O danas održanom prosvjedu kulturnjaka na Korzu već ste mogli pročitati pismeno obraćanje riječkog pročelnika za kulturu Ivana Šarara, a o istoj temi kratko smo popričali i s jednom od članica pregovaračkog tima u ime sindikata djelatnika u kulturi, gospođom Ljiljanom Bevandić.
Za nju je, baš kao i za sve ostale sindikalne predstavnike i sudionike prosvjeda, današnji izlazak na ulicu vrlo vjerojatno početak novog kruga pregovora, nadaju se, sa završetkom boljim od trenutačnog stanja stvari.
Prema riječima gospođe Bevandić, pročelnik Šarar jest ponudio nove razgovore, ili nastavak pregovora, no o točnom terminu ‘razgovaranja’ još se uvijek ne zna ništa.
Ponovimo, povod ovome prosvjedu bili su do sada neplodonosni pregovori oko novog Kolektivnog ugovora koji se, već smo ranije spomenuli, vode od studenog prošle godine. Naime, s prvim danom ožujka 2017. djelatnicima u kulturi istekao je dosadašnji KU, a trenutno se primjenjuje Pravilnik o radu s koeficijentima postojećih radnih mjesta te osnovica za plaće, smanjenih s prvim danima krize. Poznato je kako sindikati u pravilu nemaju utjecaja na Pravilnike o radu, koji su pak podložni promjenama gotovo pa na dnevnoj bazi. Pravilnici o radu pod ingerencijom su Upravnih vijeća u kojim su sindikati u definitivnoj manjini.
Sindikalisti zamjeraju mjerodavnima činjenicu prema kojoj, kako navode, u novom KU nije navedena cijena rada što ih stavlja u neravnopravan položaj s ostalim kulturnim institucijama u Rijeci, a kojima je osnivač Županija. Sindikati traže povratak na staro, ne povećanje plaća nego vraćanje onih materijalnih prava koja su im bila ustegnuta u jeku krize (za koju još ne znamo pravo je li završila ili nije, op.a.)
Prema riječima gospođe Bevandić, jedna od često korištenih fraza tijekom pregovora bila je i ‘fleksibilizacija postojećeg sustava u kulturi’. Na naše pitanje o tome što bi zapravo značila ta fleksibilizacija konkretno, gospođa Bevandić je, pomalo ironično, rekla kako to zaista nitko od sindikalista ne zna. Jer fleksibilizacija može značiti i smanjenje radnih mjesta odnosno preraspodjelu radnih sati na manji broj djelatnika… Uistinu, u Hrvatskoj riječ ‘fleksibilizacija’ može biti shvaćena na mnogo načina.
Ono što je prosvjednike danas ipak razveselilo jest, osim značajnog broja okupljenih, izostanak neželjenih provokacija, s obzirom na napise koji su se pojavljivali zadnjih dana na društvenim mrežama.
I gospođa Bevandić i ostali sindikalisti još jednom napominju kako zapravo nema ništa poetičnoga u tome da svoja materijalna prava tražite na ulici, ali je, eto, ponekad potrebno. Nije im bio cilj pozivanje na linč niti gradonačelnika niti pročelnika za kulturu. Cilj im je bio skretanje pozornosti na njihova otvorena pitanja uz korištenje legitimnih demokratskih alata – prosvjeda.
I njima i zainteresiranoj javnosti ostaje za vidjeti što će budućnost donijeti u novim pregovorima oko Kolektivnog ugovora.Sindikati tvrde, Grad je na potezu. Grad koji ujedno nosi i laskavu koliko i odgovornu titulu Europske prijestolnice kulture 2020.
