Pandur u hrvatskoj reprezentaciji: Radio sam za ovaj trenutak cijeli svoj život

Novi hrvatski reprezentativac Ivor Pandur dijete je Rijeke. Prije pet godina, kao 20-godišnjak otisnuo se u nogometne pustolovine. Prvo u Serie A, Veronu, gdje su ga trenirali Tudor i Jurić pa onda u nizozemsku Fortunu Sittard, a prošle je sezone stigao u najtežu ligu svijeta – engleski Championship, u Hull City.

“Uvijek sam se nekako htio testirati od malena, uvijek bi mi brzo dosadilo kad bih bio na jednom mjestu. Uvijek sam htio na korak bolje. Nekad je uspjelo, nekad nije”, rekao je Ivor Pandur tijekom gostovanja u Dnevniku Nove TV.

Svojevrnu prekretnicu Ivoru je osigirao jedan legendarni turski igrač – Burak Yilmaz. S njim se susreo u nizozemskoj Fortuni.

“Burak je napravio nevjerojatnu stvar za mene jer kad sam došao nisam branio od početka. Međutim trener je dobio otkaz, Burak je tu bio neka uloga igrača i trenera i momentalno me stavio na gol i stao uz mene. Uz to je jako dobar prijatelj s predsjednikom Hull Citya i praktički je do tog transfera došlo zbog njega. On mu je stavio bubu u uho i krenuo me je pratiti od tada. Tako da Buraku neizmjerno zahvalan i čujemo se svako tolko.”

A Hull city i najteža liga svijeta Panduru za sada leži izvrsno. Prošle sezone izabran je za najboljeg igrača kluba u izboru navijača. Imao je postotak uspješnosti od 70 posto, a upisao je 44 nastupa. I ove je sezone krenuo u sličnom ritmu, a kaže kako najteža liga svijeta sve više sliči jednom drugom omiljenom engleskom sportu.

“Postalo je sad kao ragbi, pogotovo ove godine. Ne sviraju više ni prekršaje, ni ništa. Ali je gušt, imaš puno utakmica, 46, igraš svaki treći dan. Na dobroj smo poziciji, igramo dobro, došli su moji treneri tamo, baš guštam svaki dan. Imam s kim popiti kavu ujutro, tako da guštam.

A ti treneri su Sergej Jakirović i njegov stručni stožer koji su na Otok stigli ljetos.

“Nevjerojatni ljudi i on i cijeli njegov stožer, treneri da ne pričam, imaju ogromnu kvalitetu. Čim su došli, dečki su ih prihhvatili, slušaju njihove savjete, ujedno su i opušteni. Kad se radi se radi, kad ne je opušteno tako da nije moglo bolje.

Sjajna izdanja među vratnicama Hal Citya dovela su ga među snove. Poziv za A reprezentaciju.

“Nevjerojatan osjećaj ponosa i svega. Radio sam za ovaj trenutak cijeli svoj život, odricao se i sve te neke stvari kojeidu uz to. Tako da jako sam ponosan zbog svoje familije, zbog sebe, zbog toga što sam tu gdje jesam. I dobar korak za naprijed.”

Elokventnog Ivora zanimaju i teme koje možda nisu u top 5 među nogometašima. Sportska psihologija je nešto s čim bi se možda bavio nakon karijere.