– Oprostite, gdje se nalazi Wenzelova ?

– Joj žao mi je, doista ne bih znala (vadi mobitel).

– A niste iz Rijeke?
-Jesam, jesam… Samo pričekajte trenutak, da provjerim na karti.

(…)

Ahaaaaaaa!! Pa to je kod kazališta! Znači, samo hodajte prema Mrtvom kanalu ( to vam je tamo kod onog mosta) i doći ćete do parkirališta Delta s čije desne strane ćete ugledati stražnju stranu kazališta. E, točno tamo !

Koliko puta vam se dogodilo da adresa traženog mjesta u Rijeci zvuči kao da se nalazi u drugoj državi? A koliko puta ste shvatili da se ta ista ulica kojoj prvi puta čujete ime nekim čudom našla na mjestu kraj kojeg prolazite svaki dan?

Ili da postavimo pitanje iz druge perspektive; koliko puta vas je Riječanin u svome gradu uputio na točnu adresu bez pomoći karte (ukoliko nije poštar) ?

Među nekolicinom (pretežito mladih) ljudi koji su došli živjeti u Rijeku, izrazito česta tema je upravo spomenuti fenomen nepoznavanja ulica koji iz našeg kuta zapravo širi spektar zanimljivosti koje živimo u našem gradu, a često ga nismo ni svjesni.

• – Sutra idemo skupa na bus doma ?
• – Može, pričekaj me na Slavici !

Je li zbog svoje veličine i brdovitosti koja ne zahtijeva nužno snalaženje po ulicama ili pak zbog nekadašnjih mjesta koja Riječani ne zaboravljaju – ne znamo, ali ono što je sigurno jest da je Rijeka jedan od gradova čiji mentalitet ne pamti ustrojstvo kvartova i ulica (čak ni u samom centru grada) i rijetko se odriče ustaljenih, starih, danas čak i nepostojećih naziva mjesta (Via Roma, Riječka banka, Karolina riječka, Slavica, Dva lava….) za razliku od primjerice Zagreba, Splita ili kojeg drugog grada čiji stanovnik, provodeći vrijeme u Rijeci, često upamti imena većeg broja ulica nego Riječanin sam.

Ipak, nepoznavanje i neznanje u ovom slučaju nećemo izjednačiti već samo ukazati na još jednu specifičnost riječkog načina života, ali i upozoriti posjetitelje grada da se vrlo dobro informiraju prije nego pomoć potraže na Korzu.