Trg Riječke rezolucije postaje glazbena oaza u srcu grada

Trg Riječke rezolucije profilirao se kao prava glazbena oaza u samom centru grada na Rječini. Ovom prilikom trg je ugostio dvostruki glazbeni događaj: promociju cd-a Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca u izvedbi Opere HNK Ivana pl. Zajca i koncert Nessun dorma kronološki određen brojem 2 jer je prije dva dana održan koncert pod istim naslovom na istom mjestu.

Cd su promovirali: muzikologinja, glazbena kritičarka ipublicistica Bosiljka Perić Kempf, intendant HNK Marin Blažević, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel te članovi ansambla koji su sudjelovali na snimanju Zrinjskog  na čelu s dirigentom Villeom Matvjeffom. Bosiljka Perić Kempf istaknula je važnost timskog rada na postavljanju opere na pozornicu, također ukazala je na važne crtice iz povijesti ove popularne Zajčeve opere. Intendant Blažević se dotaknuo važnosti međunarodne suradnje i promotivnog značaja novog diskografskog izdanja. Gradonačelnik Obersnel istaknuo je kompaktni disk kao važan obol projektu EPK. Nositelj glavne uloge bariton Robert Kolar opisao je svoj razvojni put u ulozi Zrinjskog, prisjetio se svojih početaka i glazbenih pedagoga koji su mu pružali podršku. Nacionalna operna prvakinja Kristina Kolar stavila je naglsak na emocije koje u njoj budi uloga požrtvovne majke i supruge Eve. Sopranistica Anamarija Knego koja nastupa u ulozi Jelene također se osvrnula na emotivnu komponentu. Slovenac Aljaž Farasin koji je pjevao Juranića govorio  je o domoljubnom zanosu koji je prisutan u svakom taktu  naše popularne nacionalne opere.

Nakon promocije uslijedio je koncert Nessun Dorma 2 na kojemu su nastupili članovi i članice Opere HNK uz Riječki simfonijski orkestar i Riječki operni zbor pod vodstvom talijanske dirigentice Beatrice Venezi. Uvertira operi Nabucco Giuseppea Verdija označila je početak koncerta, Venezi je odmah ocrtala razvojni luk uvertire od polaganijih tempa prema zanosnom i prštavom finalu prvog broja ove rane Verdijeve opere. Na uvertiru se odmah nadovezao legendarni zbor Va, pensiero, koji je u izvedbi Zbora opere zvučao zanosno i moćno vješto prkoseći open air uvjetima izvedbe.

Nakon Nabucca Traviata, najprije smo slušali napitnicu Brindisi koju je publika pozdravila srdačnim pljeskom, a nakon toga duet. Aljaž Farasin  pokazao se kao siguran i iskustvom blagoslovljen Giorgio Germont, dok je Anamarija Knego pokazala veliki razvojni potencijal kao Violetta. Sudjelovali su Marko Fortunato i Ivanica Vunić.

Don Carlo je bio sljedeća stanica na putovanju Verdijevom kajdankom. Slušali smo poznati duet Don Carla i Rodriga iz prvog čina u izvedbi tenora Domagoja Dorotića i baritona Roberta Kolara. Kolar je pokazao sigurnost, savršeno vladanje glasom i istančan osjećaj za verdijansku frazu, dok nam je Dorotić prezentirao lijepo oblikovane visine. Počasna članica ansambla riječke opere Diana Haller pjevala je ariju Eboli uz Vanju Zelčić i Riječki operni zbor. Haller je pokazala efektne i zvukom izuzetno bogate visine, što je pridonijelo ocrtavanju slojevitih kontura Eboli što u glazbenom što u scenskom smislu, naravno u okvirima u kojima  koncertni nastup to dopušta.

Kao posljednji operni užitak prvog djela koncerta slušali smo odlomke iz Aide. Najprije je Domagoj Dorotić pjevao nastupnu ariju Radamesa Celeste Aida, a nakon njega nastupila je naša najbolja Aida Kristina Kolar. O njenoj Aidi smo puno puta pisali i mnogo toga rekli, ovom prilikom valja se još jednom diviti njenoj moći da u potpunosti zaokupi slušatelja svojom izvedbom, jednostavno joj se prepustiš i bezuvjetno joj vjeruješ. Nakon arije Ritorna vincitor koja se nalazi u 1. činu odmah smo poželjeli čuti operu do kraja ili barem ariju O patria mia koja se nalazi kasnije u operi. Nakon toga na scenu je izašla Ivana Srbljan koja je u zajedništvu s Lukom Ortarom izvela scenu Amneris i Ramfisa iz 4. čina. Srbljan je prezentirala savršeno vladanje dubinama, vješto niveliranje visinama i  iznimnu karizmatičnost. Valja ponoviti ono što smo već  rekli za nju – Ivana Srbljan je iskonska mezzosopranistica, a takvih je danas malo. Luka Ortar bio je siguran kao Ramfis.

Nakon stanke pred publiku je ponovo izašla Diana Haller te izvela ariju Rosine iz Seviljskog brijača Gioachina Rossinija, Una voce poco fa. Izvela ju je doista perfektno to je njezin pravi repertoar i tu se ona savršeno snalazi. Svaki ton, pozicija imao je svoje mjesto u glazbenom vezu koji je Haller predala publici. Sve navedene kvalitete pretočile su se na duet Figara i Rosine u kojemu se Diani Haller pridružio Robert Kolar, dvoje umjetnika pokazalo je izniman talent za scensku igru, koja ne bi bila ni upola toliko efektna da nije bila ogrnuta vrhunskom glazbenom izvedbom.

Majstor verizma iz Lucce Giacomo Puccini napisao je operu  La Boheme o čistoj i nevinoj ljubavi koju je uništilo siromaštvo. Aljaž Farasin i Anamarija Knego izveli su nekoliko povezanih fragmenata iz prvog čina te se pokazali kao dobitna kombinacija za uloge Mimi i Rodolfa, fascinantno je bilo slušati i gledati koliko im  role leže.

Kako se koncert primicao kraju slušali smo Ivanu Srbljan u ariji Dalile iz 2. čina opere Samson i Dalila Camilea Saint-Saensea. Savršeno definirani mezzo Ivane Srbljan i ovaj je put pokazao svu ljepotu u minutaži u ove popularne arije. Srbljan ima i izniman scenski stav koji doista plijeni pažnju, a njegova efektnost je u minmalizmu pokreta glavom, rukom ili nogom. Nakon toga smo iz iste opere slušali orkestralni fragment začinjen kastanjetama, Beatrice Venezi pokazala je iznimnu snagu te čvrste i direktne dirigentske geste. Posebne pohvale idu na račun puhačke sekcije i to vrijedi za cijeli koncert, orkestar je bio doista na nivou, može se reći da između dirigentice i orkestra vlada lijepa sinergija, a to je za publiku pravi blagoslov.

Na samom kraju smo slušali odlomke iz opere Turandot, posljednje opere Giacoma Puccinija koju nije uspio dovršitijer je preminuo od raka grla, operu je prema Puccinijevim nacrtima dovršio Franco Alfano. Kristina Kolar je uz sudjelovanje Aljaža Farasina otpjevala In questa  Reggia što je zaista bio intenzivan glazbeni doživljaj, voljeli bi je vidjeti u kompletnoj ulozi kineske princeze na pozornici Zajca, nadajmo se da će se to uskoro ostvariti. Anamarija Knego toplim je sopranom uz pozamašnu dozu liričnosti otpjevala ariju Liu iz 3. čina.  Aljaž Farasin je službeni dio koncerta zaključio arijom Nessun dorma i pozdravio riječku opernu noć u kojoj nitko nije spavao.

Publika je gromoglasnim pljeskom pozdravila umjetnike i izborila dva bisa. Moramo na kraju reći da je Trg riječke rezolucije savršena koncertna pozornica u samom centru grada, a kada se na to pridodaju svjetlosni efekti dobivamo savršenu koheziju. Tako da se nadamo da će koncertni programi na Trgu rezolucije postati tradicija i nakon korone, kao nešto pozitivno što je ostalo nakon epidemije.