Povežite se s nama



Često hodamo ulicom automatski, iz navike. Često popričamo sami sa sobom, jer je to jedino vrijeme kada stignemo konačno imati razgovor s pametnom osobom. Raspravljamo kasnimo li, što ručati, idemo li ovaj vikend van, odakle nam je poznata ona žena u žutom što je upravo prošla. Zapne nam za oko i dobar auto koji prolazi pored nas te možda pomislimo lopov, političar, tatin sin, ali sigurno nam ni u jednom trenutku nije u glavi nalazi li se nešto ispod nas. Osim naravno, ako nisi speleolog, (probajte brzo izgovoriti ovu riječ da Vam se jezik ne zapetlja!). Nalazi se, i to ni više ni manje nego na Zametu u Rijeci, na padini Ludvetoga brega, između gradske obilaznice i Ulice Ivana Čikovića Belog. Zametska pećina, zaboravljena, možda nepoznata novijim generacijama. Sam ulaz u ovu špilju smješten je uz gradsku prometnicu među stambenim zgradama te je jamskoga tipa što znači da je nalik bunaru s tlom koje naglo nestaje pod nogama.

Ulazak je olakšan postavljanjem metalnih stuba te nakon ulaza, dno naglo pada i glavni kanal vodi do dvorane visine osam metara. U nastavku se strop spušta, širi u najveću dvoranu promjera deset metara. Na jugoistočnom dijelu nalazi se veći kanal u kojem je nešto više špiljskih ukrasa u odnosu na ostatak pećine. Taj kanal završava rupom kroz koju se može doći do drugih kanala, ali to je namijenjeno samo za speleologe.  Nevjerojatna je činjenica da se praktički usred grada nalazi ovakva atrakcija, čija se starost procjenjuje između 20.000-30.000 godina.

  Guido Depoli, riječki povjesničar, speleolog i entomolog 1920. godine poduzeo je prvo poznato istraživanje Zametske pećine. Četiri godine poslije, u riječkom časopisu ”Fiume” objavljuje svoj članak ”La grotta di Zamet e la sua fauna” koji sadrži prvi opis, nacrt špilje, mikroklimatske izmjere te popis špiljske faune. Zanimljivi su navodi kako su špilju istraživali članovi udruge Club Alpino Fiumano uvrstivši je u svoj katastar pod rednim brojem 87. Osim toga u speleološkom Katastru područja Liburnije iz 1926. godine nalaze se podaci o čak tri špilje na području Zameta: Grotta I presso Zamet (današnja Zametska špilja), Grotta II presso Zamet te Grotta III presso Zamet. Daljnja istraživanja vrši 1928. godine speleolog i geolog Josip Poljak sa svojim suradnikom V. Ćubrilovićem bez navodno ikakvih spoznaja o prethodnim istraživanjima. U svojim radovima i člancima ponovno opisuje špilju, daje nova mikroklimatska mjerenja te izrađuje crno-bijele fotografije s prikazom unutrašnjosti. Po nekim podacima tada nalaze otkrića prisutnosti šišmiša, velikog potkovnjaka. Treći istraživač je 1954. godine Mirko Malez čiji izvještaj navodi da je ukupna dužina svih hodnika i kanala 200 metara.

Najveći posjeti događali su se tijekom šezdesetih godina zahvaljujući riječkim speleolozima koji su cijenili ljepotu, očuvanost te sadržaj ove pećine. Prestankom rada Speleološkog društva interesa za ovu pećinu više nema te ona jednostavno postaje zanemarena i uz to zagađena raznim otpadom. Ponovno njenu važnost dokazuje nasljednik Maleza, Srećko Božičević koji istražuje špilju 1977. godine za potrebe građevinskog Elaborata Stambeno  naselje  Malonji, Rijeka, te izrađuje četvrti nacrt ove špilje. U svom članku ”Zametska pećina: Nekada, sada i u budućnosti” uspoređuje promjene koje su se događale u špilji od početka istraživanja. Zahvaljujući svim tim istraživačima te njihovim radovima i člancima, iznimnim geomorfološkim vrijednostima, Zametska špilja je 1981. godine i zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode. Špilja je konačno prepoznata kao i moguća turistička atrakcija te se raznim načinima pokušava doći do idealnog rješenja. Zanimljivi su navodni podaci iz prošlosti da su se u prvoj dvorani unutar špilje za vrijeme Kraljevine Jugoslavije događali koncerti. To je sigurno bilo nezaboravno iskustvo, ako se dogodilo. Još jedan podatak navodi da se zbog bombardiranja 1944. godine narod sklanjao u špilju.

   U novije vrijeme, 2015. godine sklopljen je bio ugovor između javne ustanove Priroda iz Rijeke i ADIPA-Društva za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu, u kojem se radi o provedbi projekta Ekološkog Elaborata Zametske špilje. Cilj toga projekta bio je saznati sve o navedenoj špilji na znanstveni način,  kako bi se moglo krenuti u realizaciju da ona postane otvorena za javnost,  a da se ne naruši njeno stanje. Prema dobivenim rezultatima, trebalo bi uložiti u vanjski izgled jer ulaz nije prikladan, očistiti od smeća koje se godinama nakupljalo te svakako pripaziti na unutarnje bogatstvo ove špilje. Grad Rijeka  ima u budućnosti planove te je Ministarstvu turizma prijavljen projekt uređenja pećine i izgradnja ulazne građevine. No kao i uvijek problem je dok teorija ne prijeđe u praksu te će sigurno još proći neko vrijeme dok uopće krene realizacija ovoga projekta. Ova pećina ipak više nije zaboravljena, sve se više ljudi zanima, iskazuje želju za mogućnošću posjeta te je to možda i najbolji način da se glavni akteri pokrenu. Možda mi nećemo biti generacija koja će to doživjeti, ali za sljedeće će sigurno biti korisno da usred grada imaju mogućnost naučiti o špilji i njenim bogatstvima iz prve ruke. Možda privuče i druge turiste koji će tada o Rijeci imati još bolje mišljenje,  istraživače, speleologe, a  naravno i koji autobus turista.