Možemo!: Ministarstvo godinama nije prstom mrdnulo da poboljša uvjete u Domu Oštro

Platforma Možemo! oštro je reagirala na zatvaranje podružnice Doma Oštro u Kraljevici, prozivajući Ministarstvo i novog ministra Alena Ružića zbog načina na koji je provedeno premještanje korisnika te otvarajući niz pitanja o razlozima i dugogodišnjem postupanju nadležnih.

Prenosimo priopćenje u cijelosti:

“Novi ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Alen Ružić, u četvrtak je hladno objavio: ispostava Centra za rehabilitaciju Rijeka u Kraljevici zatvara se. Kao razlog navedena je opasnost za korisnike, koji su hitno razmješteni – dijelom u stambene zajednice, dijelom u glavnu zgradu na riječkim Brašćinama.

Tko ima imalo savjesti mora hitno postaviti pitanja u ime korisnika koji su nemoćni: zašto oni čija sudbina o tome ovisi, roditelji korisnika, o naglom zatvaranju i njihovom premještanju doznaju iz medija?

Isto Ministarstvo koje ustanovu u hipu zatvara, razotkriva apsurdan sustav: ono je osnivač ustanove, ono joj izdaje dozvole za rad i dužno je provoditi inspekcijski nadzor, a uz sva službena priznanja da su uvjeti rada i boravka neadekvatni – godinama problem ne rješava! Potom tešku situaciju rješava bez znanja roditelja, djelatnika i lokalne zajednice.

Manjkavo objašnjenje ministra Ružića otvara brojna neodgovorena pitanja. Ako je objekt bio opasan, zašto su ga kao osnivači godinama ignorirali i dopuštali rad u takvim uvjetima? Jesu li istinite sumnje kako su vrijedni kvadrati u prvom redu do mora, dragocjeniji dobrim investitorima nego najbespomoćnijim korisnicima socijalne skrbi? Ako jesu, njihov interes i zaštita lako postaju drugorazredni pa ih treba „skloniti“ dalje od očiju i atraktivne obale?

Naglost akcije ministra Ružića ostavlja gorak okus i otvara puno dvojbi. Podsjetimo, pokušaji iseljenja traju još od 2017. godine, no tada su ih zaustavile reakcije roditelja, djelatnika i tadašnje gradonačelnice Nade Turine Đurić. Nakon tragične smrti mladog korisnika 2024. godine, Ministarstvo na čelu s tadašnjim ministrom Piletićem za tragediju je okrivilo ravnateljicu i djelatnike, koristeći situaciju kao izgovor za iseljenje koje je tada bilo tek djelomično. Kao razlog su navedeni neadekvatnost prostora i organizacija rada.

Unatoč tragediji, vapajima struke i roditelja te priznanjima samog Ministarstva o neadekvatnosti prostora, Ministarstvo godinama nije prstom mrdnulo da poboljša uvjete u kraljevičkoj ispostavi. Sličan pokušaj „zbrinjavanja“ u neadekvatni objekt „Kloštar“ u Praputnjaku 2025. godine također je propao zahvaljujući javnosti, peticiji roditelja, djelatnika i građana.

Danas je Ministarstvo konačno uspjelo u naumu.

Kako je moguće da Ministarstvo godinama zna za uvjete koje potom ne kontrolira i ne popravlja, i odjednom je rizik za korisnike toliki da se ustanova preko noći zatvara? Zašto godinama nisu poduzete nikakve mjere za poboljšanje situacije?

Posebno zabrinjava sudbina sedmero korisnika. Smještanje djece u stambene jedinice bez jasnih informacija o pružanju adekvatne, kontinuirane skrbi nedopustivo je. Jednako kao i odnos prema njihovim roditeljima. Ministar Ružić maglovito najavljuje „obnovu“ i „dodatne sadržaje“, baš kao što se 2024. govorilo o prenamjeni. Ta neodređenost izaziva opravdanu sumnju: hoće li najkrhkiji, djeca iz socijalnog sustava, biti manje važni od bešćutnog nekretninskog biznisa i netransparentnih poteza Ministarstva?

Teško je ignorirati činjenicu da je riječ o iznimno vrijednoj nekretnini na atraktivnoj lokaciji, u prostornom planu označenoj za ugostiteljsko-turističku namjenu.

Dok lokalni gradonačelnik Dalibor Čandrlić (HDZ) o zatvaranju ustanove u svom gradu mudro šuti, javnost ima pravo sumnjati. U sustavu ogrezlom u afere, ovakav „humanitarni“ manevar djeluje kao prvi korak u ostvarenju sasvim drukčijeg plana.

Ministarstvo je poduzelo akciju prije objašnjenja. Teško je stoga izbjeći gorčinu i sumnju u manipulacije. Trebamo jasne odgovore!”, stoji u priopćenju platforme Možemo!.