Ugodna ljetna večer na Ljetnoj pozornici u Opatiji protekla je u znaku opernih šlagera sadržanih u koncertu The best of opera. Glavne zvijezde programa bili su južnokorejska sopranistica Sumi Jo te taljanski bariton Lucio Gallo uz njih na koncertu su još nastupili tenor Aljaž Farasin i mezzosopranistica Ivana Srbljan, uz orkestar Opere HNK Ivana pl. Zajca Rijeka kojim je ravnao maestro Tibor Bogany.
Koncert je započeo uvertirom operi Guillaume Tell Gioachina Rossinija maestro Bogany vrlo je spretno i poletno prošao kroz kompletnu gradaciju te troslojne i strukturalno složene, simfonijski razrađene uvertire. Od početnih sola čela, famozne Rossinijeve oluje do furioznog finala sve se složilo u jednu kompaktnu cjelinu. Nakon toga na pozornicu je stupio bariton Lucio Gallo, pjevao je ariju Jaga iz Otella Giuseppea Verdija, iako tehnički korektno Gallo je tu mračnu ariju izveo glasovno nedorečeno u nižim tonovima i još je pokušavao gestikulirati te pomalo scenski prikazati zlikovca i spletkaroša Jaga no to je ispalo pomalo harlekinski. Nakon njega na pozornicu je stupila koloraturka Sumi Jo uz Donizzetijevu ariju O luce di quest anima donjela je pomalo statično, iako se radi o ariji koja je kao vatromet iz koje pršte koloraturske visine, Sumi Jo je u visokim tonovima bila dojmljiva no maestro Bogany joj je išao na ruku te dirigirao u vrlo sporom tempu što je ubilo efekt arije. Uslijedio je duet iz opere Don Giovanni W.A. Mozarta La ci dar em la mano gdje je logično glasovno jači Gallo pomalo zasjenio Sumi Jo koja je glasovno slabija no to se do kraja arije pretvorilo u fluidan i protočan mozartijanski zapjev.
Nakon toga orkestar je u maestoso tonu odsvirao marš iz opere Faustovo prokletstvo H. Berlioza. Ariju beskrupuloznog prefekta Rimske policije iz opere Tosca G. Puccinija te Deum zvonkim je baritonom otpjevao Lucio Gallo uz pouzdanog partnera zbor opere koji je bio odlično ozvučen te smo ga jasno čuli, bez obzira na okolnost što je bio smješten u dubini pozornice te smo imali priliku čuti kvalitetnu koncertnu izvedbu masovnog prizora iz Tosce. Sumi Jo je otpjevala i nastupnu ariju Bellinijeve norme, iako ne u integralnoj verziji, bilo je to korektno izvedeno s preciznim fraziranjima i pravim belcanto modusom pjevanja. Nakon stanke, dogodio se bljesak mladih pjevača prvo Slovenca Aljaža Farasina koji je predivno otpjevao vrlo tešku ariju Werthera Julesa Masseneta, Farasin se odlično snašao u ekstremnim visinama te arije i imali smo prilike čuti predivne legatto fraze. Mezzosopranistica Ivana Srbljan otpjevala je ariju Dalile iz opere Samson i Dalila Camillea Saint – Saensa, točno je pogodila atmosferu arije s orijentalnim prizvukom. Moćnim glasom frazirala je precizno te je jednak nivo izvedbe zadržala na svim mjestima u registru. Također iz Samsona i Dalile orkestar je poletno odsvirao Bacchanale.
Potom je Gallo otpjevao Ariju Rigoletta znatno bolje nego onu Jaga na početku koncerta kod Rigoletta je više došao do izražaja razrađeni kasniji belcanto majstora iz Busseta čiju je ariju bariton Gallo otpjevao srčano i s nametljivom gestom. Sumi Jo nastavila je niz odlomaka iz Rigoletta arijom Gilde Caro nome teškoj ariji s visinama i dugim frazama nedostajalo je preciznosti i glasovne moći međutim oni najviši i najvažniji tonovi bili su kontrolirani i tehnički savršeni vidjelo se veliko iskustvo sopranistice iz Južne Koreje. Nakon toga svi izvođači zajedno izveli su kvartet iz Rigoletta gdje su ponovno zasjali Aljaž Farasin i Ivana Srbljan ( Za koju bi uprava HNK trebala postaviti sve opere s jakim mezzo rolama naravno, u dužem vremenskom razdoblju, od Bizetove Carmen u integralnoj verziji do Eboli, ali kasnije za takvu razradu glasa treba vremena) u dodatku Sumi Jo perfektno je izvela jednu crossover pjesmu i to je izvela gotovo savršeno.
Koncert je završio napitnicom Brindisi iz La Traviate. Odlična posjećenost kako domaćih tako i turista ukazala je na želju ljudi za više ovakvih koncerata. Međutim Ljetna pozornica mora nužno poraditi na boljem razglasu te ušutkavanju raznih smetala iz okolnih kafića, vatrometa i tome slično.
