Sud se složio s odlukom KD VIK-a koji je odbio platiti GP Krku navodne dodatne troškove zbog radova u Adamićevoj

Trgovački sud u Rijeci 13. travnja 2026. donio je presudu u sporu između građevinskih tvrtki i riječkog komunalnog društva, koji se vodio oko velikog infrastrukturnog projekta u samom centru grada. Sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev izvođača radova, koji su od komunalnog društva tražili isplatu stotina tisuća eura na ime dodatnih troškova nastalih tijekom izvođenja radova.

Tužbu su podnijele tvrtke GP KRK d.d. iz Krka i GODINA d.o.o. iz Kozine u Sloveniji, koje su kao zajednica ponuditelja sudjelovale u projektu rekonstrukcije dijela državne ceste DC8, odnosno radova u Krešimirovoj i Adamićevoj ulici u Rijeci, kao i na sustavu odvodnje. S druge strane, tuženik u ovom postupku bio je KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. iz Rijeke.

Izvođači su u tužbi tražili ukupno oko 459 tisuća eura, tvrdeći da su zbog problema u projektnoj dokumentaciji i izmjena tijekom radova bili spriječeni raditi planiranom dinamikom. Kako su naveli, ključni problem pojavio se nakon početka radova, kada je utvrđeno da projektirani kanalizacijski kolektor ulazi u koliziju s postojećim vodotocima, zbog čega je bilo potrebno mijenjati projekt i način izvođenja radova.

Zbog tih okolnosti radovi su, prema njihovim tvrdnjama, trajali znatno dulje od planiranog. Umjesto ugovorenih deset mjeseci, rok je produljen na ukupno sedamnaest mjeseci. Tvrtke su tvrdile da su u tom razdoblju nastali dodatni tzv. indirektni troškovi gradilišta, koji uključuju troškove radnika, opreme, prijevoza, najma, osiguranja i drugih stalnih izdataka koji nastaju dok gradilište traje, neovisno o intenzitetu radova.

S druge strane, KD Vodovod i kanalizacija osporio je takve tvrdnje. Istaknuli su da nije bilo stvarne obustave radova, već da su se radovi izvodili kontinuirano, uz određene prilagodbe i izmjene. Također su naglasili da su sve izmjene projekta i dodatni radovi već bili ugovoreni kroz dodatke osnovnog ugovora te da su za njih izvođači uredno plaćeni.

Posebno su istaknuli da su svi troškovi, uključujući i indirektne, već bili uključeni u jedinične cijene radova kroz ugovorene analize cijena, zbog čega ne postoji osnova za dodatnu naknadu. Ujedno su upozorili da izvođači nisu pravovremeno i jasno dokumentirali troškove koje sada potražuju.

Sud je nakon provedenog postupka stao na stranu tuženika i zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude navodi se da izvođači nisu dokazali da je došlo do stvarne obustave radova u smislu ugovora, niti da imaju pravo na dodatnu naknadu za troškove koje potražuju. Također je utvrđeno da su ugovorne strane kroz dodatke ugovoru već regulirale sve relevantne promjene, uključujući rokove i dodatne radove.

Presudom je stoga odbijen zahtjev za isplatu oko 459 tisuća eura, a dodatno je naloženo da GP KRK d.d. i GODINA d.o.o. solidarno podmire troškove parničnog postupka tuženiku, i to u iznosu od gotovo 95 tisuća eura.

Ovaj slučaj još jednom pokazuje koliko su kompleksni infrastrukturni projekti osjetljivi na izmjene projektne dokumentacije i dinamike izvođenja radova, ali i koliko je važno da svi eventualni dodatni troškovi budu jasno ugovoreni i dokumentirani tijekom samog izvođenja radova, a ne naknadno potraživani kroz sudske postupke.