Povežite se s nama




Iako je Rijeka grad duge i pozamašne tradicije glazbenog kazališta, iznikla je tek nekoliko pjevača svjetskog kalibra. U prošlom stoljeću to je bila znamenita Jana Puleva čijih se legendarnih nastupa s Lovrom pl. Matačićem, stariji žitelji Rijeke sa sjetom prisjećaju. Dok u novije vrijeme možemo istaknuti Bojana i Olgu Šober, Mirellu Toić, Kristinu Kolar i Ivanu Srbljan. Nakon više od 40 godina duge karijere, nacionalna prvakinja riječke opere Mirella Toić 20.6.2018, oprostila se od svoje vjerne publike i otišla u mirovinu. Mirella Toić umjetnica je međunarodne reputacije i jedan od najboljih verdijanskih soprana uopće. Rođena je u Rijeci te nakon završene tehničke škole počinje učiti solo pjevanje.

Prva pedagoginja bila joj je Carmen Vilović dok je diplomirala na Akademiji za glasbo u Ljubljani u klasi prof. Ondine Otte – Klasinc. Kasnije se usavršavala kod KS Olivere Miljaković i KS Christe Ludwig u Austriji. Svoj debi ostvarila je u Operi u Mariboru kao Giorgetta u Plaštu G.Puccinija. Nakon toga postaje solisticom Mariborske opere, a onda odlazi u angažman u Njemačku. A 1988. dolazi u Rijeku i postaje prvakinja opere. Tu započinje era Mirelle Toić u Rijeci, obilježena izuzetno širokim repertoarom i baršunastim interpretacijama obljubljenim od publike i kritike. Mirella Toić postaje i ostaje dokaz vitalnog intenziteta Riječke opere. Njezin širok repertoar uključuje plejadu Verdijevih heroina, od Amelie do Leonore pa sve do Elisabete u Don Carlosu ili Giseide u Lombardijcima. A posebno mjesto u lepezi Verdijevih junakinja dati ćemo Violetti Valery poznatijoj kao La traviata. Malo se naših sopranistica može pohvaliti tako širokim verdijanskim repertoarom. No, osim Verdija bila je sjajna Tosca i tragična Cio – Cio San u Puccinijevim operama.

Jedna od njenih antologijskih interpretacija je  Bellinijeva Norma. Pjevala ju je na vrhuncu snage i to je bio povijesni događaj za Riječku i Hrvatsku operu u cjelini. Mirella Toić kao Norma ovjenčana je mnogim nagradama struke te se o njoj kao Normi dan danas s nostalgijom govori. Brižno njeguje i koncertni repertoar. Otpjevala je sve važnije sopranske dionice od Requiema Mozarta i Verdija i  pa sve do solo popijevke. Što se tiče solo popijevke u novije vrijeme posebno je zaslužna za revitalizaciju djela Milutina Polića. Kroz CD Hrvatska sakralna glazba Zajc, Jelić, Kolb, Kuntarić, dala je  osobit doprinos sakralnoj glazbi, nerijetko zanemarivanoj. Na navedenom joj treba zahvaliti jer je tako očuvala pluralnost Hrvatskog kulturnog corpusa. A posebno mjesto u umjetničkoj duši Mirelle Toić zauzimaju Hrvatski autori: Zajc, Lisinski, Papandopulo ( u čijoj je operi Sunčanici nastupila par dana prije maestrove smrti) i Ivan Brkanović. Posvetila se i pedagoškom radu te odgojila nove generacije pjevača. Njezine kristalno čiste visine, eterična piana, savršena postavljenost i dramatska protkanost glasa niti jednog ljubitelja opere nisu mogli ostaviti ravnodušnim.

Kritika ju je opisivala kao „najbolji sopranski glas u našoj sredini“. Izdala je i dva nosača zvuka arija i dueta s Ratomirom Kliškićem, pod ravnanjem Nikše Bareze. Osobno, posebno pamtim duet Leonore i Lune iz Trubadura G. Verdija, kao prvi susret s Mirellinim savršenim zapjevom. Svojevremeno je bila pozvana da otpjeva Traviatu kao jedina zamjena za Monserat Caballe, što se na kraju nije ostvarilo zbog rata u RH. Također u posljednjih 5 godina prihvatila se i suvremenih opera. Oproštajni koncert Mirella Toić održala je u pratnji orkestra i zbora svoje matične kuće. Orkestrom je ravnao maestro Igor Vlajnić, dok su joj se na pozornici pridružili kolege: Vanja Zelčić, Robert Kolar, Davor Lešić i Slavko Sekulić. Koncert je počeo prizorom Norme i Arijom Casta Diva, gdje smo ponovo mogli čuti kristalne visine omiljene primadone.

Nastavilo se komediografskom ali koloraturno akrobatskom arijom lutke Olimpije iz Hoffmanovih priča koju je otpjevala Vanja Zelčić. Nakon toga vidjeli smo prizor iz opere Krabunji Ples s Mirellom Toić i Robertom Kolarom. Nastavilo se u verdijanskom zanosu s prizorima iz Don Carlosa gdje se primadoni pridružio Slavko Sekulić. Nakon stanke čuli smo ariju Tosce, iskonsku bit svake operne umjetnice, živjeti za umjetnost i ljubav u ariji Vissi d’ arte. Davor Lešić otpjevao je nastupnu ariju tenora, također iz Tosce. Nakon napolitanskih kancona i još nekoliko arija iz pera Verdija i Straussa, uslijedio je protokolarni dio. Najprije su se Mirelli i publici obratili koncert majstor Romeo Drucker i zborist Saša Matovina. Nakon toga intendant Marin Blažević te gradonačelnik Vojko Obersnel . Koji su održali kratke prigodne govore te zasuli slavljenicu prigodnim poklonima.

Pročitano je i nekoliko pisama pristiglih u povodu koncerta. Osim strukovnih udruženja, pisanim putem, obratila se i ministrica kulture dr.sc. Nina Obuljen Koržinek, čije je pismo po mom skromnom mišljenju bilo najbolje intonirano. Na kraju se Mirella Toić obratila svima te zahvalila svima na bezuvjetnoj podršci. Publika ju je ispratila uz ovacije i na nogama, cijeli teatar je disao kao jedno i poklonio se svojoj primadoni čije će ime u povijesti Zajca ostati upisano zlatnim slovima. I na kraju ako smijem dodati, da već gotovo 10 godina osobno poznajem Mirellu Toić i svaki put kada se sretnemo i razgovaramo o životu i glazbi (za nas neodvojivo jedno od drugoga) to je uvijek  posebno iskustvo koje vrijedi doživjeti. Draga Mirella hvala vam na svemu i kao što ste sama rekla doviđenja ne zbogom, još ćemo se mi gledati na relaciji pozornica – gledalište.