Slavna Karita Mattila oduševila riječku publiku

U posljednjih nekoliko godina uprava HNK Ivana pl. Zajca navikla nas je na atraktivne koncertne programe svjetskih opernih zvijezda. Ovom prilikom pred publiku riječkog teatra izašla je slavna finska sopranistica Karita Matilla, riječ je o pjevačici bogate karijere u koja je surađivala s  najvećim autoritetima iz svijeta opere tj. klasične glazbe. Mattila je ostvarila i bogatu diskografiju koja služi kao ogledni primjer njenog besprijekornog umijeća koje desetljećima oduševljava publiku i kritiku. Karita Matilla njeguje iznimno širok repertoar koji se proteže od Wagnera i Puccinija do suvremenih skladatelja. U Rijeci je nastupila uz Riječki simfonijski orkestar pod ravnanjem  maestra Villea Matvejeffa,  koji je Mattilin dugogodišnji suradnik i prijatelj. Posebna sinergijska poveznica među njima  činjenica je da su oboje Finci.

Koncert je započeo u duhu Finske s dva broja iz opusa Jeana Sibeliusa. Najprije je orkestar svirao Pahjolinu kći gdje se posebno isaktnula puhačka sekcija, a i dirigentov senzibilitet za polaganija tempa.  Pjesma Djevojka se vratila s ljubavnog susreta poslužila je za prvo predstavljanje Karite Matille auditoriju Zajca. Uvertira operi Rusalka Antonina Dvoraka, iako programataski opravdana, ipak nije dovoljno atraktivna numera za koncertni program. Karita Matilla pjevala je poznatu Himnu mjesecu te nam podarila rafiniranu interpretaciju s razrađenim i volumnioznim visinama. Čest gost koncertnih programa je i Intermezzo iz opere Manon Lescaut Giacoma Puccinija. Izvedba Riječkog simfonijskog orkestra bila je vrlo korektna, uz posebne pohvale čelistu Petru Kovačiću. Ariju Manon Lescaut Sola, perduta, abbandonata Karita Mattila izvela  je vrlo proživljeno uz dozu drmatičnosti kako bi nam dočarala Puccinijev veristički agens.

Nalis i Mattila

Drugi dio koncerta bio je potpuno usmjeren prema Richardu Wagneru. Tako smo najprije slušali uvertiru majstorovoj mladenačkoj operi Tannhauser koju je Matvejeff dobro zamislio, međutim, izvedba je patila zbog violinskog deficita. Uslijedila je arija Elizabete Tebi, draga dvorano koju je Mattila donijela prštavim atakiranjem. Kraj programa obilježili su Preludij i Izoldina Ljubavna smrt iz opere Tristan i Izolda. Finale opere u božanskoj interpretaciji Karite Mattile bio je jedan od najljepših glazbenih trenutaka ikada doživljenih i proživljenih u našem teatru. Publika je umjetnicu pozdravila toplim pljeskom te izmamila i dodatak.

Kada se podvuče crta bila je to ugodna i posebna koncertna večer koja će zauvijek ostati u srcima ljubitelja opere koji su imali prilike susresti slavnu pjevačicu.