Propusti KD ViK-a i GP Krka doveli do nesreće u kojoj je poginuo vozač mopeda, moraju platiti odštetu

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Punih 16 godina nakon tragične prometne nesreće u kojoj je život izgubio vozač mopeda Nenad Šubat, krajem proljeća 2026. godine donesena je sudska presuda koja ponovno otvara pitanje odgovornosti za događaj koji je završio smrtnim ishodom. Iz obrazloženja presude proizlazi kako su ozbiljni propusti KD Vodovoda i kanalizacije te GP Krka značajno pridonijeli okolnostima koje su dovele do tragedije.

Nesreća se dogodila u Ulici Prilaz Vladimira Gortana, gdje su prethodno izvođeni radovi na vodovodnoj mreži. Nakon izvedenih zahvata na kolniku je ostala izbočina visoka oko devet centimetara. Prema prometnom vještačenju upravo je ta prepreka bila uzrok gubitka nadzora nad mopedom kojim je upravljao Šubat.

Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da, prema utvrđenjima suda, opasna izbočina nije bila označena odgovarajućom prometnom signalizacijom. Na mjestu radova nije bilo znakova upozorenja, branika niti drugih zaštitnih mjera koje bi vozače upozorile na opasnost. Građani koji su prometovali tom cestom nisu imali nikakvu informaciju da ih na kolniku očekuje prepreka koja može izazvati tešku nesreću.

Sud je odgovornost utvrdio i na strani GP Krka kao izvođača radova, no posebno zanimljiv dio presude odnosi se na KD Vodovod i kanalizaciju. Naime, sud je zaključio da je upravo KD ViK kao investitor imao ugovornu obvezu stalnog nadzora nad izvođenjem radova, ali da je taj nadzor u praksi ozbiljno zakazao.

Tijekom postupka utvrđeno je kako pojedini odgovorni djelatnici nisu ni znali da se na toj lokaciji izvode radovi. Sud je zaključio da se kontrola uglavnom svodila na provjeru vodovodnih instalacija, dok se sigurnost prometnice i zaštita sudionika u prometu praktički nisu nadzirali. U presudi se navodi da interna kontrola nije provođena sve do trenutka nesreće.

Takvi zaključci posebno su neugodni za komunalno društvo koje upravlja infrastrukturnim radovima na području Rijeke. Naime, sud je izričito utvrdio da je KD ViK propustio osigurati da izvođač radova postavi odgovarajuću prometnu signalizaciju te da gradilište bude sigurno za građane. Drugim riječima, problem nije bio samo u tome što je na prometnici ostala opasna izbočina, nego i u tome što nije postojao učinkovit sustav kontrole koji bi takav propust na vrijeme otkrio i otklonio.

Ni situacija na strani izvođača nije bila bolja. Sud je zaključio da radovi nisu bili adekvatno nadzirani ni od strane GP Krka te da nitko nije vodio računa o tome da gradilište bude pravilno označeno i sigurno za promet. U presudi se navodi kako su radovi u velikoj mjeri bili prepušteni podizvođaču, bez odgovarajuće kontrole izvođača koji je prema ugovoru bio dužan osigurati sigurno odvijanje prometa.

Rezultat takvog odnosa prema sigurnosti bila je tragedija u kojoj je izgubljen ljudski život.

Nakon toga uslijedili su dugogodišnji sudski postupci. KD ViK je temeljem ranije pravomoćne presude isplatio više od 7.800 eura na ime dijela obiteljske mirovine obitelji poginulog vozača, a zatim je pokrenuo novi spor protiv GP Krka tražeći povrat polovice tog iznosa. Tako su se dvije tvrtke godinama sudski prepirale oko svega 3.920 eura, dok je u pozadini cijelog slučaja ostala činjenica da je čovjek izgubio život zbog radova koji nisu bili adekvatno osigurani i nadzirani. Na kraju je sud zaključio da KD Vodovod i kanalizacija i GP Krk za nastanak štetnog događaja snose jednaku odgovornost te je utvrdio njihov doprinos od po 50 posto.

Iako je riječ o presudi koja se formalno odnosi na međusobne financijske odnose dviju tvrtki, njezino obrazloženje otvara puno ozbiljnije pitanje. Ako je, kako proizlazi iz sudskih zaključaka, na prometnici mogla ostati opasna prepreka bez odgovarajuće signalizacije, a da pritom nitko od odgovornih nije učinkovito nadzirao radove, onda je teško izbjeći pitanje koliko je tadašnji sustav kontrole doista funkcionirao i je li tragedija mogla biti spriječena da su ugovorne i zakonske obveze bile shvaćene ozbiljnije.

Presuda se odnosi na događaj star gotovo 17 godina, no pitanja koja otvara i danas su aktualna. Naime, brojni Riječani posljednjih godina izražavaju nezadovoljstvo načinom izvođenja pojedinih infrastrukturnih i komunalnih radova u gradu, upozoravajući na dugotrajna gradilišta, privremena prometna rješenja i kvalitetu sanacije prometnica nakon završetka radova. Upravo zato ovakvi slučajevi služe kao podsjetnik koliko su nadzor, kontrola izvođača i sigurnost građana važni te koliko posljedice propusta mogu biti ozbiljne. Građani s pravom očekuju da se slična tragedija više nikada ne ponovi.

Fiuman je o cijelom ovom slučaju zatražio komentar i od aktualnog direktora KD Vodovoda i kanalizacije Damira Togunjca, koji u VIK-u već radi dugi niz godina, te ćemo njegov odgovor objaviti nakon što ga zaprimimo.