Opatijski sud zabranio EOS Matrixu naplatu duga starog 20 godina putem ovrhe

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, donio je 17. srpnja 2026. presudu kojom je proglasio nedopuštenom ovrhu koju je protiv stanovnika Kostrene vodila tvrtka EOS Matrix, jedna od najaktivnijih tvrtki na hrvatskom tržištu otkupa i naplate potraživanja. Sud je zaključio da je potraživanje koje je tvrtka pokušala naplatiti – zastarjelo.

Riječ je o slučaju u kojem je EOS Matrix 2025. godine aktivirao zadužnicu izdanu još 2006. godine, temeljem koje je preko Financijske agencije (Fina) pokrenuo izravnu naplatu. Građanin je nakon toga pokrenuo sudski postupak tražeći da se ovrha proglasi nedopuštenom, tvrdeći da je potraživanje odavno otišlo u zastaru.

Dug potječe iz leasinga iz 2006. godine

Prema utvrđenjima suda, građanin je 2006. godine potpisao zadužnicu kao jamac za obveze trgovačkog društva prema tadašnjem VB Leasingu. Tom je zadužnicom dao suglasnost da se, u slučaju neplaćanja duga, sredstva mogu naplatiti izravno s njegovih bankovnih računa.

VB Leasing je 2016. godine svoje potraživanje ustupio EOS Matrixu ugovorom o cesiji, nakon čega je upravo EOS Matrix postao novi vjerovnik. Sud je utvrdio da je prijenos potraživanja bio zakonit te da za njega nije bila potrebna suglasnost dužnika.

Međutim, to nije bilo presudno za ishod spora.

Ključno pitanje bila je zastara

EOS Matrix tvrdio je da potraživanje nije zastarjelo jer je ranijih godina vođen ovršni postupak temeljem mjenice te da zbog toga vrijedi desetogodišnji zastarni rok. Tvrtka je također isticala da se zastara odnosi na samu tražbinu, a ne na pojedino sredstvo osiguranja.

Sud se s tim nije složio.

U obrazloženju presude navodi se da predmetna zadužnica nije javnobilježnički akt, već privatna isprava s ovjerenim potpisom, zbog čega se na nju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina. Kako je zadužnica izdana u lipnju 2006., zastara je počela teći 13. lipnja iste godine i istekla 13. lipnja 2011. godine. EOS Matrix zahtjev za izravnu naplatu podnio je tek 8. svibnja 2025., gotovo 14 godina nakon isteka zastarnog roka.

Sud je pritom naglasio da raniji postupci koji su se vodili na temelju mjenice nisu mogli produžiti zastaru same zadužnice jer se radi o različitim pravnim instrumentima. Čak i kada bi se prihvatilo da je zastara bila prekinuta, sud zaključuje da bi i tada zahtjev iz 2025. godine bio podnesen nakon isteka zakonskog roka.

Ovrha proglašena nedopuštenom

Na temelju toga sud je prihvatio tužbeni zahtjev građanina i proglasio ovrhu nedopuštenom. Osim toga, EOS Matrix obvezan je tužitelju nadoknaditi 1.019,05 eura troškova postupka zajedno sa zateznim kamatama.

Ova presuda mogla bi biti zanimljiva i drugim građanima koji se nalaze u sporovima s tvrtkama za otkup potraživanja. Iako je sud u ovom slučaju potvrdio da je EOS Matrix zakonito preuzeo tražbinu od prvotnog vjerovnika, zaključio je da se ni nakon prijenosa potraživanja ne može naplatiti dug za koji je nastupila zastara.