Dok sam hodala prema Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci srela sam srdačnu Doru Filipović s kojom sam odmah dogovorila intervju. Ona me uputila prema kiparskoj učionici gdje sam se upustila u razgovor sa uvijek nasmijanom Ivom Katalinić. Kada sam se smjestila vidjela sam oko sebe zanimljive radove, neke tek u procesu nastajanja. Bilo je među njima raznih skica, kipova, aluminija…
Sama prostorija toliko je zračila kreativnošću , da i sam poželiš uzeti komad papira i pisati sve ideje koje ti padaju na pamet.
Iva i Dora studentice su prve godine diplomskog studija na smjeru primijenjene umjetnosti. Obradovao me njihov pristanak, te smo komentirale kako treba pisati čim više o umjetnicima, radovima, smjerovima na akademiji , idejama i izložbama. Treba otvoriti širom svoja ”vrata” svemu što se nudi i što može poboljšati rad. Tako sam odlučila ove dvije vrijedne studentice priupitati o njihovim radovima, idejama te gdje pronalaze inspiraciju.
Kojim se tehnikama najviše volite baviti?
Iva Katalinić
Iva: ”Tokom studija okušala sam se u različitim tehnikama i medijima. Trenutno radim pletene skulpture/prostorne crteže od raznih otpadnih materijala.”
Dora: ”Izrađujem različite , uglavnom viseće prozračne instalacije, koje imaju poveznicu u materijalu i boji, pa na taj način tvore jednu cjelinu. Koristim se tehnikom šivanja, tkanja i pletenja končane mreže ‘’
Kakav materijal najviše koristite? Gdje ga pronalazite?
Iva:”Materijale pronalazim kako radim. Neke pronađem,neke dobijem,a neke nabavljam. Trenutno radim u aluminiju.”
Dora:” Od materijala mi treba žica, konac i koža, to mi je baza i toga mi treba najviše. Istražujem nove materijale i nadodajem ih. Oni su kupljeni ili poklonjeni. Puno nam u zadnje vrijeme pomažu financije iz SKC-a zbog dobivenog natječaja za izvedbu izložbe koja će se održati u rujnu u galerijskom prostoru SKC-a u Palachu. ”
Koji vas pravci u umjetnosti interesiraju? Da li imate umjetnike koji vam predstavljaju uzor?
Iva: ” Recimo da se ja u svojim istraživanjima trenutno krećem unutar ambijentalne umjetnosti, land art-a i slično. Ne mogu reći da me samo to zanima, niti da imam neke uzore. Više me nadahnjuju razgovori, život i proljeće.”
Dora:” Ja nemam uzore i smatram da uzori ne bi trebali biti ličnosti koje se štuju na neki način jer je to fikcija. Nečiji radovi mogu biti zaslužni za inspiraciju , razvitak ideje ili poticaj za stvaranjem. Nekada fascinira nešto što nužno ne mora imati uopće veze sa umjetnošću, dapače, detalje koje zamijetimo i koji su nam posebni, ljudi koji nas okružuju i osjećaji. ”
Što sve radite na diplomskom studiju? Po čemu se diplomski razlikuje?
Iva: ” Diplomski radovi razlikuju se u istraživanjima i realizacijama . Moj polako nastaje kroz puno sati rada i igre u ateljeu. Volim eksperimentirati sa materijalima i tako si otvoriti nove mogućnosti . Jedna skulptura nadahnjuje drugu i tako se ponekad stvari slažu same od sebe. Zapravo mi je najdragocjeniji taj proces u radu kroz koji dobivam informacije koje mogu implementirati na različite stvari i različite načine.”
Dora:” Nalazim se u nekom inspirativnom procesu, posvećena sam razrađivanju ideja, kombiniranju i izradi radova, a pisani dio diplomskog odgađam jer se bavim sa još mnogo drugih stvari. Do sad sam proizvela dvanaest radova, a na nekoliko njih radim paralelno. Morala sam presložit prioritete, kako bih bila produktivna. Smatram da se svaki trud i rad nekad isplati, samo treba uzivat u tom radu i rezultatima i sve sjedne na svoje mjesto.”
Kako je došlo do ideje za diplomski rad?
Iva: ” Moja se ideja rodila kao odgovor na zadatak iz kolegija eksperimentalno crtanje na četvrtoj godini.”
Dora:” Godinama sam izrađivala popularne indijanske hvatače snova u raznim oblicima i veličinama, te sam na poticaj profesora Siniše Majkusa, kroz eksperimentiranje došla do njihovog izlaska u prostor u većim dimenzijama i raznim formama. ”
Kakvu funkciju ima vaš rad?
Dora Filipović
Iva:” U početku nisu trebali imati uporabnu funkciju, međutim nedavno su poslužili kao scenografija na jednoj emisiji. Ako se umetnu žarulje, postaju lusteri.”
Dora:” Radovi za sada imaju estetsku funkciju. Želim potaknuti reakciju, postići titranje, osjećaje, promišljanje i razne asocijacije kod gledatelja. Iako ih nazivam instalacijama, cilj mi je da dobiju nakon izložbi i uporabnu funkciju lustera i uklope se u različitim interijerima.”
Na čemu radite još osim završnog rada? Koji vas mediji interesiraju?
Iva:” Razni manji projekti, suradnje,izložbe. Nedavno je završila izložba udruge ”Pravac” u kafiću ”Dnevni boravak.” 14.04.2016 održati će se otvorenje izložbe u zagrebačkoj galeriji” Vn ” koju smo radili pod mentorstvom izv. Prof. Nenada Robana u suradnji sa ttf-om u Zagrebu.”
Dora:”Zanima me grafički dizajn i montaža videa kojima se bavim već nekoliko godina i to mi pruža dosta mogućnosti u vizualnim komunikacijama. Imala sam period izrade nakita i namjeravam se vratiti tome kad ulovim malo više vremena. Osim diplomskog , bavim se organizacijom nekoliko projekata i njihovim postepenim ostvarenjem.”
Iva i Dora ističu kako je bitna komunikacija i razmjenjivanje ideja. To im je pravi poticaj za rad i produktivnost, iako različito pristupaju radu,odabiru materijala i boja.
Zaista je bitno kako ljudi utječu jedni na druge i koliko surađuju. Iva i Dora primjer su kvalitetne suradnje ispunjene motivacijom.
Pozivaju sve čitatelje i zainteresirane da dođu na grupnu izložbu u galeriju” Vn” koja će se održati 14.4.2016. u Zagrebu.
