Nakon što je netko primijetio dalmatinera u kanjonu Rječine kako sjedi i ne može se pomaknuti, angažiralo se više volontera Društva za zaštitu životinja Rijeka. Cijela priča ima sretan kraj, ali i otkriva rupe u sustavu zbog kojih su volonteri sami morali noću po kanjonu Rječine spašavati psa, umjesto da to netko od dežurnih službi učini.
Evo cijele priče Društva za zaštitu životinja:
“Cindy je kući i na sigurnom! Stara je i dementna, ima 15 godina, sedam dana je lutala konjonom Rječine i na kraju je iznemogla legla i nije se mogla pomaknuti.
Osam volontera otišlo je po nju, po mraku sa baterijskim lampicama i mobitelima, osvjetljivali smo si strmi put uz šikaru i kamenje. Kujica je ležala u grmlju na vrlo nepristupačnom mjestu. Dignuli smo ju, smjestili na veliki ručnik i nosili pola kilometra po strmini i mrklom mraku. Napominjemo da je dama punašna, ima sigurno 40 kg, i još nas uvijek bole ruke, noge i kičma od cijelog pothvata. A onda se gospođa u veterinarskoj stanici elegantno ustala i prošetala ordinacijom hehe.
Neka, nije važno, drago nam je da smo ju maknuli od tamo jer je činjenica da sedam dana zbog opće slabosti i demencije nije mogla pronaći put do kuće koja i nije tako daleka od mjesta gdje je pronađena. Preko čipa smo došli do njezinih ljudi koji su u veterinarsku stanicu došli po nju”, otkrivaju vrijedni volonteri, a onda nastavljaju:
“I opet su volonteri obavili posao, dok su oni koji su zaduženi i plaćeni obavljati svoj posao večeras uživali i družili se s gostima. Kada je nalaznica nazvala komunalnog redara zaduženog za područje MO Orehovica, g. Karić Dušan je elegantno rekao da nije komunalni redar vikendom, da ima goste i poklopio joj slušalicu!
Nakon toga je nazvala dežurni centar komunalnog redarstva Rijeka, nakon čega je drugi komunalni redar rekao da je kontaktirao higijeničara, ali je odgovor bio da će doći ujutro jer je mrak. Izgleda da volonterima nikada nije mrak, nemaju goste, obitelj, niti bilo kakve druge obaveze, obučeni su za rad na nepristupačnim područjima, imaju svu tehničku opremu i naravno, svo vrijeme ovoga svijeta. I da, jesmo li spomenule da smo sve žene? Eto toliko”, poručuju iz DZZŽ-a Rijeka.
