Izborni je ciklus završio, relativni pobjednik je poznat, a izvjesno je tko će se narednih četiri godine igrati sa živcima nedužnih (?!) građana Hrvatske. Osim ako se u međuvremenu ne dogodi obrat kakvih nismo lišeni u novijoj političkoj povijesti.

Ovi izbori su pokazali kako pobjednik izbora ne mora biti samo jedan. Najveći pobjednik, onaj koji je osvojio relativnu većinu u Hrvatskom saboru, dakako je HDZ predvođen novim predsjednikom Andrejem Plenkovićem. Usprkos negativnoj percepciji u medijima, nedavnim tektonskim poremećajima na našoj političkoj sceni, kontroverznim potezima poput rušenja vlastitog premijera i vrlo zanimljivim kadrovskim rješenjima na ključnim pozicijama u izvršnoj vlasti, HDZ je osvojio 61 mandat u hrvatskom parlamentu. Njegov koalicijski partner MOST kojemu su mnogi predviđali političku smrt, osvojio je velikih 13 mandata i ponovo će igrati glavnu ulogu u pregovorima o sastavljanju saborske većine i Vlade RH. Pobjednikom se može smatrati i koalicija predvođena Živim zidom koja je osvojila čak osam puta više mandata nego na izborima 2015. Jednostavnije, 8 mandata.

Osim nekih marginalnih redikuloznih skupina poput gomile pravaških opcija, Hrvatskih laburista i koalicije okupljene oko Stipe Petrine, jedini istinski gubitnik ovih izbora jest SDP i posebno Zoran Milanović. Pod njegovim je vodstvom, druga najveća stranka u Hrvata doživjela treći uzastopni poraz. Poraz SDP-ovog kandidata Ive Josipovića na predsjedničkim izborima bio je velik udarac za tadašnjeg premijera Milanovića. Poraz od Tomislava Karamarka i Bože Petrova trebao je Milanoviću biti jasan znak da se povuče iz aktivne politike, ali on se uz pomoć svojih vjernih suradnika još jednom uspeo na SDP-ov tron. Treći poraz doživio je u nedjelju kada je, usprkos velikim očekivanjima, njegova Narodna koalicija osvojila svega 54 saborska mandata. Kako bi izbjegao puč u stranci, Zoran Milanović sutradan je najavio kako se neće više kandidirati za mjesto predsjednika partije. Tim je riječima najavio svoj politički kraj. Na radost i veselje mnogih članova koji su priželjkivali njegovu ostavku.

Igre prijestolja u SDP-u tek su počele, a već se nagađa o mogućim kandidatima za novog šefa partije. Kandidaturu je najavio Ranko Ostojić koji je slovio za Milanovićevog čovjeka. Njegov patron bi radije na svom mjestu vidio svog šefa izbornog stožera Sinišu Hajdaša Dončića. Ipak, među proleterima najbolje kotira europarlamentarac Tonino Picula koji je sinoć na svom facebook profilu u račanovskom stilu potvrdio kandidaturu.

Ključnu ulogu u preslagivanju na SDP-ovski način trebale bi odigrati najjače organizacije partije. Ona zagrebačka i ona riječka. Nije tajna da se šef zagrebačkog SDP-a Davor Bernardić i najjači SDP-ovac zapada Zlatko Komadina simpatiziraju, ali mnogo toga će ovisiti i o velikom vođi riječke stranačke organizacije Vojku Obersnelu koji više neće moći hiniti neutralnost.

Članstvo riječke partije bijesno je na partijsko vodstvo zbog izrazito slabih izbornih rezultata u osmoj izbornoj jedinici. U tradicionalnom bastionu ljevice, Narodna koalicija dobila je svega šest mandata iako su očekivali barem osam. K tome, šesti mandat osigurali su prebrojavanjem posljednjih listića tek oko 3 sata ujutro. Iako je u osmoj izbornoj jedinici osvojio više preferencijalnih glasova nego cijela MOST-ova lista, riječki SDP-ovci prstom upiru u Željka Jovanovića kao najvećeg krivca za izborni debakl.

U riječkom stožeru kao da su očekivali ovakav rezultat. Prema navodima onih koji su se našli u stranačkim prostorijama, atmosfera nakon DIP-ovih priopćenja nije bila turobna. Naprotiv, neki kao da su se nadali porazu svoje stranke.

Viđeniji riječki SDP-ovci, nakon izbora oglasili su se i na društvenim mrežama. “Došlo je vrijeme da padnu neke vrlo ozbiljne ostavke”, napisao je član predsjedništva riječke organizacije Vojko Braut jutro nakon izbora na svom facebook profilu. Predsjednik riječkog Foruma mladih, Sanjin Matijević bio je mnogo oštriji: “Dragi moj, da si ovo napravio prije godinu dana, to bi bilo pošteno i ispravno. Međutim, nakon sto si dijelio, raspuštao, programski nas devastirao i odveo u provaliju, nemam što drugo reći nego zbogom i ne vračaj se, zajedno s onima koji su s tobom bili nositelji takve pogubne politike.”

Činjenica jest da na listi Narodne koalicije za osmu izbornu jedinicu nije bilo mnogih zvučnih imena iz SDP-a. Razloga je mnogo, osim što su mnogi bili nezainteresirani za aktivno sudjelovanje na ovim izborima, liste su se slagale na Iblerovom trgu što nije odgovaralo lokalnim partijskim čelnicima. Glavni kriterij za slaganje lista bila je, prema navodima naših izvora iz SDP-a, podobnost. Sastav lista bio je svojevrsni rezultat obračuna nakon unutarstranačkih izbora. Osim toga, u stranci su nezadovoljni visokim mjestom koje je pripalo HNS-u. Kandidati HNS-a, Nada Turina Đurić i Andrej Poropat zajedno nisu osvojili niti 5 % svih glasova liste, a dobili su jedan saborski mandat koji je mogao pripasti SDP-u. S druge strane svi ostali kandidati SDP-a zajedno, osim Peđe Grbina i Željka Jovanovića osvojili su jedva 10 % glasova liste. Jedini koji je opravdao svoje visoko mjesto bio je predsjednik HSU-a Silvano Hrelja osvojivši 5 209 glasova.

Jovanović i Grbin slove kao najbliži suradnici Zorana Milanovića i kao takvi primit će najviše udaraca u predstojećim unutarstranačkim sukobima. Ogroman kapital obojici predstavljat će više od 12 000 preferencijalnih glasova svakome, koliko su osvojili na nedjeljnim izborima. Nema sumnje da će obojica politički preživjeti, no njihovu sudbinu neće dijeliti mnogi koji su svoje političke karijere bazirali na poslušnosti vodstvu stranke umjesto na programskim načelima.

No, politika jest umijeće mogućega pa je za očekivati da nekoga od sadašnjih Milanovićevih/Jovanovićevih obožavatelja vidimo u “zagrljaju” budućeg predsjednika SDP-a. Igre prijestolja u SDP-u tek su započele.