Povežite se s nama

Mozaik

Riječka tattoo artistica Mia Kulić o povezanosti tetoviranja, navijanja i lokalpatriotizma

Objavljeno

na



U posljednjih otprilike 15  godina u Rijeci se polako, skoro pa potajice, ali jako sigurno i “riječki” samouvjereno razvijao masovni trend tetoviranja među ljudima oba spola, neovisno o godinama, svih profila interesa i svjetonazora. Međutim, nije bilo oduvijek tako. Riječka se tattoo scena stvarala paralelno kako je sazrijevala generacija kultnih riječkih okupljališta s kraja ’80 – tih i početka ’90 – tih godina. Danas su to sve odlični i prepoznatljivi majstori koji su na svojim leđima iznijeli jednu od najjačih, ako ne i najjaču tattoo pozornicu u Hrvatskoj koju u zemlji i svijetu svojim radom predstavlja i riječka tattoo artistica Mia Kulić. Radi se o mladoj ženi koja se tetoviranjem počela baviti još za vrijeme studija likovne kulture i kiparstva i to na poticaj i uz pomoć svojih, tada već afirmiranih, kolega.

– Ja nisam krenula „prirodnim“ putem s te, po mome mišljenju, bolje „podloge“ tadašnje gradske punk scene s koje su krenuli mnogi moji kolege. Sjećam se svoje prve mašinice koju sam kupila od jednog među najboljim riječkim tattoo artistima. S tom mašinicom sam probijala led kao „štreberica“ koja se na fakultetu zaljubila u tetoviranje kao u čistu umjetnost, govori nam u razgovoru Mia koja je tijekom narednih 15 godina napredovala učeći i radeći po mnogim europskim gradovima poput škotskog Aberdeena, španjolske A Coruñe ili Bilbaa, Welsa u Austriji, Zuricha i St. Gallena u Švicarskoj, dok je neko vrijeme boravila i u Americi, na Floridi i u Južnoj Karolini:

– Ono što je za Rijeku posebno je da je, kao i u drugim lučkim gradovima u kojima sam boravila, tetoviranje neodvojivo od osjećaja pripadnosti, od lokalpatriotizma i to najviše među pomorcima i članovima navijačkih skupina ili među navijačima općenito. Gradovi na moru su unutar sebe puno socijalno povezaniji, stanovništvo je otvorenije pa je u tom smislu i umjetnost tetoviranja u njima slobodnija, da tako kažem, ekstremnija u odnosu na kontinentalne gradove.

Rijeka svoju današnju scenu i dosta izraženo zajedništvo među tattoo artistima, priča nam Mia, može zahvaliti „ledolomcima“ koji su počeli crtati prve old school tetovaže na navijačima s Kantride početkom devedesetih, a danas očevima generacija koje su od njih naslijedile od njih i ljubav za „Rijeku“, ali i ljubav za crtanje po tijelu:

– Te pionirske generacije navijača koje su prepoznale tetoviranje kao estetski izraz pripadanja kraju u kojem žive i klubu za koji navijaju specifične su po old school, punim i debelim linijama svojih tetovaža, dok mlađe generacije obilježavaju i trendovi u tehnikama i motivima koji su nastajali tijekom godina, ponešto zahtjevnijim, no jednako efektnim. Međutim, unatoč razvoju modernih tehnika u svijetu tetovaže, klasične, tradicionalne tehnike i danas više nego cvatu u našem gradu. Među motivima koji se u Rijeci najčešće „vrte“ ističu se: morski pas, armada brodova, zatim i poznata galija sa zastave riječke „Armade“, različite varijante morskih valova, osti sa šiljcima, odnosno trozubi, u novije vrijeme koriste se i likovi iz mitologije poput Neptuna ili Posejdona. Tu su još i riječka ura, dvoglavi orao, Trsatska gradina ili Mir junaka. Moram reći kako su te neke rane godine obilježile, ali i održale se do danas i tetovaže natpisa, tzv. lettering, riječi „Armada“, uzrečice „Krepat ma ne molat“, “Rijeka u srcu”…, kao, također, vrijedni elementi riječke, dosta moćne, navijačke ikonografije, ispričala nam je naša gošća.

Tetoviranje navijačkih simbola je uvijek aktualno

U Rijeci se tetoviraju i muški i ženski navijači kroz čije je tetovaže često vidljiv i njihov stil navijanja: – Pa da, ja bih iz svoje radne prakse podijelila navijačko tetoviranje u tri okvirne skupine. Prva bi bila skupina koja se tetovira kada cijeli grad preuzme euforija u odnosu na uspjehe riječkih nogometaša. 2017., nakon povijesnog uspjeha HNK Rijeka, zanos cijelog grada koji je bilo moguće skoro pa i dotaknuti, razlio se, naravno, i po tetovažama jako velikog broja ljudi koji su se u to vrijeme odlučili tetovirati. U drugu skupinu spadaju „klasični“ navijači koji su redoviti na utakmicama, koji prate „Rijeku“, no možda se neće tek tako, bez povoda istetovirati navijačkim i motivima našeg kraja, dok su u trećoj oni koji se uvijek tetoviraju i to isključivo zbog velike ljubavi i navijačke strasti za „Rijeku“. Oni se pritom ne ograničavaju niti trenutnim plasmanom kluba, niti odabirom mjesta na tijelu za svoju tetovažu. Njima je, dapače, izraziti ponos i čast, primjerice kod rukovanja, izložiti vidljivo i tetovažu kao simbol pripadnosti onoga čemu posvećuju svoje slobodno vrijeme, energiju, a u konačnici i novac jer znamo da ima utakmica, i domaćih i u gostima, koje prate samo najvjerniji. U sva tri slučaja isprepliću se svi motivi, no razlikuju se u odabiru mjesta koje se tetovira te u konačnom izgledu crteža: što su navijači strastveniji to je intenzivniji i ikonografski prikaz, neovisno o stilu ili tehnici. Tako, npr. riječkog pešekana možete vidjeti na ženama kao slatkog, morskog psića s diskretno istaknutim bojama „Rijeke“, s jedne strane, dok druge strane, uglavnom ne možemo govoriti o istoj razini navijanja i osjećaja pripadnosti kao kod, primjerice, jedne moje prijateljice, prisutne na svakoj utakmici i po svakom (ne)vremenu koja preko cijelih leđa ima istetovirana dva morska psa koja jedan drugome love rep.  Intenziteti i dimenzije motiva su jači, odnosno veći, prema onome koliko se i samo navijanje ozbiljnije shvaća, ali i živi.

Rijeka Tattoo Expo – mjesto prezentacije zajedništva i kvalitete rada

Mia je nekoliko puta u našem razgovoru spomenula i Rijeka Tattoo Expo, manifestaciju koja iz godine u godinu postaje sve atraktivnija na inozemnoj tattoo sceni te, osim što okuplja tattoo artiste iz svih dijelova Europe, u zadnje vrijeme okuplja i sve veći broj posjetitelja iz stranih zemalja:

– Podignuti na noge jedan takav projekt i uspjeti od riječke konvencije stvoriti prije svega mjesto druženja i prezentacije kvalitete, a ne mjesto velike zarade, što je slučaj s mnogim konvencijama na kojima sam sudjelovala i sama, e to je velika stvar u našoj branši. Po tome je riječka konvencija poznata i to zahvaljujući entuzijazmu svih sudionika, no najviše same organizatorice, moje imenjakinje, Mije Mohorić, inače također strastvene navijačice. Kada je već tema navijanje, ne mogu zanemariti da baš dečki iz „Armade“ uvijek rado pomažu na konvenciji. To je ono što me kod naših navijača i inače posebno fascinira – kada se grad ili, evo u slučaju korone i potresa, cijela zemlja paralizira, tko prvi pokaže složnost i jedinstvo? Sve hrvatske navijačke skupine. One, usudim se reći, čuvaju integritet grada, ali i zemlje, neovisno o tome što se kasnije vrate u svoje gradove i „ratuju“ jedni protiv drugih, zaključila je sugovornica za portal HNK Rijeke.

Marketing
Marketing
Marketing

Facebook video

Drive in party na Kantridi

Fiuman Plus

Facebook

Instagram