Šestero Riječana u akciji “Jedna noć pod zvijezdama” postalo beskućnici na jednu noć

Depaul Hrvatska je tijekom prošlog vikenda, taman usred prilično velikog nevremena, organiziralo po drugu godinu akciju “Jedna noć pod zvijezdama” u kojima svi oni koji to žele mogu iskusiti na jednu noć iznimno težak beskućnički život.

Evo što su rekli Riječani uoči noći koju su proveli na otvorenom:

Marko: Sudjelujem u akciji “Jedna noć pod zvijezdama 2″ jer beskućništvo nije izbor, životne okolnosti nas mogu dovesti do toga da ćemo biti potrebni tuđe pomoći.”

Damir: “Volontirajući u vanjskom radu Depaul Hrvatske susrećem se s uličnim beskućnicima i njihovom težinom života. Nitko to ne može razumijeti ako sam ne proživi. Zato spavam.”

Ivana: “U današnjim vremenima beskućništvo se može dogoditi svima nama, jedna večer neće promijeniti njihove živote, ali će u meni pobuditi veću zahvalnost za sve što imam”

Monika: “Spavam iz solidarnosti za one koji nemaju blagodati topline vlastitog doma i ovime želim osjetiti barem djelić njihove svakodnevnice.”

Petra: “Spavam na otvorenom jer želim suosjećati, barem na kratko proživjeti i što bolje razumjeti sve ono s čime se bore ljudi s kojima i za koje radim u Depaul Hrvatskoj.”

Rešid: “Prije 12-13 godina sa svoje troje djece bio sam na korak prema beskućništvu. No, Božjom pomoću i vlastitim radom uspio sam se izvući iz teške životne situacije. I zato sam uvijek svjestan da se beskućništvo može dogoditi svakome i da je potrebno senzibilizirati javnost i biti osjetljiv za za potrebe onih kojima je naša pomoć najpotrebnija. Zato spavam”.

Ujutro su Damir i Petra s javnošću podijelili svoje dojmove:

Damir: “Noć je započela dobro i mirno. U četiri sata zapuhao je hladan vjetar i tada sam pomislio da je to moja stvarnost pod tmurnim nebom, ali to je bila samo jedna izazovna noć. Zahvalan sam na svemu što imam i želim kroz volontiranje u vanjskom radu Depaul Hrvatske beskućnicima pružiti nadu u bolje sutra”.

Petra: Ovo je naša druga “Noć pod zvijezdama”, za mene jednako teška kao i prošle godine. U noći, dok sam se pokušavala utopliti, osluškujući zvukove, javljaju se nove spoznaje i mnoga pitanja o svemu s čim se naši korisnici svakodnevno bore i suočavaju… Idem kući, a oni će i ove noći spavati pod otvorenim nebom. Ta činjenica me izaziva i potiče na djelovanje.”