„Ne idi u prosvjetu, tamo nema kruha“ , rekao mi je jedan poznanik kada sam se odlučio za nastavnički studij. Zapravo većina ljudi složit će se s takvom izjavom jer je ona dokaz da su profesori danas potplaćeni. Obrazovanje i zdravstvo trebali bi biti temelji na kojima počiva naše društvo, a profesori ljudi koji će usmjeravati našu djecu i odraditi svoju odgojnu i obrazovnu zadaću, te svojim autoritetom i znanjem pomoći novim generacijama da uspiju u onome u čemu su dobri. Nije to nimalo lagan zadatak, pogotovo ne danas kada se profesori ne cijene onoliko koliko su se cijenili prije nekih dvadesetak godina i kada su uvjeti rada mnogo izazovniji i teži, a autoritet slabiji. Slušao sam na radiu emisiju o tome treba li nastavnicima povećati plaće. Javljali su se brojni slušatelji, među njima i prosvjetari, a glavni razlog zašto prosvjetarima ne bi trebalo povećati plaće je taj da oni imaju puno godišnjeg odmora i da im ništa ne fali. Takvi komentari dolazili su od strane ljudi koji ne rade u prosvjeti i koji nisu upućeni u rad jednog prosječnog hrvatskog profesora. Naime njihov godišnji odmor propisan je zakonom, kao i mnogi drugi, a proljetna stanka nije izlika za godišnji odmor već se u tom periodu odlazi na seminare, usavršavanja, dodatno obrazovanje itd.
Uz sve navedeno, nastavnički posao nije samo doći u školu, sjesti, održati svoj sat i otići kući pjevajući. Posao se odrađuje i kod kuće gdje se vrše temeljite pripreme za nastavu, točno onako kako propisuje nastavni plan i program za osnovnu ili srednju školu. Stoga, prije nego se idu kritizirati prosvjetni djelatnici treba dobro proučiti njihov rad i položaj u današnjem hrvatskom društvu. Iako nastavnički poziv danas nije toliko popularan među mladima, ponajviše iz materijalnih razloga, ipak ima onih koji su se za studije nastavničkih usmjerenja odlučili iz nekih sasvim drugih razloga. Lijepo je prenjeti nekome znanje i znati da si odigrao važnu ulogu u životu djeteta. Međutim, ukoliko se radi na postupnom reformiranju školstva i stvaranju novog kurikuluma, treba najprije krenuti od prosvjetara jer je upravo njihova uloga od neprocjenjive važnosti u poučavanju i odgajanju učenika koji svoja stremljenja tek trebaju ostvariti i koji će svojim znanjem dokazati da mogu biti pokretači dobrih promjena.
