Povežite se s nama



Mislav Lešić, student pete godine Akademije Primijenjenih umjetnosti u Rijeci, održao je otvorenje svoje izložbe ”Rulja na dasci” u petak 15.04.2016, navečer, u kafiću ”Dnevni boravak”. Kao prava potpora pokazao se dolazak ostalih studenata i poznanika. Atmosfera je zračila toplinom, te se moglo vidjeti puno zadovoljnih lica. Ugodna glazba, zanimljivi radovi i razni osmjesi publike činili su intimnu atmosferu u kojoj se možete samo prepustit i uživati. Mislav Lešić zahvalio je svima na dolasku te pokazao talent koji gaji prema usnoj harmonici i gitari. Njegovi radovi su poprilično zanimljivi, pa sam ga odlučila intervjuirati.

Zašto si svoje portrete slikao na dasci?

”Htio sam nešto drugačije započeti. Cijelo sam vrijeme radio na platnu , pa sam odlučio uzeti mali predah i raditi na dasci. Prošle godine napravio sam par brzinskih radova na dasci i davali su mi neki svoj poseban štih. Započeo bih raditi neke studije , no pozadinu bih ostavio golu i tu je stvar profunckionirala . ”

Što te inspiriralo za seriju radova ”Rulja na dasci”?

”Naišao sam na neke jugoslavenske časopise, poput „Starta“ i „Veselog Svijeta“ na okolnim buvljacima. Bili su puni odličnih, starinskih fotografija iz 70ih i 80ih godina. U njima sam našao jedan portret koji je ispod nosa bio pokriven kaputom, vidjelo se samo pola lica i to mi je dalo ideju da počnem „rezat“ portrete. To sam uzeo kao vježbu za portretiranje, no kasnije sam proširio ideju do „opisa čovjeka“. Zanimljivo mi je bilo kako su drugi ljudi reagirali na studije – zbog manjka jednog dijela lica prepoznali bi neke svoje prijatelje ili poznate osobe, što bi činilo identitet portretirane osobe slobodan za svakakve interpretacije. Ali općenito inspiraciju najviše dobivam preko tuđih radova, glazbe i druženja. Dobro je dijeliti ideje s drugim umjetnicima, jer katkad možeš biti sam u tom svom svemiru.“

lesicJesi li slikao ljude koji su te nadahnuli, koji ti nešto znače?
„Naravno, često volim stvarati male posvete ljudima koji zrače dobrom energijom i inspiracijom tako da ni ova serija nije mogla bez toga. Htio sam cijeloj seriji dati malo promišljeniji ton pa odatle i triptih „Opis čovjeka“. Na prvoj dasci se nalaze ljude koje poznajem – uski krug ljudi u kojem se krećem i koji zapravo utječe na mene kao osobu i umjetnika. Druga daska su ljudi koje ne poznajem – našao sam u starom primjerku Colorsa fotografije ljudi koji žmire, i to mi je bila savršena asocijacija da nekog ne poznajem, jer mu ne mogu gledati u oči. Treća daska je zapravo odgovor na tvoje pitanje – to su ljudi koje bih volio upoznati, i tu se nalaze meni dragi umjetnici i znanstvenici koji su me potakli na puno dobrih misli i pitanja ”

Kojim se temama u slikarstvu najviše baviš?
”Zanima me ljudsko tijelo, njegov život i priroda. Zadnje vrijeme radim na seriji slika pod nazivom ” Ljudi koji čekaju“ gdje prikazujem svakodnevne scene ljudskog čekanja u svim svojim varijacijama. Volim u sliku unijeti neku atmosferu s kojom se promatrač može poistovjetiti – jer svi mi ipak stalno nešto čekamo – zato upravo takve svakodnevne, obične scene smatram vrlo vrijednima.“

Koje pravce voliš u umjetnosti?
”Volim većinom slikarske pravce sa kraja 19. stoljeća kao realizam, impresionizam i secesiju. Prepoznajem se u figurativnom načinu stvaranja. Volim stvoriti scenu koja ljudima djeluje intimno ili otprije poznato, no sa nečime što ne očekuju. Uživam i u street artu, volim njegovu totalno suprotnu filozofiju od slikarstva. Njegova spontanost i prolaznost uvijek djeluje svježe na ulicama grada. Od malih nogu sam čitao i stripove pa takav grafički pristup mi isto nije stran – uvijek volim pročitati dobar strip, vidjeti dobar cover albuma ili poster, pa zadnje vrijeme isto naginjem malo i na tu stranu. ”

Koliko imaš iskustva u samostalnim izlaganjima?
”Prošle godine sam samostalno izlagao isto u ”Dnevnom boravku”, a pred dvije godine u Zagrebu u galeriji „SIVA“. Jako volim atmosferu i prostor „Dnevnog boravka“ jer uvijek djeluje prijateljski i opuštajuće. Iako to nije prestižna galerija, jako mi je drago da mogu imati izložbu u ovom malom, ugodnom ambijentu uz krug dragih prijatelja. Ali, zasad najčešće izlažem grupno. Do grupnih izložbi je lakše doći dok si student, jer samostalne izložbe traže ozbiljan ciklus i afirmirano ime – no sviđa mi se svijet snalaženja. ”

Da li možeš reći za sebe da si stvorio neki prepoznatljivi stil?
”Ne bih rekao da sam stvorio svoj stil. Pod utjecajem sam drugih umjetnika, kao i svi mi . Brijem na ono što volim i kroz to pokušavam najjasnije izraziti ono što želim. Pokušavam cijelo vrijeme graditi ukus na klasičnoj i modernoj umjetnosti te odatle stvoriti svoj vizualni jezik. Teško je u ovom dobu biti inovativan i raditi nešto što nitko drugi nije, pa me ta utrka ni ne zanima. Ali, obraduje me kada netko sam zna da se radi o mojoj slici ili prepozna moj rad na ulici.“

Da li bi se htio baviti samo slikarstvom?
”Ne, nipošto samo slikarstvom. Želim stvarati neopterećen tehnikom i medijem, ali jedno stoji – slikarstvo najviše volim. Želim se baviti i drugim likovnim umjetnostima, kao i sa glazbom. Puno toga zapravo stoji sa strane i čeka višak slobodnog vremena, ali dok se to ne desi : ulje i ja – prijatelja dva.“