Napokon nam je stigao topao proljetni dan i sunce je brojne naše sugrađane izmamilo u šetnju. Terase kafića na Korzu glavno su okupljalište Riječana koji prvi slobodan dan u tjednu mogu iskoristiti za uživanje pod vedrim nebom. Oni koji gradsku “žilu kucavicu” žele zamijeniti nešto mirnijim okruženjem odlaze protegnuti noge u Kostrenu ili u Opatiju na Lungomare. Dok šećem prema Voloskom razmišljam o pitanjima koja ću postaviti Vedranu Ružiću, mom dugogodišnjem prijatelju. Priznajem da je možda neprofesionalno intervjuirati vlastitog prijatelja, ali smatram da je izdavanje prvog autorskog albuma jazz glazbe prilično dobar razlog da za naš portal porazgovaramo o njegovom liku i djelu. Vedran me dočekao u svom ateljeu s kistom u ruci za slikarskim platnom odjeven u običnu trenirku zamrljanu cijelim spektrom raznih boja. Nedostajala je samo francuska beretka na njegovoj glavi da pomislim kako se nalazimo u nekoj boemskoj pariškoj uličici. “E viva amigo”, pozdravio me je ne skrivajući topao osmjeh od uha do uha. Uz platno bila je odložen bas gitara i svežanj papira. Bio je to znakovit prizor. Nadam se da ćete izdvojiti nekoliko minuta i pročitati zašto smatram da je ovaj mladi umjetnik jedan od najzanimljivijih ljudi koje poznajem.

Vedrane, prije nego počnemo razgovor o CD-u odgovori mi: Jesi li ti slikar ili glazbenik?

“Moja prva ljubav je slikarstvo, ali već dugi niz godina sviram bas gitaru i kontrabas. Počeo sam svirati kao klinac kada sam napravio svoj band i to mi se jako svidjelo. Imao sam vrlo malo predznanja te sam moram priznati samouk. Bio sam na seminaru u Grožnjanu i tada sam odlučio da ću se intenzivnije baviti glazbom. Čitav život nastojim spojiti te dvije svoje ljubavi, tako da stalno spajam slikanje i glazbu. Nerijetko me za stvaranje glazbe inspirira ono što sam naslikao i obrnuto. Evo na i ovom albumu je to slučaj. Omotnicu albuma sam ja naslikao i tu sliku imam ovdje u ateljeu da je svi mogu vidjeti. Kada skladam najčešće si zamislim boju koja mi odgovara kompoziciji. Kada si zamislim neki akord, nastojim ga gledati poput linije crteža. Zamišljam ga kao oštriji, zagasitiji ili sfumato. Nastojim osloboditi ono treće oko. Da se vidom može slušati, a sluhom vidjeti.”

Nije to jedina nedoumica u vezi tvog lika i djela. Mnogi poznavatelji tvog lika i djela ne znaju detalje iz tvog života. Ispričaj nam malo što si ti sve po zanimanju!

“Da, hahaha…to je jedna interesantna “štorija”. Živio sam u Matuljima gdje sam završio osnovnu školu. Srednju elektrotehničku školu završio sam u Rijeci i stekao sam svoju prvu stručnu kvalifikaciju. Nakon toga završio sam hotelijerski fakultet gdje sam stekao titulu stručnog prvostupnika ekonomije. Ne sjećam se više smjera, ali mislim da je bilo turističko poslovanje hahaha. Nakon toga odlučio sam upisati Jazz akademiju u Klagenfurtu gdje sam završio prvu godinu. To je sve što imam od formalnog glazbenog obrazovanja. Nakon toga radio sam u Hrvatskom muzeju turizma kao muzejsku tehničar i u to sam vrijeme počeo intenzivno slikati. Slijedi faza stalnog seljenja u kojoj sam dobivao razne doze inspiracije počeo sam stvarati svoju glazbu. No, kada sam napokon pronašao sebe, upisao sam Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Dakle, da ponovimo odgovor na prvo pitanje. Ja sam slikar i glazbenik.”

Ne znam jesi li u javnosti poznatiji kao slikar ili glazbenik, ali povod ovog razgovora je ovaj CD kojeg držim u ruci. Kako si došao na ideju da snimiš autorski album? Što se na njemu nalazi?

“Ovo je moj novi album…pazi mene “novi” hahaha. Ovo je moj prvi autorski album blues i jazz glazbe kojeg sam nazvao “Night Speaking.” Snimljen je u studiju Highway mog brata Zvjezdana koji je moje pjesme glazbeno obradio Album je izdala poznata izdavačka kuća Menart iz Zagreba. Zapravo, to je album mog Jazz tria kojeg uz mene čini moj brat Zvjezdan na klaviru i Tonči Grabušić na bubnjevima. Često nas znaju nazvati dva i pol brata…hahaha. Podosta mojih kolega je snimilo svoj autorski nosač zvuka i oni su me ohrabrili da to i ja učinim. Jako sam sretan zbog toga. Na njemu se nalazi osam skladbi kojih sam autor ja osobno. Svaka skladba ima svoju priču.”

Pa mogao bi nam ih ispričati.

“Prva skladba se zove “Night Speaking” i po njoj sam nazvao cijeli album. Nastala je u konobi mog dugogodišnjeg glazbenog prijatelja Darka Mihelića – Boćota dok sam živio kod njega u Lignju. Tada sam napisao polovicu pjesme i nikako mi nije dolazila druga polovica u uho. Tek kada sam upoznao svoju djevojku Tinu, sve je sjelo na svoje mjesto i to mi je najdraža pjesma na albumu.

Druga skladba “Eternel Etudiant” rezultat je moje životne filozofije vječnog studenta. Nastala je u Parizu dok sam bio na godišnjem odmoru prije nego sam započeo sa studijem na Akademiji.

“Adagio di Romanzo” je treća skladba na albumu i nastala je kao parafraza na skladbu talijanskog baroknog skladatelja Tomasa Albinonija. Inače obožavam klasiku i često sam inspiriran upravo djelima skladatelja klasike. Romanzo je moj nadimak iz vremena kada sam svirao u Gustafima. Edi Maružin me tako nazvao.

Zanimljiva priča se vezuje uz nastanak četvrte skladbe. “Focillon Blues” je kompozicija nastala prilikom čekanja reda na usmeni ispit kod profesora Vladimira Gudca. Rekao nam je da svi moramo pročitati knjigu “Život oblika” francuskog povjesničara umjetnosti Henrija Focillona. Knjigu nisam uspio do kraja pročitati. Već sam pročitao samo prvu polovicu. Dok su kolege učili iz skripte ja sam u hodniku s kontrabasom u rukama dovršavao ovu kompoziciju. Profesor Gudac izašao je iz kabineta i fotografirao me. S kontrabasom sam i ušao kod njega u kabinet i naravno, položio ispit.

“TI UM JA” je kompozicija koju sam napravio za rođendan svojoj djevojci koju smatram svojom muzom i menadžericom. Izašao sam prošetati na ulicu i odlučio da ću tu pjesmu nazvati prema slovima na registarskim oznakama prva tri automobila koja prođu. Tako su prošli automobili s oznakama TI, UM, JA što bi meni značilo Tina i ja.

Šesta skladba “Tanac z Triljun” je kao groove melodija na basu. U sebi sadrži etno element. Ovdje mi je također pomogla jedna moja slika te je to još jedan dokaz interakcije glazbe i slikarstva.

Sedma skladba “Zug der Farben” je ono o čemu sam pričao – spoj glazbe i slikanja. Prošle godine imao sam izložbu u Beču koju sam nazvao tim imenom i dok sam putovao prema Beču sinula mi je ta melodija u glavi. Kad sam se vratio kući u Opatiju, snimio sam je s bratom Zvjezdanom.

“Srednjoškolski Trubadur”, posljednja je kompozicija na albumu i svojevrsni je podsjetnik na srednjoškolske dane kada sam živio umjetnički iako sam bio tek u počecima svog stvaralaštva.”

Kada skladaš pjesme zapisuješ ili odmah snimiš materijal?

“Ponekad uzmem kontrabas ili akustičnu gitaru pa se odmah snimim i po tome napišem note kasnije. Volim ideju prvo razraditi u glavi.”

Zašto bas i kontrabas?

“Od srednjoškolskih dana kada mi se razvila ljubav prema glazbi razmišljao sam koji ću instrument svirati. Odlučio sam se za bas gitaru jer su mi se sviđali ti duboki tonovi, ali i zato jer je možda najjednostavnije naučiti ga. Kontrabas sam počeo svirati tek 2009. godine na jazz akademiji u Klagenfurtu jer nisu imali predmet bas gitare, a najsrodniji instrument je bio kontrabas. Tri godine kasnije već sam bio nagrađen za svoj rad.”

Kad si već to spomenuo reci koje si sve nagrade dobio za svoj glazbeni rad?

“Kolege glazbenici, odnosno Hrvatska glazbena unija nagradili su me 2012. nagradom Status za najboljeg bas instrumentalista u toj godini. Brat i ja dobili smo ove godine nagradu za doprinos kulturi Općine Matulji. Brat za jazz glazbu, a ja podjednako za jazz glazbu, slikarski rad, kao i slikovnice koje sam izdao. Radi se o slikovnici “Mačak z Voloskega” i “Vincent s Kastva” koje sam ilustrirao, a tekst je napisala Elizabet Jovanović.”

Imaš li kakve glazbene uzore?

“Zanimljivo pitanje. Moram spomenuti da sam svirao u klubu kod Boška Petrovića, najpoznatijeg jazz glazbenika naših prostora. Upoznao sam ga još u Grožnjanu na jazz kampu i nazvao me baletanom…hahaha. Jako cijenim i Charlieja Jurkovića. Od američkih jazzera obožavam Brad Meldau trio, Keith Jarret trio. Baš smo se zafrkavali Tonči, Zvjezdan i ja da smo nas trojica hrvatski Ketih Jarret trio na ovom albumu.”

Osim jazza, koji glazbeni pravac preferiraš? Što najradije sviraš? Za koju vrstu glazbe se može reći: “E to je Vedran Ružić?”

“Hmmm, pa često sviram pop, funk, a ponekad i rock. Također volim blues , ali onako old-fashion, tradicionalni stari. To se može vidjeti baš na ovom albumu u suradnji s bratom i Tončijem Grabušićem. Nazvao bih to nekakvom sinergijom. Volim i kad je blues malo žešći i tu sudjelujem u jednom projektu s pjesnikom Riccardom Starajem.”

Sviraš u brojnim glazbenim sastavima i sudjeluješ u mnogim projektima. Ispričaj nam nešto o tome.

“Svirao sam stvarno s mnogo glazbenika. Na početku karijere bio sam u pratećem bandu ENIca,, zatim u Gustafima od 2007. – 2008. Edi je bio odličan kolega, na prvom nastupu me upozorio da malo manje skačem po pozornici na što sam mu ja odgovorio da ja tako doživljavam njegove pjesme na što se iskreno nasmijao i rekao: “Ma budi kakov si, ali nema pijače za te onda.” Svirao sam i s world etno fusion bandon Voices of Nature s kojima sam imao prilike svirati i na jazz festivalu u Londonu. Sviram s Markom Toljom, evo baš nedavno na Zametu i u Opatiji. Moram spomenuti i Riccarda Staraja i Midnight blues band u kojem uživam svirati. Riccardo ima izvrsne tekstove i cijela ideja fuzije bluesa i poezije mi se jako sviđa. Snimili smo i album koji će uskoro izaći na svjetlo dana. Sviram u sastavu Brudafunk. To je jedna funk – rock kombinacija. Uživam u sviranju s mojim istinskim glazbenim prijateljima. Naš vokal Mateo Resman trenutno je angažiran u TV-showu The Voice i ovom mu prilikom želim što bolji uspjeh i svu sreću. Ipak, najdraži mi je projekt kojeg sam pokrenuo s bratom Zvjezdanom i Tončijem Grabušićem. Uložili smo mnogo vremena i energije u našu suradnju, izvrsno se razumijemo i ovaj album je rezultat toga. Imam još ideja, ali o tome kad za to dođe vrijeme.”

Prošlih si godina svirao s najpoznatijom pjevačicom ovih prostora- popularnom Severinom. Kakvo ti je bilo to iskustvo?

“To je istina da. Bilo je vrlo zanimljivo. Uskoro ću opet svirati s njom na jednom koncertu. Ja sam naime zamjena za njezinog stalnog basista, inače mog prijatelja Henrija Radanovića koji me zamolio da mu uskočim. Obavezno napiši da sam rekao: ‘Snimio sam jazz album i sada sam spreman svirati sa Sevkom. Bio bi ti to odličan naslov….hahahahaha…'”

Stvarno bi, ali ipak ću staviti naglasak na tvoj prvi autorski album koji će imati službeno predstavljanje prvog travnja u opatijskoj Villi Angiolini. Je li to neka prvoaprilska šala?

“Hahahaha…da, napiši da dolazi Nives Celzijus umjesto Lisinskog dolazi na predstavljanje. Dakle prvog aprila u 20 sati u Villi Angiolini je promocija mog albuma. Ulaz je slobodan. Očekujemo odličnu sinergiju umjetnosti i posjetitelja kao pred 100 godina u Parizu.”

Zahvale i pozdravi?

“Zahvalio bi Tiboru iz Menarta koji je svojim nesebičnim angažmanom omogućio da ovaj album bude izdan. Također, Općini Matulji što su djelomično financirali izdavanje albuma kupivši 100 primjeraka. Naklada mog prvog albuma je 300 komada i svi zainteresirani mogu svoj primjerak kupiti u mom ateljeu ovdje na Voloskom. Nadam se da se vidimo na predstavljanju u Villi Angiolini. E viva!”