Ostrogović o uspjehu svoje pjesme na MIK-u: “Čakavština i kvarnerski identitet za mene su svetinja”

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Josip Ostrogović većini građana najpoznatiji je po svom političkom angažmanu kao dugogodišnji predsjednik riječkog HDZ-a i saborski zastupnik. No, početkom lipnja brojni stanovnici Kvarnera i Istre imali su priliku upoznati i njegovu umjetničku stranu. Ostrogović je, naime, sudjelovao na ovogodišnjim Melodijama Istre i Kvarnera kao autor pjesme „Ča se srcen imalo, zavavek živi“, koju su izveli Joso Butorac, Nikola Kolačević i klapa Tić. Pjesma je u nekoliko gradova domaćina festivala bila među najbolje plasiranima, što je bio povod za razgovor s čelnikom riječkog HDZ-a o njegovoj ljubavi prema glazbi, pisanju stihova i stvaralaštvu koje je široj javnosti manje poznato.

Većina ljudi poznaje vas kroz politiku, no ovogodišnji MIK predstavio vas je u sasvim drugačijoj ulozi kao autora jedne od najbolje ocijenjenih festivalskih pjesama. Koliko je glazba zapravo prisutna u vašem životu i otkad traje ta ljubav prema pisanju stihova?

Politika je moj svakodnevni posao i odgovornost prema građanima, ali nikada nisam vjerovao da se zajednica može voditi samo brojkama, projektima i administrativnim odlukama. Da biste istinski predstavljali ljude, morate razumjeti tko su oni, kako razmišljaju, što ih je oblikovalo i koje vrijednosti nose kroz generacije.

Upravo zato za mene politika i umjetnost nisu dva odvojena svijeta. Politika gradi uvjete u kojima zajednica živi, a umjetnost čuva njezinu dušu. Kroz pjesmu, jezik, običaje i sjećanja prenosi se ono što nas određuje kao narod i kao kraj.

Ljubav prema pisanoj riječi i našoj domaćoj čakavštini u meni živi od djetinjstva. Odrastao sam okružen ljudima čije su životne priče, mudrost i vrijednosti ostavljale trag puno dublji od bilo kojeg udžbenika. Glazba je za mene prostor u kojem se čuvaju upravo te vrijednosti, rad, poštenje, pripadnost i poštovanje prema korijenima.

Posebnu emociju ovoj pjesmi daje činjenica da je nastajala kroz zajednički rad moje kćeri Elizabete i mene. To mi je posebno važno jer pokazuje da ono što smo naslijedili od naših starih nije ostalo u prošlosti, nego se prenosi dalje na nove generacije. Upravo u tome vidim smisao svega što radimo da ono vrijedno ne prestane živjeti s nama.

Zato ovaj festival nisam doživio kao izlazak iz svog svijeta, nego kao njegov prirodan nastavak. Ako se kroz politiku borimo za budućnost našega kraja, onda kroz kulturu čuvamo razlog zbog kojeg ta budućnost uopće ima smisla.

U tom smislu ovaj MIK za mene nosi i jednu posebnu emociju. Teško je govoriti o MIK-u, a ne spomenuti Andreja Bašu, čovjeka koji je desetljećima živio ovaj festival, čuvao ga i pomagao mu da opstane. Njegova ljubav prema Primorju, Kvarneru, čakavskoj besedi i ljudima ovoga kraja ostavila je trag koji će ostati trajno upisan u povijest MIK-a. Na neki način, svaka pjesma koja danas živi na MIK-u nosi dio te ostavštine i zbog toga mu dugujemo poštovanje i zahvalnost.

Kako je nastala pjesma „Ča se srcen imalo, zavavek živi“? Koja je priča iza nje i koliko je u njoj osobnih emocija, iskustava ili uspomena?

Pjesma je nastala iz čistog poštovanja prema načinu života naših predaka. Stihovi “S malo kruha, s puno poštenja, s ruku punih rada, strpljenja” opisuju stvarni, povijesni kod našeg čovjeka. Naši su nam stari na ovom škrtom kamenu, u teškim vremenima, omogućili sve što danas imamo, držeći uvijek do dane riječi i obraza. To su vrijednosti koje su me oblikovale kao čovjeka i koje nastojim živjeti svaki dan.

U stvaranje ove priče utkao sam živa sjećanja na djetinjstvo, obitelj i ljude koji se nikada nisu slomili pred izazovima. Pjesmu smo zaokružili kroz odličnu i prirodnu suradnju na glazbi s Robertom Grubišićem. Želio sam stvoriti iskren spomenik toj nesalomljivoj primorskoj duši i našem zajedničkom identitetu. Ova pjesma je moj dug ljudima od kojih sam naučio što znače rad, poštenje i pripadnost svom kraju.

Kakav je bio osjećaj pratiti reakcije publike na pjesmu tijekom MIK-a? Je li vas iznenadilo što je skladba tako dobro prihvaćena među publikom i izvođačima?

Kada u rad uložite iskrenu namjeru, uvijek se nadate da će rezultat biti prepoznat, no energija koju su ljudi uzvratili donosi izniman ponos. Nagrade publike koje smo dobili u Kastvu, na otoku Krku, a potom i sjajne reakcije i priznanja u Rijeci te  pobjede u Crikvenici, potvrda su da je pjesma pogodila samu srž onoga što naši ljudi nose u sebi.

Vrhunski glazbenici su svojom snažnom i uvjerljivom izvedbom donijeli pjesmu pred publiku točno onako kako je rođena u srcu s ponosom i težinom, a to prepoznavanje od strane naroda najveća je nagrada za sav uloženi trud.

Koliko su vam važni čakavština, kvarnerski identitet i glazbena baština našeg kraja te smatrate li da festivali poput MIK-a imaju važnu ulogu u njihovom očuvanju?

Kvarnerski identitet i domaća čakavština za mene su svetinja. To nije folklor koji vadimo iz ormara jednom godišnje za prigodne govore; to je živo tkivo, naš ponos i naš korijen. Ako zaboravimo tko smo i odakle smo krenuli, nemamo jasan put prema budućnosti. Festival MIK tu igra ključnu ulogu već desetljećima i bez njega bi ovaj kraj izgubio dio svog autentičnog karaktera.

Posebno me veseli što je ovogodišnji MIK održan pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija. To pokazuje da se prepoznaje važnost očuvanja lokalnog jezika, identiteta i kulturne baštine. Takva podrška daje dodatnu snagu manifestacijama koje desetljećima čuvaju ono najvrjednije što imamo i osigurava da naša baština ostane sačuvana za buduće generacije.

Što vam je zahtjevnije – napisati govor koji će prenijeti političku poruku ili stih koji će dotaknuti emocije i ostati ljudima u sjećanju?

Obje forme traže cijelog čovjeka i nose javnu težinu, ali na potpuno različite načine. Politički govor zahtijeva jasnu strukturu, preciznost i viziju kako riješiti konkretne probleme zajednice. Svaka izgovorena riječ u javnom prostoru je obveza iza koje morate stajati rezultatima.

S druge strane, napisati stih na čakavštini koji u nekoliko minuta mora sažeti duh, povijest i karakter naših ljudi traži specifičnu vrstu kreativne discipline i duboko poznavanje naše duše. Mogao bih reći da kroz politički rad nudimo rješenja za napredak našeg naroda, dok kroz stihove čuvamo temeljne vrijednosti iz kojih smo potekli. Oboje zahtijeva ozbiljan pristup i poštovanje prema ljudima kojima se obraćate.

Nakon ovog uspjeha, možemo li očekivati nove autorske pjesme i nastavak suradnje s glazbenicima ili je riječ o jednom posebnom projektu koji se dogodio u pravom trenutku?

Ovaj projekt se dogodio u pravom trenutku, kada su se poklopile stvaralačka zrelost, jasna vizija i vrhunski suradnici. Kada sudjelujete u projektu koji publika i struka ovako snažno prepoznaju, osjećate dodatnu odgovornost da svaki budući rad bude jednako iskren i kvalitetan.

Moj primarni fokus i svakodnevna dužnost ostaju moj rad u politici i posvećenost građanima. Međutim, ljubav prema našem kraju i ljudima je nepresušna inspiracija. Novih projekata će sigurno biti, ali isključivo onda kada stihovi i glazba sazru do te mjere da nose jednako snažnu, autentičnu i karakternu poruku kao ova pjesma.

Na samom kraju, želim naglasiti da ovog uspjeha ne bi bilo bez iznimnog tima koji je na ovom projektu disao kao jedno. Moja duboka i iskrena zahvalnost ide Robertu Grubišiću, Josi Butorcu, Nikoli Kolačeviću i klapi Tić, ljudima koji su svojom glazbom i maestralnom izvedbom oživjeli ovu skladbu i dali joj snagu koja će trajati. Također, veliko hvala organizatorima na vrhunskoj realizaciji festivala. Ipak, najveća i najdublja zahvalnost ide našoj publici ljudima koji su ovu pjesmu od prve večeri prepoznali, prihvatili je cijelim srcem i u njoj osjetili onu istu autentičnu emociju iz koje je i nastala. To zajedništvo s publikom je najveći i najvažniji rezultat, rekao je Ostrogović u razgovoru za Fiuman.