Molo longo: Odraz slavne povijesti i duša moderne Rijeke

Molo longo, riječki lukobran, već dugi niz godina predstavlja jedno od najprepoznatljivijih i najposjećenijih mjesta u Rijeci. Dugačak 1.707 metara, ovaj impresivni lukobran nije samo arhitektonsko čudo svojeg vremena, već i mjesto koje spaja povijest, sadašnjost i budućnost Rijeke.

Izgrađen davne 1888. godine, pod okriljem tadašnje Ugarske uprave, lukobran je zamišljen kao zaštita glavnog lučkog bazena od vjetra i valova. Projekt je izradio mađarski arhitekt Antal Hajnal, dok su radove izvodile specijalizirane francuske tvrtke, a sve s jednim ciljem – pretvoriti Rijeku u važno prometno i trgovačko čvorište Monarhije.

Prva faza: Izgradnja i prvi oblici (1872.–1888.)

Izgradnja Molo longa počela je 1872. godine, kada je započeo plan za zaštitu riječke luke od valova i vjetra. Riječki lukobran zamišljen je kao ključni infrastrukturni projekt u nastojanju da Rijeka postane važno prometno čvorište Austro-Ugarske Monarhije. Projekt iz 1888. godine bio je plod dugotrajnog planiranja, koji je izradio mađarski arhitekt Antal Hajnal. Kamen-temeljac postavljen je za ambiciozni plan, a radove su izvodile specijalizirane francuske tvrtke. U tom razdoblju Molo longo postaje važan dio riječke luke i početak njegove transformacije u zaštitni lukobran.

Tijekom tih godina, u neposrednoj blizini početka lukobrana, smjestilo se Brodogradilište Lazarus, jedno od prvih riječkih brodogradilišta, koje je tijekom druge polovice 19. stoljeća imalo ključnu ulogu u pomorskoj industriji Rijeke. Brodogradilište Lazarus specijaliziralo se za izgradnju brodova i popravke plovila, pridonoseći industrijskoj snazi Rijeke. Kasnije, u 20. stoljeću, ovo područje postalo je domaćin brodogradilištu Viktor Lenac, koje je nastavilo tradiciju brodogradnje na tom strateškom mjestu.

Druga faza: Nadogradnje i širenje (1908.–1934.)

U prvoj polovici 20. stoljeća Molo Longo je doživio značajnu nadogradnju. Tijekom 1908. godine započelo je širenje lukobrana, kako bi mogao podnijeti povećani promet i bolje zaštititi lučki bazen. Ova faza donosi i fizičko proširenje lukobrana, a 1934. godine Molo longo poprima današnji oblik. Razvoj luke i industrije u Rijeci zahtijevao je veću i snažniju zaštitu, zbog čega je lukobran postao ne samo arhitektonska, već i strateška vrijednost za Rijeku.

Svjetionik koji je kasnije prebačen na Mlaku. Izvor slike: forum.lokalpatrioti-rijeka.com

Treća faza: Razaranja i obnova (1945.–1950.)

Drugi svjetski rat donio je teške posljedice za riječku luku i Molo longo. Tijekom povlačenja njemačkih snaga 1945. godine, veliki broj infrastrukturnih objekata, uključujući i Molo longo, bio je uništen. No, odmah nakon rata počela je obnova. Tijekom razdoblja 1945. do 1950. godine, Rijeka je uspjela obnoviti lukobran, čime je ponovno postao ključni dio infrastrukture grada. Ova obnova, koja je trajala nekoliko godina, svjedočila je upornosti grada da se oporavi i obnovi svoju pomorsku baštinu.

Brodogradilište Viktor Lenac. Izvor slike: forum.lokalpatrioti-rijeka.com

Četvrta faza: Otvaranje za javnost (2009.)

Sve do 2009. godine, Molo longo korišten je isključivo u lučke i industrijske svrhe. Unatoč tome što je bio prepoznatljiv simbol grada, desetljećima nije bio dostupan široj javnosti, a privilegiju pogleda s njega imali su samo rijetki. No, 2009. godine dogodila se prekretnica i po prvi je put otvoren za širu javnost. Građani Rijeke napokon su dobili priliku prošetati ovom povijesnom lokacijom, uživati u pogledu na more i povezati se s jednim od najvažnijih simbola grada.

Molo longo je napokon otvoren za javnost 2009. godine

Molo longo danas

Danas Molo longo okuplja sve generacije. Za mnoge Riječane, on je puno više od lukobrana i šetnice – to je mjesto na kojem nastaju uspomene. Na obližnjim klupicama i zidiću rađaju se mnoga prijateljstva, a posebno vikendom, kada se mladost okuplja za izlazak.

To je i mjesto prvih šetnji, prvih poljubaca i trenutaka koji ostaju u sjećanju. Za mnoge, to je početak ljubavnih priča, a ograda na početku, prekrivena lokotima, ostaje trajni podsjetnik na parove koji su simbolički zaključali svoju ljubav na tom posebnom mjestu, čineći ga još jedinstvenijim.

Za jedne je to prostor večernje tjelovježbe, za druge opuštanja, dok neki dolaze kako bi u tišini promatrali brodove i more. Molo longo nije samo šetnica; on je mjesto susreta s uspomenama. Tu su prvi poljupci, obiteljske šetnje i trenuci kada se čini kao da grad pripada samo vama.

Šetajući njegovom dužinom, teško je ne osjetiti snagu povijesti. Svaki korak nosi težinu vremena – od dana kada su se ovdje okupljali lučki radnici do trenutaka kada su građani prvi put osjetili slobodu hodanja po lukobranu nakon njegovog otvaranja za javnost.

Za Riječane, Molo Longo je više od šetnice. To je dio njihova identiteta, mjesto na kojem prošlost živi kroz uspomene, a svakodnevica dobiva posebnu notu. Svatko tko je barem jednom stao na njegov kraj i pogledao prema horizontu osjetit će da Molo longo nije običan lukobran – on je srce i duša Rijeke.