Povežite se s nama




Neki podatci kojima se kroza život koristimo, a koji su prihvaćeni kao dio opće kulture, naime nisu uvijek posvema točni.

Titanic, taj slavni brod i njegova tragedija kao i još slavniji filmski prikaz te tragedije uzima se, kolokvijalno sasvim, za najveću od svih pomorskih nesreća. Dan-danas postoji veliki broj ljudi koji će na pitanje najveće pomorske katastrofe, automatizmom odgovoriti upravo Titanic! No jedno je drugo potonuće broda, čije žrtve broje strašnih 9416 stradalih, najveća pomorska tragedija; potonuće broda Wilhelm Gustloff.

Upravo o toj tragediji govori knjiga Güntera Grassa »Korakom raka«. Mada je riječ o prozi, knjiga je to koja nas uči o povijesno zanemarenome događaju. Grass koristeći obilje podataka i vršeći neprestane postupke odlaganja samoga događaja, varira temu naslova. Njegovo pripovijedanje stalno je vraćanje dva koraka unazad, nakon što smo s čitanjem dospjeli do nekog novog podatka. Rakovim korakom odvija se priča. Na stranicama ove knjige susreću se osobna priča pripovjedačeva, strašni scenarij koji je doveo do potapanja, kao i same okolnosti potonuća, te život nakon tog događaja. Pripovjedač, Paul Pokriefke ima jedan začudni prerogativ da istraži tu priču i da je iznese na vidjelo: on se na tonućem brodu Wilhelm Gustloff 30. siječnja 1945. godine rodio. Tako je njegov život (pripovjedačev) određen pomorskom tragedijom. Njegova majka, Tulla Pokriefke, poznata od ranije iz Grassovih knjiga, nameće mu da ispriča priču o brodu Wilhelm Gustloff.

Kako Paul Pokriefke istražuje (on svoje pisanje naziva izvještajem) tako saznajemo detalje oko povijesnoga događaja.

U napasti sam pisati o svim čimbenicima koji su doveli do tragedije kojom se knjiga bavi, ali odolijevam jer ne bih htio uništiti radost otkrivanja jedne prešućene povijesti, radost koja me je obuzela kada sam knjigu pročitao.

Sadržaj knjige je zapravo amalgam povijesne zbilje i izmaštanoga: fikcija i fakti. Glasovita tvrdnja francuskog pisca Jeana Ricardoua »Bez prisustva književnosti (a riječ prisustvo treba shvatiti u punom značenju) smrt jednog djeteta negde u svijetu ne bi imala veći značaj od smrti neke životinje u klaonici.« dobiva smisao u i ovoj knjizi.

Knjiga ima veze s Hrvatskom, a to nije daleka i nategnuta veza u podatku da je brod potopljen trima torpedima, tim podmuklim izumom jednog Hrvata, nego je ta veza u činjenici da je onoga po kome je brod i nazvan, vođu švicarskih nacista, ubio sin rabina, David Frankfurter, rodom iz Daruvara. Usto, u trenutku tonuća na brodu su bili i »hrvatski dragovoljci« (sic!). Ovo navodim kao kuriozitet, a ne kao patriotsku pobudu.

Grass je moralist. U ovome djelu dao je kritiku povijesnog revizionizma, svjestan da se bavljenje temom kao što je tema ove knjige može krivo protumačiti, i shodno tome odvesti u fanatizam i ekstremizam.

Čitateljski ispravci.

Na 73. stranici zatipak: »… četveromotronih neprijateljskih bombardera«. Četiri stranice dalje: »… i BdM-curama prigo dom turističkih putovanja.«

Knjiga kao predmet

Izdanje knjige je tvrdoukoričeno. Knjiga je izdana 2003. godine, samo godinu dana poslije njemačkog izdanja. Knjiga unatoč povećem formatu (16×24 cm) lijepo leži u ruci, lako se lista. Teška je svega 310 grama. Fotografiju na naslovnici nisam uspio odagnati, niti nas izdavač (VBZ) o tome obavještava. Prevoditelj je Ratimir Škunca. S obzirom na temu ime prevoditelja može se doživjeti kao neka etimološka šala, uz dužno poštovanje prema gospodinu Škunci. Naslov je metafora, divna metafora. Inače se u naslovima Grassovih knjiga mogu naći zaista dovitljive metafore: »Limeni bubanj« i »Lokalna anestezija« na primjer.

Zaključak

Da se okoristim naslovom reći ću da sam korakom raka ili rakovim korakom započeo ili bolje rečeno nastavio svoju kolumnu. Pa kako se uzme…