se odlučili okušati u dramskoj umjetnosti i neki od njih zasigurno su pronašli i svoj životni poziv. U svojem djelovanju Malik koristi različite prostore osnovnih škola, mjesnih odbora, HKD-a na Sušaku iz razloga što u Rijeci ne postoji institucija kazališta za djecu i mlade.
Aktivnosti u Maliku se odvijaju tijekom cijele školske godine, a kraj svakog polugodišta obilježavaju prezentacijom rada uobličenog u predstavu, koja je samo jedan segment rada. Proces rada jednako je bitan kao i sama predstava, jer oslobađa prostor za kreativna istraživanja u stvaranju zamišljenog svijeta. Kazališna radionica Malik surađuje sa brojnim hrvatskim kazališnim umjetnicima poput Marija Kovača, Jelene Lopatić, Ane Vilenice, Jasmina Mekića, Denisa Brižića. Kroz tu suradnju nastale su brojne profesionalno vođene predstave namijenjene u prvom redu za djecu i mlade. Malik redovito sudjeluje i na Festivalima profesionalno vođenih kazališta, te je član Epicentra, Hrvatskog sabora kulture, Hrvatskog centra za dramski odgoj, te Assiteja pod čijem okriljem nastupaju na Festivalima.
Postavlja se pitanje, zašto Grad Rijeka nema institucionalizirano kazalište za djecu i mlade koje bi djelovalo u sklopu nacionalne kazališne kuće Ivan pl. Zajc. U Zagrebu je to Zagrebačko kazalište mladih (ZKM), u Splitu Gradsko kazalište mladih (GKM). Rijeka kao treći po veličini hrvatski grad, takvu jednu instituciju nažalost nema. Uvođenjem takve institucije uvelike bi se poboljšali uvjeti i kvaliteta rada na predstavi, te sam proces aktivnosti u Maliku.
Pričajući tako s mladim glumcima prije predstave, upitao sam ih kako se osjećaju u samom procesu stvaranja predstave. U pozadini je dopirao jedan dječji glas „ Sretno!!!!“. Iz toga sam odmah zaključio da kroz igru oni istovremeno uče i uživaju, ukratko vole ono što rade i nastoje pokazati ono najbolje od sebe. Lijepo je bilo jednu večer provesti u kazalištu za djecu i mlade i uživati u njihovoj kreativnosti.
