Nudimo nova radna mjesta

Poštovani!

Uredništvo portala www.fiuman.hr raspisuje javni poziv svim zainteresiranima za stalno radno mjesto u našoj redakciji. Traže se: glavni urednik, tri novinara, dva reportera, dva fotografa i posebno, tjedni kolumnist jer s ovim nismo zadovoljni. Traže se mladi entuzijasti koji govore barem dva strana jezika s radnim iskustvom u traženim zanimanjima. Plaća redovita. Mogućnost napredovanja i opuštena radna atmosfera zagarantirani. Poželjne osobine ženskih kandidatkinja: poslušnost, manjak rječitosti, atraktivan tjelesni izgled, mjere 90-60-90. Poželjne osobine muških kandidata: nema. Javni poziv traje do zadovoljavanja potreba. Molim sve zainteresirane da se jave na službenu adresu e-pošte našeg portala. Srdačno,

Direktor ljudskih resursa v.r.

Naravno da je javni poziv satiričko-humorističnog karaktera i da ga ne treba shvatiti ozbiljno. Plod je mog bezobraznog i uvrnutog smisla za humor. Ispričavam se svim čitateljima koje sam doveo u zabludu, a posebno onim nezaposlenima kojima sam se ovim tekstom poigrao s emocijama. Prije nego mi kolektivno počnete spominjati majku i koristiti razne vulgarizme i metafore na temu spolnih organa i mog anusa, uzmite u obzir da se moj čin ne razlikuje previše od onoga što gotovo svakodnevno čine jedinice lokalne i regionalne samouprave te državne tvrtke. Za razliku od njih, barem sam iskren. Ja sam, naime priznao da je moj javni poziv u kojem nudim nova radnja mjesta zapravo – sprdnja i zajebancija.

Mladi ljudi nakon završenog fakulteta dobivaju određeni stupanj formalnog obrazovanja, ali su osposobljeni jedino za kuhanje kave nadređenima ili slaganje artikala na police. Na natječaje se ne mogu prijavljivati jer nemaju potrebnog radnog iskustva. Za rješenje tog problema pobrinula se Vlada Republike Hrvatske koja je izumila termin “Stručno usavršavanje” i njime riješiti problem nezaposlenih mladih. Dakle, nakon završenog fakulteta obrazovani mladac radit će godinu dana kod nekog poslodavca, položiti stručni ispit i zakoračiti u svijet rada na velika vrata. Uz to, Republika Hrvatska će u potpunosti financijski pokriti izdatak od 1600 kn za plaće tih mladaca.

Početak 2015. godina obilježio je porast plaće za mlade naučnike na 2400 kn. Vjerojatno su shvatili da mladi i poletni radnici ne mogu izlaziti u kafane i diskoteke, nalaziti momke i djevojke i još nešto uštedjeti za mizernih 1600 kn. Ne treba smetnuti s uma da se ove godine održavaju i parlamentarni izbori, pa je vladajuća garnitura povukla maestralan potez i u pravo vrijeme pokazala svoju socijalnu osjetljivost. Za tih 2400 kn moći će mlad čovjek svašta. Pojesti, popiti, pronaći momka ili djevojku, kupiti si komad odjeće i kozmetike pa čak i ostaviti sto kuna harmonikašu ili tamburašima. Naravno, pod uvjetom da su njihovi roditelji socijalno osjetljivi kao i Vlada Republike Hrvatske te ih nastave uzdržavati do sudnjeg dana. Nakon tog “stručnog usavršavanja” dolazi novi problem. Obrazovani mladić ili djevojka položi stručni ispit i…dobije pedalu od svog dosadašnjeg poslodavca koji će zaposliti novu osobu za to isto usavršavanje. I tako unedogled, a na zavodu za zapošljavanje čamit će brojni stručno osposobljeni koji su sa svojom fakultetskom diplomom i položenim stručnim ispitom mogu obrisati stražnjicu nakon što obave veliku nuždu. Na prste jedne ruke mogu nabrojati meni poznate osobe koji su se nakon stručnog usavršavanja uspjele zaposliti u tvrtki u kojoj su ga obavile. Ovoga puta za ozbiljno pozivam sve čitatelje koji znaju nekoga da je to isto uspio da se jave u našu redakciju kako bi napisao jednu kratku priču romantičnog karaktera koja će ljudima pobuditi nadu u bolje sutra i meni donijeti nagradu “Kiklop.”

A sada, natječaji…Naš portal je nedavno objavio vijest da Grad Rijeka traži 68 vježbenika koji bi stručno usavršavanje obavili u stručnim službama najdražeg nam grada. Čini mi se da sam negdje načuo da poslodavcu i polazniku stručnog usavršavanja Hrvatski zavod za zapošljavanje iz državnog proračuna isplaćuje doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, odnosno navedeni iznos naknade. Grad Rijeka će o svom trošku raspisati natječaje i javne pozive te organizirati testiranja i razgovore za tih 68 radnih mjesta. Iz vlastitih i njima izjednačenih iskustava mogu čitateljima predočiti kako to izgleda. Dakle ovako, roditelji u novinama vide spomenuti natječaj. Traži se troje vježbenika za stručno usavršavanje. Nagovore svoje dijete da se na isti prijavi. Slijedi pisanje životopisa i prikupljanje dokumenata za prijavu. Šalter prvi, teta Ružica je na godišnjem, Micika na bolovanju a Ankica na marendi. Ankica dolazi. “Dečko fale ti biljezi”, pristupnik trči kući, žica roditelje 75 kn za biljege, trči na kiosk, kupuje biljege i vraća se na prvi šalter. Ankica je uzela krive naočale i ispunjavanje traje pola sata. Prva potvrda u ruci, prekasno je da se stigne na sud za drugu potvrdu. Sutradan opet ista priča. Nakon par dana dokumentacija je spremna i poslana.

Na natječaj se prijavilo 27 kandidata. Desetoro ih nije priložilo potpunu dokumentaciju i bijahu odbijeni. Sedamnaestoro pristupa rješavanju pismenog djela ispita za prijam. Dvanaestoro prolazi (petoro je izašlo na natječaj na nagovor svojih roditelja i namjerno su krivo zaokruživali). Dvanaestoro pristupa psihotestu. Psihologica Mira izlazi iz svog ureda s osmijehom na licu i govori da su rezultati “tako-tako” i pročita svih dvanaest kandidata koji su prošli i ostvarili pravo na završni intervju. Ricardo se ljuti jer je namjerno zaokruživao pogrešno i svejedno prošao. Dvanaest kandidata pristupa završnom intervjuu i odgovara na ista pitanja pred tročlanim povjerenstvom. “Javit ćemo vam se”, predsjednik povjerenstva objavljuje dvanaestoro najsretnijih. Nećak tete Ankice sa šaltera, kći jednog od stranačkih funkcionera i mali Frane s preporukama jednog uglednog člana sveučilišnih krugova čine se mirnim i spokojnim. Trideset dana nakon, devetoro preostalih na kućnu adresu primaju obavijest da nisu primljeni na stručno usavršavanje. Nećak tete Ankice, kći stranačkog funkcionera i mali Frane ostavili su najbolji dojam na povjerenstvo i idućih će se godinu dana stručno usavršavati. Svaka sličnost sa zapošljavanjem u Gradu Rijeci je slučajna. Hmm…da.

Posebno je intrigantan taj “bolji dojam” kojeg polaznici ostavljaju na povjerenstvo koje ih treba primiti u službu. Podsjeća me na situaciju kada djevojka koja između nekoliko momaka koji ju žele obljubiti bira onoga koji na nju ostavi najbolji dojam. Opet, iz vlastitog iskustva mogu napomenuti da ona često odabere kandidata iz dobre obitelji i finih manira jer je upravo on ostavio najbolji dojam. Ali koga briga, nju će obljubiti neće mene niti Vas dragi čitatelji obljubiti. Zanimljivo je da taj “bolji dojam” kojeg ostave pojedini kandidati procijene oni koji su ne toliko davno ostavili isti taj “bolji dojam” na neko drugo povjerenstvo. Našim narodom vlada nova elita – elita koja ostavlja “bolji dojam.” Ne treba naglašavati da su oni malobrojni koji uspiju zadržati svoj posao nakon isteka stručnog usavršavanja upravo oni koji su ostavili “bolji dojam.” Onim ostalim koji nisu ostavili tako dobar dojam prilikom razgovora za posao želim više sreće drugi put.

Prije nekoliko godina posvađao sam se sa svojim ukućanima oko tadašnje revolucionarne inovacije nazvane “Stručno usavršavanje.” Moj otac i njegova supruga, moja biološka majka pozdravili su tu ideju kao izvrsnu mogućnost za mlade ljude željne iskustva. Ja sam je naravno, popljuvao zato što mi se tih 1600 kn činilo premalo novaca da se odselim od kuće. Bio sam tada na završnoj godini studiranja i činilo mi se kao da je preda mnom svijet da ga osvojim. Nekoliko godina kasnije, još sam uvijek na završnoj godini studiranja samo svijet više nije preda mnom da ga osvojim. Mišljenje o stručnom usavršavanju nisam promijenio. Iako mi je ovih 2400 kn čini puno boljom opcijom. Problem je što na razgovorima za posao nikada ne ostavim “bolji dojam.”

P.S. Ako ste stvarno željni surađivati u izgradnji kvalitetnog portala s lokalnim temama možete se javiti na natječaj s početka priče. Možda i vi negdje ostavite bolji dojam.

Domagoj Tramontana