Stoji već duže vrijeme u luci, s ranama na boku i kao jedan od posljednjih simbola vremena koje je prošlo i koje se nikada više neće vratiti. Plovio je morima pod zastavama triju država, prevozio je banane, meso, oružje, vojnike, svjetske državnike, bio je potopljen u riječkoj luci.
Brod koji ima svoju priču i interesantnu povijest, u vlasništvu je Grada Rijeke od 2009. godine kada je na javnoj dražbi na Trgovačkom sudu Grad Rijeka iskoristio pravo prvootkupa i izlicitirao brod za 150 tisuća $. 2013 godine dotegljen je na Molo longo kako bi se na njemu odvijao dio programa kontroverznog festivala Republika. Prošle godine je Grad Rijeka raspisao natječaj za davanje Galeba u koncesiju na 30 godina, te su se na taj način pokušale okončati višegodišnje kritike upućene prema riječkoj vlasti da se radi o mrtvom kapitalu, rupi bez dna u koju je uloženo više miljuna kuna. U međuvremenu propao je i natječaj za uzimanje broda u koncesiju, jer očito nitko nije htio uložiti pet miljuna eura u simbol jednog vremena. Priča je to kojoj nema kraja i koja je stalno prisutna po riječkim portalima i tiskanim medijima, pa tako je i ovih dana ruzinavi brod ponovno došao u središte pozornosti. Naime, iz gradskog se proračuna planiraju sredstva u iznosu od 417 000 kn za usluge operativnog veza, usluge zapovjedništva (kapetan i 3 člana posade) i tekuće održavanje. Iz odjela za kulturu Grada Rijeke rekli su kako se trenutno razrađuje prijava za prikupljanje sredstava iz fondova EU.
Sudbina ovog broda je i dalje neizvjesna. S jedne strane mnogi smatraju da bi ga trebali potopiti kako bi mogao koristiti u turističke svrhe kao ronilačka atrakcija na Kvarneru, gdje je već jedanput i bio potopljen. To zapravo uopće nije loša ideja jer bi time postao dom mnogih morskih kralježnjaka i beskralježnjaka od kojih mnogi pronađu svoje prirodno stanište na olupinama potopljenih brodova. Uzmimo primjerice ribu Pagar koja se rado zadržava oko svih potonulih predmeta, olupina i brodova, a na području Kvarnera već dugo nije uočena. Bilo bi to možda dobro ulaganje u bioraznolikost našeg lijepog Kvarnera.
No, čini se kako će ti planovi o turističkoj podvodnoj atrakciji potonuti u vodu, s obzirom da se ovdje radi o kulturnom dobru Republike Hrvatske koje pod svaku cijenu treba zaštiti i renovirati s obzirom da se radi o brodu bogate povijesti i zasada više duhovne nego materijalne vrijednosti.
Nadam se sretnom završetku ove priče o nedužnom brodu koji svoje dane još uvijek broji zavezan kao ruzina u riječkoj luci. Brodovi su poput ljudi, mogu vam puno dati, a njihov odlazak zna biti bolan kao oproštaj od živog bića, složit će se samnom iskusni kapetani. A Galeb, on se i dalje ruga i veseli na osami, te čeka neka bolja vremena.
