Giovanni de Ciotta rođen je 24. travnja 1824. u Rijeci. Sin je poznatog riječkog trgovca Lorenza Ciotte i Adrijane Marije Adamić te unuk Andrije Ljudevita Adamića – jednog od najistaknutijih Riječana tog vremena.
Nakon završetka osnovne i srednje škole završava Vojnu akademiju u Beču i ratuje u Italiji. 1859. vraća se u Rijeku i počinje se baviti politikom. Temeljni ciljevi njegovog političkog djelovanja bili su preobrazba Rijeke u srednjoeuropski, kozmopolitski grad i borba za njezinu autonomiju.
Borbu za autonomiju grada promicao je kroz čvrstu povezanost Rijeke s Ugarskom. 1869. godine postao je delegat Rijeke u ugarskom parlamentu kao građanin Rijeke, a iste je godine postao šef “Associazione Politica Club Deak”, lokalnog ogranka Mađarske liberalne stranke i prve moderne stranačke organizacije u Rijeci.
Urbanizacija Rijeke
Funkciju gradonačelnika Rijeke preuzeo je 1872. i obnašao ju je sve do 1896. Nakon preuzimanja funkcije, Ciottina prva značajnija odluka kao gradonačelnika Rijeke bila je izrada generalnog urbanističkog plana. Ciotta je na sustavan i planski način pristupio razvoju grada. Plan je dovršen 1874. godine, a predviđao je izgradnju željezničkog kolodvora, veliko nasipavanje obale i izgradnju gatova što je uglavnom i ostvareno. Također su planirani Guvernerova palača, nova gradska vijećnica i veliki Gradski muzej, ali nisu nikada ostvareni ili nisu realizirani na način koji je prema planu zamišljen. Guvernerova je palača trebala biti izgrađena na području od današnje kapucinske crkve na Žabici pa sve do Riječkog nebodera, a izgrađena je na drugom mjestu u znatno manjim dimenzijama. Nova gradska vijećnica trebala je biti ogromna i nalaziti se sve od današnje Krešimirove ulice do Pomorskog fakulteta. Planirana je izgradnja monumentalnog Gradskog muzeja ali je otvoren tek 1893. i to ne u opsegu koji je bio predviđen urbanističkim planom. Uređen je i park na Mlaci, poznat i kao Giardino Pubblico, kojeg je 1874. godine projektirao dr. Filibert Bazarig kao svojevrsnu granicu između centra grada i zapadnog predgrađa te najavu povijesne jezgre onome koji iz tog smjera dolazi u grad.
3. listopada 1885. nakon dugotrajnih priprema i dvogodišnje gradnje, otvoreno je novo Općinsko kazalište (Teatro Comunale), današnji HNK Ivan Zajc. Za taj su svečani trenutak pomno pripremane i dvije velike opere s velikim kazališnim zvijezdama, još neizvođene u gradu Rijeci: Verdijeva Aida i Ponchiellijeva Gioconda, a u kazalište je postavljena prva električna žarulja i prvi telefonu u gradu. Kazalište je projektirano pod nadzorom arhitekta Giacoma Zammattia koji je bio najvažnija Ciottina pomoćna figura u arhitektonskoj preobrazbi Rijeke. Projektirao je paviljon tržnice i zgrade na Brajdi, ulicu Dolac sa zgradama za vlasnike tvornice Torpedo, Venecijansku kuću, Osnovnu školu za dječake – današnju Talijansku gimnaziju, Osnovnu školu za djevojčice – današnju Sveučilišnu biblioteku, palaču obitelji Ploech na Žabici, zgradu Filodrammatice na Korzu i još mnoštvo drugih objekata. Gradonačelnik Ciotta i arhitekt Zammattio bili su puno uspješniji i poduzetniji od tadašnjih guvernera i arhitekata državnih projekata. Giovanni de Ciotta svojim urbanističkim planom najzaslužniji je za Rijeku kakvu danas poznajemo. Urbanistički plan je sačuvan i nalazi se u arhivu Instituta za urbanizam.
Procvat industrije
Za vrijeme Ciottinog mandata riječka industrija doživjela je procvat. Rijeka industrijski i gospodarski postaje jedan od najjačih gradova u ovom dijelu Europe. Promet u luci konstantno raste, a svi gospodarski subjekti imaju vrlo uspješno poslovanje. Grad privlači brojne investitore koji u grad ulažu ogromni kapital.
1873. godine Rijeka je željezničkim prugama povezana s Bečom i Budimpeštom, a 1874. i Trstom, bez čega se luka nije mogla razvijati. 1883. otvorena je prva rafinerija nafte u ovom dijelu svijeta, koja je do početka 20. stoljeća bila najveća rafinerija u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Zahvaljujući Ciottinovoj inicijativi za vrijeme mandata, 3 godine nakon njegove ostavke Rijeka je dobila električni tramvaj. Rijeka je u tom razdoblju postala značajan grad s preko 20 konzulata i više od 20 hotela. Razdoblje Ciottionog mandata je razdoblje sveopćeg prosperiteta Rijeke, a naročito period od 1875. – 1890. godine koji se naziva „Idilom“.
Ostavku je podnio 1896. zbog protivljenja ugarskoj politici prema Rijeci. Proglašen je najuspješnijim gradonačelnikom u povijesti Rijeke. Umro je 6. studenog 1903. u Lovranu.
