Mozaik
Najmlađi slavuj Supertalenta oduševio svojom izvedbom kultne riječke pjesme
Ove nedjelje na Novoj TV emitira se prva polufinalna emisija Supertalenta, a među prvima je nastupio vrlo mladi i talentirnai pjevač Roko Kolarić. On je još prije svog audicijskog nastupa otkrio da se bojao jer nije znao hoće li se njegovo pjevanje i odabir pjesme svidjeti žiriju, međutim, upravo je svojim neobičnim odabirom impresionirao publiku i članove žirija. Maja mu je izjavila da ga čekaju velike pozornice u budućnosti, a jedna od njih je i polufinalna pozornica Supertalenta. Bio mu je veliki san sudjelovati u showu te i dalje ne može vjerovati da je dogurao ovako daleko. “Meni glazba donosi sreću”, komentirao je Roko.
Ovog puta odabrao je jednu od najpopularnijih riječkih pjesmi, a radi se o pjesmi “Moja voda” grupe Laufer koju mnogi i nazivaju “Budi moja voda”. Svojim polufinalnim nastup još je jednom oduševio sve prisutne, a mnogi su ga pohvalili za izvedbu te je odmah nakon nastupa dobio stajaće ovacije publike.
“Ti si pravi mali čovjek! Tvoj stajling je nevjerojatan stvarno! Baš si potpuni paket… Ti imaš nevjerojatnu izvedbu i u svojoj izvedbi i u svojem glasu, ali i u svojim očima. Ti, stari, u očima imaš svemir”, kazao je Fabijan.
“Ti si toliko sladak! Da nisi ništa otpjevao, ja bih i dalje gledala onako – wow! Baš si jedno preslatko, premedeno biće… Ti si ovo izveo jako samouvjereno, hrabro i zaista lijepo i točno”, komentirala je Maja.
“Tvoje pjevanje je predivno… Svi ćemo se u to zaljubiti, ali ja bih htjela da se cijela Hrvatska zaljubi u ono što ti kao osoba jesi. A to je da se ne obazireš na tuđa mišljenja, nego furaš taj svoj nekakav film i toliko si u tome svoj i snažan”, rekla je Martina.
“Ovo si jako lako iznio… Možda jesi mali čovjek, ali si veliki frajer”, poručio je Davor.
“Moja voda” jedna je od najprepoznatljivijih pjesama grupe Laufer, predvođene Damirom Urbanom, i smatra se jednim od ključnih singlova riječkog rocka devedesetih.
Iako je Laufer imao cijeli niz kvalitetnih pjesama, “Moja voda” ostala je među onima koje su najviše definirale Urbanov autorski rukopis u razdoblju prije samostalne karijere.
Pjesma je oblikovana kao intimna, gotovo ispovjedna rock-baladna forma, temeljena na melankoličnoj atmosferi i minimalističkom, ali emocionalno snažnom tekstu. Refren „Budi moja voda da ne ožednim“ postao je jedna od najcitiranijih i najprepoznatljivijih linija hrvatske rock-glazbe iz tog vremena, a zbog svoje jednostavnosti i simbolike publika ga često interpretira kao poziv na bliskost, oslonac i bezuvjetnu blizinu.










