Vijesti - PGŽ
Opatijski Ružmarin uz brojne goste proslavio 40. godišnjicu rada
Opatijski restoran Ružmarin obilježio je 40 godina postojanja velikom proslavom koja je okupila stotine uzvanika. U zraku se osjećala dobra energija, redali su se stisci ruku, čestitke i zagrljaji upućeni Igoru i Heleni Marijanović, a večer je protekla u smijehu, pjesmi i prisjećanju na brojne zajedničke trenutke.
Sve je počelo 1986. godine, kada je mama Nada otvorila oštariju i napisala prvu stranicu priče koja traje već četiri desetljeća. Restoran je s godinama rastao i mijenjao se, ali je, kako ističu domaćini, najviše učio od svojih gostiju.
„U Ružmarinu su svi dobrodošli i svi se ovdje mogu osjećati kao kod kuće. Najdraže nam je kada vidimo da je restoran i dalje pun života i šušura, da za ovim stolovima sjede djeca naših prvih gostiju iz 80-ih. Ta emocija i sreća ne mogu se kupiti novcem“, poručio je Igor Marijanović.
Govoreći o poslu kojim se bave, naglašava da ga odavno ne doživljava kao posao. „Ovo je posao koji nema radno vrijeme, ali ga ja i Helena više ne smatramo poslom – Ružmarin je naša obitelj koju smo stvorili zajedno s našim gostima. Čak mi je čudno reći gosti. To su naši prijatelji. Ljudi s kojima smo dijelili njihove najsretnije trenutke – zaruke, rođenja djece, rođendane i obljetnice braka. Srce nam je puno kada znamo da je Ružmarin bio njihov prvi odabir za takve trenutke“, istaknuo je.
U gradu koji s razlogom nosi titulu kraljice turizma, među brojnim hotelima, restoranima i kafićima, Ružmarin je kroz godine postao dio identiteta Opatije. Vlasnici ističu da se i nakon četiri desetljeća trude ponuditi nešto novo, održavati visoku razinu usluge i njegovati neposredan odnos s ljudima koji im dolaze.
„Vjerujem da je ta opuštenost i bliskost ono što nas izdvaja. Opstati 40 godina u ugostiteljstvu i ući u peto desetljeće nije nimalo lako. Uz puno truda, ljubavi, odlično osoblje i naše ljude koji nam se uvijek iznova vraćaju – sve je moguće“, poručuju.
Na kraju su zahvalili svima koji su ih kroz godine pratili i podržavali. „Srca su nam puna, a našoj zahvalnosti nema kraja“, zaključili su Igor i Helena Marijanović.









