Sanchez: Capello je moj nogometni otac, a u Realu dijeliti svlačionicu sa Šukerom i Seedorfom bilo je nevjerojatno

Sredinom rujna počela je riječka avantura Victora Sancheza. Španjolac je za Dnevnik Nove TV novinaru Josipu Čabraji otkrio kakvi su dojmovi tjedan dana nakon povijesne pobjede nad Hajdukom, ali i kako mu je u madridskom Realu bilo dijeliti svlačionicu sa Šukerom, Seedorfom i ostalim zvijezdama.

Gospodine Sanchez, dva mjeseca ste sada u Rijeci, no počnimo s najrecentnijim događajem. Vaša povijesna pobjeda u Jadranskom derbiju protiv Hajduka 5:0. Možete li nam reći kakvi su osjećaji tjedan dana poslije utakmice?

”Osjećaj je kao da se to dogodilo jako davno. Ovaj ludi raspored tjera nas da se fokusiramo već na iduću utakmicu. Naravno, odradili smo sjajnu utakmicu, povijesni rezultat. Jako sam sretan jer su navijači mogli uživati u jednoj posebnoj nogometnoj utakmici koju će dugo pamtiti zbog povijesnog rezultata koji smo napravili. Za mene je ovaj rezultat važan, ne samo zbog zadovoljstva navijača i igrača koje su zaslužili, nego i zbog toga što smo na travnjaku vidjeli da stvari nisu baš takve kako ih pokazuje tablica.”

No, prije Hajduka, Rijeka je igrala rekao bih toplo-hladno. Činilo se kad bi Rijeka napravila jedan korak naprijed, uslijedila bi dva koraka natrag. Koliko vam je važna konzistentnost?

”Da, konzistentnost je ključna točka za momčad koja želi biti prvak. Morate biti konzistentni, ali i uravnoteženi. Imati ravnotežu između kapaciteta za napad i između kapaciteta za obranu. Mi napredujemo, to je za mene najvažnije. Momčad ima jasan pozitivan pomak, nadam se kako ćemo uz to dobiti i konstantu te rezultate.”

U Rijeku ste došli u rujnu. U kakvom mentalnom stanju ste zatekli svlačionicu?

”Moje igračko iskustvo dovodilo me u situacije da kada osvojite prvenstvo ili pobijedite važnu utakmicu, ono što se događa idućih dana ili iduće sezone je jako teško za igrače. Tu se pokaže pravi pobjednički mentalitet. Kada gledate prave prvake i njihovu sposobnost da pobjeđuju. Nakon što osvojite titulu, vrlo se teško probuditi idući dan i natjerati sebe da trenirate još jače. Zato što naš mozak teži tome da nas zaustavi. Što se tiče pobjeda… Svatko se sjeća one posljednje pobjede ili slavlja nakon pobjede ili sreće zbog titule. No, put do titule je jako težak. Svi natjecatelji jako pate.”

U vašoj igračkoj karijeri treneri su vam bili mnoga velika imena. Jedan od njih zasigurno je i Fabio Capello, no što biste rekli, koji trener je najviše utjecao na vaš trenerski stil?

”Fabio Capello je za mene možda i nogometni otac. Kada se formirate kao trener, onda shvatite tu profesiju. Tako da sam počeo shvaćati sve trenere u svojoj karijeri, čak i one prema kojima sam bio kritičan. Jer sa svojim tadašnjim mentalitetom igrača nisam još bio spreman shvatiti mnoge odluke u nogometu.”

Dijelili ste svlačionicu u Real Madridu s nekim velikim imenima poput Davora Šukera, Clarencea Seedorfa, Predraga Mijatovića, kako je bilo igrati s takvim imenima?

”Igrati s takvim igračima je nevjerojatno. To je ostvarenje sna. Imam vrlo dobar odnos s puno njih. Posebno sa, spomenuli ste ih, Clarenceom Seedorfom i Peđom Mijatovićem. I dalje se čujemo vrlo često i imamo jako lijepe uspomene.”