Pogledali smo Dnevnik Kanala Ri i možemo reći da je očajan, povijesnu pobjedu HNK Rijeke nisu ni spomenuli

Regionalna televizija Kanal Ri već bi odavno zaključila svoju priču da njezin opstanak ne osiguravaju proračuni Grada Rijeke i Primorsko – goranske županije. Ti izvori zajedno pokrivaju oko dvije trećine ukupnih prihoda TV postaje, a pored toga valja uvrstiti i sve one iz drugih gradova, općina te gradskih i županijskih tvrtki. Radi se o stotinama tisuća eura. Unatoč tolikoj javnoj financijskoj potpori, uvjeti rada zaposlenih, među kojima ima zaista vrlo vrijednih i radišnih ljudi, iz godine u godinu postaju lošiji, a plaće su redovito oko državnog minimalca, što dovoljno govori o realnom stanju u kući koja se godinama predstavlja kao temelj lokalnog informativnog prostora.

Poslovanje Kanala Ri u 2024. godini naći će se i pred riječkim gradskim vijećnicima na idućoj sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke. Premda bi primarno trebalo biti riječ o financijama i rezultatima u protekloj godini, teško je vjerovati da će se moći izbjeći pitanje budućnosti ove televizije, za koju su sve češći komentari da opstaje više voljom politike nego kvalitetom i tržišnom relevantnošću.

Dugogodišnja direktorica Gordana Šimić Drenik žali se na preniske prihode od marketinga, što zvuči neobično jer se istodobno pohvalila ozbiljnim rastom gledanosti. Prema njezinim podacima, “gledanost Kanala Ri porasla je u odnosu na prošlu godinu s prosječno 60.000 na 66.189 gledatelja dnevno, dok je tjedni doseg narastao sa 100.000 na 103.435 gledatelja”. Brojke koje izazivaju sumnju čak i kod onih koji Kanalu Ri žele dobro jer, ako su točne, postavljaju pitanje zbog čega bi takav medij s tolikim dosegom jedva ostvarivao prihode od oglašavanja. Ako je gledanost doista tako snažno rasla, ne postoji logično objašnjenje za pad komercijalnih prihoda – osim ako brojke ipak nisu baš onakve kakvima se predstavljaju.

Da provjerimo što Kanal Ri nudi u svojem najvažnijem informativnom terminu, pogledali smo njihov nedjeljni Dnevnik u 18 sati koji bi trebao informirati o najvažnijim događajima na području Rijeke i ostalim dijelovima PGŽ-a u posljednja 24 sata. Rezultat je bio prilično porazan.

Što su sve emitirali u Dnevniku?

Emisija je trajala nešto više od dvadeset minuta, a sadržajno se sastojala od priloga o Ugostiteljskoj školi u Opatiji, svečanog otvorenja velikog navijačkog murala koje se održalo dva dana ranije, informacije da je film Fiume o morte! nominiran za najbolji europski film što je vijest koja je stara pet dana, zatim najave 12. Međunarodnog studentskog filmskog festivala koji je predstavljen medijima četiri dana prije, priloga o Adventu u Umagu koji se uopće ne nalazi u našoj županiji te kratke vijesti o hrvatskoj karate reprezentaciji u sklopu izdvojene sportske rubrike. Drugim riječima, Dnevnik je nudio kombinaciju zastarjelih informacija, marginalnih tema i sadržaja koji ni po kojem kriteriju ne spada pod lokalnu televiziju Rijeke i Kvarnera.

Istovremeno u zadnja 24 sata zbio se sportski događaj o kojem govori cijela Hrvatska. U posljednja 24 sata apsolutno najvažnija vijest na Kvarneru bila je povijesna pobjeda HNK Rijeke u Jadranskom derbiju, a to je ujedno i najteži poraz Hajduka u povijesti SHNL-a. Nacionalne televizije posvetile su tome više minuta u udarnim informativnim emisijama u nedjelju navečer, dok je Kanal Ri – regionalna televizija koja bi trebala biti prvi izvor lokalnih vijesti – toj temi u svom Dnevniku nije posvetila doslovno ni sekunde.

Takav urednički pristup otvara ozbiljna pitanja: kakav je smisao postojanja televizije koja se financira javnim novcem, a ne prati ključne događaje iz područja koje bi trebala pokrivati? Kako je moguće da vijesti stare četiri ili pet dana završe u Dnevniku, dok se aktualni sportski događaj od ogromnog značaja ignorira?

Ako se želi opravdati svoje postojanje, Kanal Ri će morati ponuditi puno više od puke formalne prisutnosti i oslanjanja na stabilne dotacije iz javnih proračuna. Regionalna televizija koja zanemaruje stvarnost svoga grada teško može očekivati dugoročno povjerenje gledatelja – čak i ako brojke kažu da ih navodno ima sve više. Ne čudi stoga što je sve veći broj onih koji su vrlo kritični prema gradskoj i županijskoj vlasti koje godišnje izdvajaju više stotina tisuća eura za takvu TV postaju, što je zapravo proračunski novac svih građana.